– U nastavku našeg današnjega članka govorićemo o Africi i plemenima koja tamo obitavaju. Naime, neki od njih žive po jako čudnim pravilima, i koja kroz prizmu civilizranih ljudi izgledaju jako čudno i pomalo neobično. Slijedi i jedna jako zanimljiva priča na ovu temu…
Čin uzimanja žena bez pristanka prevladava među afričkim plemenima, dok se na Himalaji uočava jedinstvena vrsta braka poznata kao bratska poliandrija. U Nepalu se zajednica između žene i muškarca proteže izvan pojedinog para, budući da ona postaje supruga cijele obitelji, dajući jednaka prava svoj braći. Ovaj poseban oblik braka nastao je zbog ekonomskih poteškoća, jer onemogućuje podjelu obiteljske imovine raspodjelom na braću pri vjenčanju s jednom ženom.
U Limiju, regiji koja obuhvaća 200 četvornih milja u Nepalu, žive tri tibetanska brata i sestre po imenu Dorje, Pema i Sonam. Njihov jedinstveni bračni dogovor, poznat kao bratska poliandrija, iznimno je neuobičajen oblik zajednice u cijelom svijetu. Unutar ove strukture dva brata dijele i ženu i postelju. Među različitim tibetanskim društvenim skupinama, ovaj određeni tip braka i obiteljskog uređenja dugo se smatrao oličenjem idealne veze. Koncept bratske poliandrije djeluje na jednostavnoj premisi.
To uključuje više braće, bilo dvoje, troje, četvero ili više, koji zajedno uzimaju ženu koja se seli iz vlastitog doma da živi s njima. U tradicionalnoj praksi, roditelji bi organizirali te brakove, često birajući vrlo mlade djevojke koje su tek počele govoriti ili hodati. Zanimljivo, ovaj običaj ostaje nepromijenjen u određenim nepalskim plemenima, gdje roditelji i dalje donose odluke o bračnim zajednicama svojih kćeri. Specifičnosti svadbenih ceremonija razlikuju se u različitim regijama, u rasponu od toga da sva braća sudjeluju kao mladoženja do samo najstarijeg koji preuzima službenu ulogu.
Tipično, muškarci stupaju u brak tijekom tinejdžerskih godina. Tipično, najstariji brat preuzima položaj autoriteta u obitelji, nadzirući kućanske poslove. Međutim, sva braća pridonose opterećenju poslom i upuštaju se u intimne odnose s istim partnerom. U tibetanskoj kulturi, koncept braće koja dijele ženu široko je prihvaćen i ne smatra se nenormalnim ili skandaloznim. Podrazumijeva se da žena u ovom dogovoru tretira svu braću jednako.
Iako je biološki otac, ne pokazuje nimalo ljubavi prema svojoj djeci. Poliandrija se odnosi na jedinstvenu obiteljsku dinamiku u kojoj postoji jasan nedostatak emocionalne povezanosti između braće i sestara i oca, čak i ako je on svjestan svog biološkog odnosa s djetetom. Ovaj nedostatak ljubavi može se pripisati okolnostima kao što je odsutnost druge braće u vrijeme začeća. Zanimljivo je da sama djeca svu svoju braću doživljavaju kao očeve i tretiraju ih jednako, bez obzira na to znaju li pravog biološkog oca.
Različite regije imaju različitu terminologiju za opisivanje ovog odnosa, pri čemu neke koriste izraz “otac” za najstarijeg brata i “očev brat” za druge, dok se u drugim područjima koristi jedan izraz za svu braću, razlikujući ih kao “stariji” ili “mlađi”. Poliandrija je jedinstveni oblik braka u kojem je žena udana za više muževa. U Tibetu je ova vrsta poliandrije poznata kao “bratska poliandrija” i često uključuje braću. Odgovornost za utvrđivanje očinstva djeteta leži isključivo na ženi, jer ona može odlučiti otkriti ili uskratiti ove informacije kako bi izbjegla izazivanje sukoba unutar obitelji ili zbog neizvjesnosti o biološkom ocu.
Važno je napomenuti da su u prošlosti društvene norme nalagale da brakovi budu ograničeni na pojedince unutar iste društvene klase. Nakon aneksije Tibeta od strane Narodne Republike Kine, politički sustavi u raznim regijama Tibeta ostali su netaknuti sve do 1959. i 1960. godine, kada su provedene političke reforme, koje su rezultirale promjenama vlasništva nad zemljom i poreznih sustava. Počevši od 1981. godine, vlada Tibetanske autonomne regije uvela je zabranu novih poliandrijskih brakova, kao što je navedeno u obiteljskom zakonu.
Primarni motiv iza tibetanske poliandrije, koji će biti razrađen kasnije, isključivo je ekonomski. Njegova je svrha izbjeći podjelu zemlje, stoke i druge imovine, dok se istovremeno povećava radna snaga unutar obitelji dolaskom nove nevjeste. Prema “načelu mono-braka”, propisano je da je u svakoj generaciji samo jedan brak dopušten između sve muške braće i sestara, a svi potomci iz te zajednice smatraju se zakonitim članovima obitelji sa svim pripadajućim pravima. Kako bi se spriječilo rascjepkavanje njihovih posjeda, obiteljska struktura je uspostavljena oko ova dva aranžmana.
Prisutnost više vjenčanih kućanstava unutar jedne generacije smatrala se neizvjesnom jer je imala potencijal zapaliti intenzivne sporove koji bi mogli dovesti do podjele njihove zajedničke zemlje. Stoga su se poligamne zajednice pojavile kao rješenje ovog prijetećeg problema. Razmotrimo scenarij koji uključuje obitelj s više sinova da razjasnimo. U tibetanskoj kulturi, pravila o nasljeđivanju davala su svakom muškom članu obitelji pravo tražiti dio obiteljske imovine. To je značilo da bi, ako bi svaki sin oženio drugu ženu, to rezultiralo odvojenim bračnim kućanstvima i podjelom zemlje između sinova i njihovih obitelji.
Kako bi se izbjegla ova situacija, pojavilo se rješenje: bratski poliandrijski brak, gdje bi braća zajednički vjenčala jednu nevjestu. Iako je trostruka ili četverostruka poliandrija postojala, bila je rjeđa od poliandrije s dva brata zbog potencijala za pojačane obiteljske napetosti u potonjim aranžmanima. Kako bi se upravljalo brojem sinova u kućanstvu, primjenjivale su se razne mjere, poput toga da jedan sin postane redovnik u celibatu ili da se sin pošalje kao posvojenog mladoženje u obitelji bez muške djece. Vrijedno je napomenuti da je “višeženstveni brak” još jedna vrsta braka, iako rijetka.
