– U nastavku našeg današnjega članka malo govorimo o mističnim pojavama, a jedna od njih je definitivno klinička smrt. Na internet portalima, imamo jako puno izjava na ovu temu, od osoba koje su je proživjele, ali su oni itekako razlikuju. Jedni tvrde jedno, drugi drugo, dok imamo i onih koji kažu da je bio potpuni mrak i tajac.
Radko Polič Rac, istaknuti jugoslovenski glumac, u specijalnom intervjuu za MONDO podelio je svoja izuzetna iskustva u proteklih sedam godina. Otkrio je da se četiri puta suočio sa smrću te da je preživio čak i pokušaj atentata tijekom burnih devedesetih. Osim toga, otvorio je i sukob s Batom Živojinovićem zbog različitog mišljenja o Slobodanu Miloševiću. Nadalje, Rac je izrazio želju za novim početkom svijeta, iako bez prisutnosti čovječanstva. Polič, poznat po ulozi kapetana Dietricha u “Balkan Expressu”, nastavlja biti aktivan u svojoj karijeri unatoč izazovima zbog zdravstvenih problema.
Osim što je prošle godine objavio autobiografiju, sudjelovao je i u jednom televizijskom projektu. Unatoč stalnoj potpori kisikom, moja je svakodnevna rutina prilično podnošljiva. Međutim, trebam davati lijekove inhalacijom svakih 6 sati kako bih osigurao funkciju svojih pluća. Ono što je pozitivno, moje srce je trenutno u stabilnom stanju, iako vrijedi spomenuti da sam rekorder u Sloveniji sa 8 stentova. Što se tiče mojih pluća, ona su uvelike stradala zbog mojih prošlih navika pušenja. Prije sam konzumirao nevjerojatnih 4-5 kutija cigareta dnevno, ali sada sam se ograničio na samo jednu kutiju dok uživam u kavi.
Osim srca i pluća, bilo je i drugih zdravstvenih komplikacija u proteklih 7 godina, što je rezultiralo u četiri slučaja kada sam bio na rubu smrti. Srećom, medicinski stručnjaci su me svaki put uspjeli spasiti. Najizazovnije iskustvo dogodilo se prije dvije godine kada sam stanovao u stanu u prizemlju. Jednog sam se jutra probudio s osjećajem gušenja, očajnički hvatajući zrak. Posljednjim trunkom snage uspio sam otvoriti prozor i posegnuti za telefonom, pokušavajući nazvati 911. Nažalost, nisam uspio dovršiti poziv i tragično sam podlegao. Međutim, ljubazna susjeda iznad mene nekako je čula moju nevolju i sjurila u moj stan. Otkrivši me kako visim iznad prozora, odmah je nazvala 911, što je potaknulo njihov dolazak i kasnije pokušaje da me ožive. Unatoč njihovom trudu, nisu me uspjeli reanimirati, zbog čega su me prebacili na Urgentni, gdje sam čudesno vraćena u život.
Od tog incidenta susreo sam se s teškim komplikacijama koje su rezultirale potpunim kolapsom pluća. Opsežno liječenje u Kliničkom centru u Ljubljani pokazalo se neuspješnim, pa sam preživio ovisan o kisiku. Polič je, priča, unatoč mjesec i pol dana izdržavanja izazova, naišao na još jednu opstrukciju koja se umalo pokazala kobnom. Kao rezultat toga, sada se nalazi primoran inhalirati svakih šest sati. Najizazovniji aspekt za njega je, objašnjava, proces udisanja, jer ograničava njegovu pokretljivost i zatvara ga u kuću. Situacija je u najmanju ruku prilično zamršena i nesređena.
Prije sam ljetovao u svojoj rezidenciji na Unijama, ali sada to više nije slučaj. Sada postoji prilika za kupnju određenih uređaja, iako dolazi s velikom cijenom. Morat ću to razmotriti i možda donijeti odluku sljedeće godine, pod pretpostavkom da sam još živ. Unatoč svemu, i dalje sam zaposlen i trenutno sam u procesu snimanja cijele knjige na disk. Za samo dva tjedna bit ću domaćin promotivnog događaja za to. Osim toga, sudjelovao sam i u projektu za televiziju. Postoje planovi da preuzmem značajnu ulogu u svibnju sljedeće godine, iako sam zabrinut oko njezinog uspjeha.
