Dušan Raljić (58) nije ni slutio da će se njegova potraga za voljenim ujakom neočekivano rasplesti u zadivljujuću priču koja će podsjećati na upečatljiv filmski zaplet.

U nastojanju da pruži što više informacija, oglasio se na društvenim mrežama kako bi podijelio ono malo što zna o njemu. Razlog tome bila je oskudica dostupnih informacija jer je njegov stric netragom nestao prije mnogo godina.

Godine 1937. u mjestu Skender Vakuf rođen je Bogoljub Raljić. Po odsluženju vojnog roka 1959. godine preselio se u Pančevo kod strica koji ga je naučio postolarskom zanatu. Čini se da je u tom razdoblju imao trudnu djevojku. Nakon dugogodišnjeg boravka u Pančevu, došlo je jedno veče kada se nije vratio u svoj stan. Sljedeći dan, pa čak ni dan nakon toga, još uvijek nije bilo traga gdje se nalazi. Sve informacije o Bogoljubu Raljiću u međuvremenu su nestale.

Dok se Dušan upušta u razgovore, zadubljuje se u sjećanja i prikuplja uvide od svakog pojedinca s kojim se susreće, otkriva zadivljujuće pojedinosti. Unatoč tome što su prošle šezdeset i četiri godine, njegova odlučnost da pronađe svog ujaka ostaje nepokolebljiva; žudi da otkrije sudbinu svog strica Bogoljuba.

Čak i uz protok vremena i slabost tragova, Dušan prepoznaje značaj svake suptilne promjene. Svako dodatno znanje potiče njegov optimizam i motivira ga da ustraje u svojoj neumoljivoj potrazi, koja je u posljednje tri godine postala još gorljivija.

Nakon niza godina koliko je prošlo, ostaje neizvesno koliki će uspeh biti postignut, otkriva Dušan u razgovoru za Telegraf.rs. Uz pomoć poštenog pojedinca iz Pančeva, uspio je otkriti identitet djevojke iz tog perioda, kao i podatke o njenom prebivalištu i zanimanju. Dušan dalje otkriva da je s njegovim stricem rodila sina, vraćajući nas na sam početak priče.

Dana 2. svibnja 1937. godine u današnjem Kneževu rođen je Bogoljub Raljić, drugi od sedmero braće i sestara Nikole i Perse. Po rođenju Bogoljub je 1957. godine otišao na služenje vojnog roka u Varaždin. Cijelo to vrijeme dopisivao se sa svojim stricem Dušanom, koji je živio u Pančevu i vodio trgovinu obućom. Nakon odsluženja vojnog roka, Bogoljub se odazvao pozivu strica i uputio se u Pančevo.

Bogoljub se preselio u Pančevo kod strica i nastanio se u ulici Braće Jovanović. Poznavatelji tvrde da se Bogoljub brzo usavršio u svom zanatu i pokazao hvalevrijednu marljivost. Razvoj se odvijao upravo kako je bilo predviđeno, a mladi Bogoljub tada je imao samo dvadeset dvije godine.

Na ulazu se materijalizira zagonetna mlada djevojka koja osvaja sve koji je ugledaju.

Na iznenađenje svih, jednog jutra u njihov stan stigla je misteriozna mlada žena koja je izazvala trenutni šok. “Oprostite”, upitala je, “stanuje li ovdje Bogoljub Raljić? Ja sam njegova druga osoba i nosim njegovo dijete. On to ne zna, a kako mi se nije javio, ja sam to preuzela na sebe. da ga potražim.

Djevojke su, nažalost, prenijele da je Bogoljub već duže vrijeme odsutan i nemaju saznanja gdje se on nalazi. Nakon oproštaja, Dušan nam javlja da je išla u daljnje posjete, ali da su bezuspješne.

Dušan nagađa da je potomak Bogoljubove djevojke, za koju smatra da ima između 60 i 61 godinu, katalizator njegove težnje da uspostavi kontakt s njim.

Unatoč zajedničkim naporima Bogoljubovih najbližih da ga pronađu, njihovi pokušaji su se pokazali uzaludnim. Marljivo su slali dopise, vršili pretrese i raspitivali se, no nitko nije imao saznanja gdje se on nalazi. Činilo se kao da je nestao bez traga. Ipak, usred očaja pojavio se blijedi tračak nade, a Dušan je bio taj koji je dijelio pojedinosti tog novopronađenog optimizma.