Paul Rosolie, strastveni istraživač Amazona, od svoje 16. godine provodi vreme istražujući amazonske prašume i džungle, susrećući se s raznim životinjama. Obožavalac Amazona, Rosolie je proveo godine proučavajući poluvodene vrste zmija, čiju snagu je uporedio sa “zapregom konja”. Objasnio je da “zna mnogo o njima” i da je svestan “kako se ljudi plaše divova – zmija”.

  • Pored toga što je želeo da revidira sliku zmija, Rosolie je mislio da će ga to što ga jedna zmija pojede podstaći podršku njegovoj borbi za očuvanje Amazona i prikupljanje novca za tu svrhu. Zajedno sa svojim timom, krenuo je u prašumu i proveo nedelje tražeći savršenog kandidata za svoj eksperiment, što je opisao kao “najteži deo” zadatka. Na kraju su pronašli najdužu zmiju u Amazonu, kao što je prikazano u epizodi serije “Discovery Channel”.

Tim inženjera koristio je 3D tehnologiju kako bi napravio posebno odelo od karbonskih vlakana za Rosolieja, opremljeno radio mikrofonom i ugrađenim kamerama, kako bi mogao komunicirati sa svojim timom. Govoreći o opremi, Rosolie je rekao: “Morali smo dizajnirati odelo koje može izdržati zgnječenje. Anakonde se zakače svojim ugrizom, zatim zgnječe, i tako ubijaju svoj plen pre nego što ga progutaju.” Takođe su se uverili da će moći da diše u slučaju da uđe u anakondu. Spoljni deo odela bio je premazan svinjskom krvlju kako bi bio privlačan zmiji.

  • Rosolie je priznao da je deo procesa “pojedinosti” bio “težak” i “stresan”, što je verovatno bilo očekivano. Puzeći je prišao anakondi kako bi pomislila da je reč o divljoj svinji, a njoj je trebalo nekoliko sekundi da ga ščepa.

“Ne mogu da se pomerim. Prikovala me za zemlju. Zna da ne mogu da pobegnem. Biće dobro, dok ne umrem”, rekao je ekipi. Njegovi saradnici pratili su na monitoru kako mu se puls ubrzava.

Rosolie se nije previše borio – ne bi mogao i da je hteo – a onda mu je anakonda zgrabila glavu. “Poslednje čega se sećam je da sam video zmijina usta otvorena pravo ka mom licu. Sve je pocrnelo i tada sam jednostavno osetio da me je uhvatio talas, samo je bila umotana oko mene. Više od sat vremena sam bio stegnut.”

“Nisam mogao da vidim, nisam mogao mnogo da čujem i samo sam mogao da se javljam radiom ljudima kojima govorim da sam živ.”

“Spremite se momci, počinje da me guta. Lice mi je dole! Dođite, treba mi pomoć”, vrisnuo je. Saradnici su priskočili u pomoć i izvukli ga na sigurno. Rosoliju je trebalo neko vreme da dođe sebi. “Mnogo smo vodili računa. Cilj eksperimenta je bio da ljudima pokažemo moć ovih zmija čije stanište treba sačuvati”, zaključio je.

Zmije su duguljasti, beznogi gmizavci koji pripadaju podredu Serpentes. Zmije su prisutne u većini delova sveta, osim na Antarktiku, nekim delovima Australije, Islandu, Irskoj, Novom Zelandu i mnogim malim ostrvima u Atlantskom i Tihom okeanu.Zmije su evoluirale pre oko 100 miliona godina od guštera, verovatno kopnenih ili polu-kopnenih vrsta. Tokom evolucije, zmije su izgubile svoje udove i razvile izuzetno fleksibilne kičmene stubove sa velikim brojem pršljenova (do 400 ili više u nekim vrstama).Životni vek zmija varira. Manje vrste obično žive kraće (do 10 godina), dok veće vrste mogu živeti i do 30 godina ili više u zatočeništvu.

Iako zmije često izazivaju strah kod ljudi, većina vrsta je bezopasna. Međutim, ugrizi otrovnih zmija mogu biti smrtonosni i zahtevaju hitnu medicinsku pomoć. Zmije igraju ključnu ulogu u ekosistemima kao kontrolori populacija štetočina. Ugrožene su zbog gubitka staništa, ubijanja iz straha i ilegalne trgovine. Važno je očuvati njihova staništa i educirati ljude o njihovoj važnosti u prirodi kako bi se osigurala njihova zaštita i opstanak.