Sve je to prema riječima renomiranog Raca. Raspitujući se o iskustvima s kojima se čovjek susreće pri prelasku na drugu stranu, obraćamo se osobi koja tvrdi da je umrla u četiri odvojena navrata. Konkretno, pitamo postoje li tuneli ili svjetla na koja se može naići tijekom ovog prijelaza. Međutim, to je potpuna izmišljotina. Jedino sjećanje koje posjedujem je da bi mi svaki put kad bih se suočio sa smrću misli jurile i uzviknuo bih: “Oh majko, ja odlazim.” Spektakl koji je uslijedio nije bio ništa manje nego teatralan. Nakon oživljavanja osjećao sam se kao da sam dobio novi život. Sve je izgledalo maglovito i nejasno. Trebalo je otprilike trideset minuta da se moja osjetila potpuno vrate, slično ponovnom rođenju. Gledao sam u pojedince koji su me okruživali, potpuno zbunjen sjajem, tamom, pokretom i njihovim riječima. Postupno, kako je vrijeme prolazilo, došao sam do spoznaje da sam se ponovno rodio, poput djeteta.
- Sada shvaćam iskustvo rođenja. Svjetlina u tom trenutku postaje izrazito neugodna. Izaziva tjeskobu. Nesvjesni ste svoje okoline, ne možete se sjetiti svog identiteta ili lokacije. Jasnoća vam izmiče. Dva-tri sata treba da se složi slagalica – ma, ja sam Radko, a ja sam u bolnici. Sa svakom sljedećom smrću, ponavljanje je nevjerojatno. Nije važno što je netko već iskusio smrt, jer su susreti potpuno isti. Prethodni put je moje spašavanje trajalo dosta dugo. Stradao sam negdje između 5 i 6 ujutro, a oni su me cijeli dan marljivo oživljavali. Pokazalo se da je to bila teška kušnja. Pojavila se zabrinutost u vezi s mogućim oštećenjem mozga. Drugog ili trećeg dana razgovarali su sa mnom kao s djetetom. Unatoč mom inzistiranju da znam svoj identitet i gdje se nalazim, nastavili su s oprezom, bojeći se da je produljena izloženost drugoj strani oštetila moje kognitivne sposobnosti.
Međutim, unutar tog područja, moj um ostaje netaknut, čak i ako se moje fizičko stanje pogoršava,” potvrđuje Polič. Na pitanje o valjanosti predodžbe da čovjeku cijeli život proleti pred očima u trenucima prije smrti, Polič odgovara: U trenu se život može ugasiti. Možda se to događa kada osoba doživi privremeni prestanak vitalnih znakova, koji traje minutu ili čak nekoliko. Sva osjetila naglo nestaju, kao da se spajaju. Zvuk postaje nerazlučiv, stapajući se s okolnim svjetlom. Postupno, sve nestaje u tami. I u tom prolaznom trenutku kao da samo vrijeme izmiče – to je kraj, zbogom, doviđenja. Suočen sa zastrašujućom perspektivom operacije, s vrlo realnom mogućnošću da ne preživi operaciju, Polič je odlučio obratiti se svojoj braći i sinovima, podijelivši s njima svoje posljednje želje.
Sjedeći na krevetu, gledajući u prekrasan zalazak sunca, držao sam u rukama ključne dokumente koje je zahtijevao moj potpis, označavajući moj pristanak za nadolazeći značajan kirurški zahvat. Moje držanje odavalo je osjećaj duboke pustoši dok sam se pripremao zalijepiti svoje ime na papire. Prije nego što sam to učinio, osjećao sam se ponukanim obratiti se svojoj voljenoj braći i sinovima. Teška srca javio sam vijest – sutra ću biti podvrgnut operaciji golemih razmjera. Bio je to svojevrstan oproštaj, izjava ljubavi i molba za razumijevanje. Pozvao sam ih da ne izazivaju metež ako se ne vratim, nego da kremiraju moje ostatke i razbacaju ih u pučinu mora. Kad sam završio razgovor s drugim sinom, u moju je sobu ušao liječnik koji će obaviti operaciju. Uvjeravao me da će moj život biti sačuvan korištenjem stentova. Taj mi pojam nije bio poznat, pa sam zatražio detaljno objašnjenje.
