– Jedna od bolesti koja je jako opasna, a koja pogađa stariju populaciju jeste demencija. Jednostavno, osoba koja je dobije, i ne primjeti da polako kreće da zaboravlja neke jako bitne stvari u životu. Slijedi i priča na ovu temu….
Promjene u oralnom zdravlju mogu biti jedan od početnih pokazatelja demencije, a pojavljuju se u neočekivanim oblicima. Važno je prepoznati da suha usta, koja se često odbacuju kao puka nelagoda, mogu poslužiti kao rani znak upozorenja za ovo stanje. Dok mnogi pojedinci zdravlje zuba prvenstveno povezuju s ugodnim osmijehom i mirisom mente, ključno je razumjeti da je oralna higijena nerazdvojivo povezana s ukupnim blagostanjem. Postoje opsežni dokazi koji dokumentiraju korelaciju između oralnog zdravlja i raznih bolesti, posebice kardiovaskularnih bolesti. Zanemarivanje oralne higijene može povećati vjerojatnost razvoja bolesti povezanih sa srcem.
- Osim toga, stanje nečijih usta može poslužiti kao znak za druge zdravstvene probleme, uključujući tumore i hipertenziju. Netipičan osjećaj u ustima može poslužiti kao početni pokazatelj demencije. Jim Dunn, konzultant specijaliziran za gerijatrijska klinička pitanja, ističe da demencija nije precizna bolest, već širok pojam koji obuhvaća simptome pada pamćenja i kognitivnog oštećenja koji značajno ometaju svakodnevno funkcioniranje osobe. Usporavanje napredovanja demencije je ključno, iako trenutno ne postoji poznati lijek za to stanje. Prepoznati ga i dijagnosticirati u ranoj fazi od vitalnog je značaja.
Prema Healthlineu, dostupni tretmani uključuju lijekove, kognitivni trening i terapiju. Suha usta, iako nisu najčešća, mogu poslužiti kao značajan pokazatelj demencije u ranoj fazi. Raymond Dacillo, direktor operacija zdravstvenih usluga u C-Careu, naglašava da iako suha usta možda nisu među najčešće uočenim početnim simptomima, mogu poslužiti kao rani znak upozorenja. Osobe s nedijagnosticiranom demencijom mogu imati problema s hidratacijom, što dovodi do smanjenja proizvodnje sline i posljedično uzrokuje suha usta.
Ključno je moći identificirati te početne pokazatelje. Uočite li ove indikacije, nužno je hitno potražiti stručnu liječničku pomoć. Demencija, sindrom koji je posljedica bolesti mozga, obično se manifestira kao kronično ili progresivno stanje koje utječe na različite više kognitivne funkcije, uključujući pamćenje, razmišljanje, orijentaciju, razumijevanje, računanje, sposobnost učenja, jezik i rasuđivanje. Unutar područja kliničke prakse, demencija se obično naziva sindromom, koji obuhvaća skup različitih simptoma. Demencija ne samo da rezultira znatnim smanjenjem kognitivnih sposobnosti, već također otežava obavljanje svakodnevnih zadataka, uključujući odijevanje, pranje, jedenje i održavanje osobne higijene. Štoviše, posebno utječe na fiziološke funkcije kao što su mokrenje i defekacija.
Razmjer opadanja kognitivnog funkcioniranja razlikuje se od osobe do osobe i uvelike je pod utjecajem sociokulturnog podrijetla pacijenta. Demencija se može pripisati poremećajima u neuronskim krugovima i potpunom gubitku neurona u određenim regijama mozga. Kao rezultat toga, pacijenti doživljavaju ne samo psihijatrijske i neurološke simptome kao što su depresija, povlačenje, halucinacije, deluzije, uznemirenost, nemir i nesanica, već i socijalnu disfunkciju.
Nažalost, demencija ide progresivnom putanjom. Demencije se mogu kategorizirati na temelju mjesta oštećenja mozga, razlikuju se kortikalna i subkortikalna područja, odnoseći se na koru velikog mozga i regije ispod njega. Postoje varijacije u manifestaciji demencije kod Alzheimerove bolesti, posebno u smislu kada se bolest prvi put pojavljuje. Promatramo dva različita oblika: ranu demenciju kod Alzheimerove bolesti i kasnu demenciju kod Alzheimerove bolesti.
Demencija s ranim početkom javlja se prije 65. godine života i karakterizirana je brzim padom kognitivnih funkcija, obilježenih značajnim oštećenjima viših kortikalnih procesa. To uključuje ranu pojavu afazije, agrafije, aleksije i apraksije, koje se javljaju odmah na početku bolesti. S druge strane, kasna demencija kod Alzheimerove bolesti obično počinje nakon 65. godine života, postupnim napredovanjem i primarnim simptomom oštećenja pamćenja.