Polič je ispričao: “Za moju odluku presudna je bila njegova izjava: ‘Da si mi prijatelj, spasio bih te na ovaj način’. Čvrstim stiskom ruke zapečatili smo naš dogovor i sljedećeg jutra, točno u 9 sati, našao sam se kako ležim na kirurškom stolu. Izrazivši želju, posebno je zaželio da Oliver Dragojević u slučaju njegove smrti izvede pjesmu Dunja. Polič izražava želju da mu na sprovodu otpjeva Oliver Dragojević pjesmu Dunjo moja, ističući kako je na njega duboko utjecalo kada je čuo Dragojevićevu obradu. Poznatost pjesme u kombinaciji s Oliverovim jedinstvenim glasom i interpretacijom učinili su je uistinu izuzetnom. Polič se prisjeća njihovog prijateljstva iz djetinjstva u Dubrovniku, što dodatno učvršćuje njegovo razumijevanje Oliverova izbora da se nakon rata suzdrži od nastupa u Srbiji. Mogu se poistovjetiti s njim. Suočio sam se sa značajnim izazovima surađujući sa Živojinom Pavlovićem na produkciji “Zemlje mrtvih”.
Bio sam u nedoumici da li da putujem u Srbiju, ali sam na kraju doneo odluku da odem jer umetnost nikada ne treba da bude omeđena granicama. Kad se bavimo umjetničkim bavljenjem, ne smijemo se ograničavati, pogotovo ako uzmemo u obzir moju jaku averziju prema ratu i moju nesposobnost da shvatim njegovo postojanje. Uvjerio sam se da je neophodno posjetiti Srbiju i održati veze koje sam uspostavio s prijateljima, kolegama glumcima i redateljima. Incident se dogodio u mojoj rezidenciji dok sam bio udubljen u određenu ulogu i slučajno sam u to vrijeme pušio. Možda je teško povjerovati, ali zapravo mi je cigareta spasila život. Imao sam cigaretu u ustima, koju sam tek trebao zapaliti, dok sam prebirao po raznim materijalima.
Odjednom mi je cigareta iskliznula iz ruke i pala na tlo. Baš kad sam se sagnuo da ga uzmem, iznad mene se odigrao nevjerojatan događaj koji je podsjećao na scenu iz filma. Začuo se jasan i nepoznat zvuk koji je odzvanjao zrakom. Zvuk pucnja odjeknuo je, probivši dva sloja stakla na gornjem prozoru i dvostruko staklo iza mene. Nije to bio zvuk razbijanja, već nešto neopisivo, gotovo kao osjećaj rezanja. Polako sam ustao na noge i usmjerio pogled prema prozoru točno ispred sebe. Sve što sam mogao vidjeti bile su noge jedne osobe. Bez oklijevanja sam brzo izašao iz svog stana, uputivši se u dvorište gdje sam ugledao čovjeka koji je nestao u obližnjoj šumi. Polič je ispričao:
- “Kad sam se vratio, primijetio sam maleni otvor na prozoru, koji se nalazio točno iza mene. Taj se incident dogodio u večernjim satima. Sutradan, dok sam izlazio vani usred bijela dana, naletio sam na metak koji je ležao na platou . U raspravi je kratko spomenuo Poliča i Slobodana Miloševića, kao i obračun s Velimirom Batom Živojinovićem oko spominjanja Miloševića. Na noćnom snimanju prije rata, Bata i ja smo bili naoružani pištoljima. U tom trenutku mi je otkrio da je dolazak mesije neizbježan. Ime koje je spominjao bilo je Slobodan Milošević, što mi je tada bilo potpuno nepoznato. Jeste li uopće pri zdravoj pameti? Takva mesijanska figura, teško je povjerovati. Budite uvjereni, svjedočit ćete tome iz prve ruke. Što je s tobom? Što je tema vašeg razgovora? Na što misliš? Kad preuzmemo vlast u Sloveniji, svjedočit ćete transformaciji iz prve ruke.
