– Ono što je jako popularno u posljednjoj dekadi, jeste krađa djece i preprodaja, popularno nazvano-trafiking. Jako unosan biznis, od kojeg se mnogi bogate, pogotovo u afričkim zemljama. Međutim, sve je evidentnije, da je to se itekako proiširilo i na ove prostore. Do sada smo imali jako puno takvih slučajeva.
- U emisiji Ni 5 ni 6 na Kurir televiziji, u raspravi o bolnoj temi ukradenih beba, svedočile su majke koje su preživele ovo tragično iskušenje, a to su Aleksandra Blagojević i Ljiljana Stevanović, kao i Ana Pejić iz Vojvođanskog saveza. Roditelji ukradenih beba. Blagojevićeva se suočila s poražavajućim događajem kada je primila vijest da joj je novorođenče Sara tragično preminula. Ipak, i ona i njezin suprug sumnjali su u okolnosti vezane uz ovaj srceparajući događaj. Bez njihove svijesti, bolnica je nastavila interirati bebu. Kako bi utvrdila gdje je njezino dijete, Aleksandra je zatražila ekshumaciju grobnice. Iskapanjem je otkrivena grobnica u kojoj su se nalazila tri kralješka i petna kost, ali je naknadnom DNK analizom potvrđeno da ti ostaci ne pripadaju Sari.
Ekshumacija je odgođena zbog dokaza koji upućuju na to da je dijete pokopano na drugom groblju, ali je ishod ostao nepromijenjen. Osim toga, tijekom istrage u još jednoj dječjoj grobnici otkriveni su ostaci dječjih kostiju za koje se kasnije utvrdilo da ne pripadaju Sari. Prilazeći patologu, doktoru Karanu, dobio sam temeljito i ponosno objašnjenje svake kosti koju je otkrio. On me je prosvijetlio o najoptimalnijim metodama ekstrakcije DNK. Međutim, postalo je očito da je kostur nepotpun. Nakon što sam podijelio svoja zapažanja s liječnikom, pokazalo se da ono što je bilo prisutno u prvom slučaju nije bilo u drugom. Je li moguće da je jedno dijete pokopano u dva odvojena groba? Ili je možda, tragično, ovo dijete doživjelo nesretnu smrt iz nepoznatih razloga?
Da budem potpuno iskren, umorio sam se. Ne zbog pogleda na te ostatke, već zbog postupnog prihvaćanja da se želudac s vremenom navikne na takve stvari. Nakon toga uslijedio je izazovan trenutak koji se pokazao kao jedan od najtežih. Po primitku rezultata DNK testa dolazi do ključnog trenutka u kojem se otkriva neporeciva istina. Postaje evidentno da skeletni ostaci pronađeni u pojedinoj grobnici, konkretno onih određene djece, ne pripadaju nama kao njihovim roditeljima. Utjecaj ovog otkrića je dubok, izaziva visceralnu reakciju i služi kao oštar poziv na buđenje. Dodatno ažuriranje vijesti: U potrazi sam za svojim starijim sinom koji je rođen 7. listopada 1994. godine, a tragično preminuo 8. studenog 1994. godine. Zanimljivo je da je u bolničkim papirima datum rođenja 8.11. Unatoč tome što je primio poziv za vojsku i bio registriran za glasanje, u službenim knjigama rodnog mjesta nema podataka o njegovoj smrti.
Nedavno sam slučajno naišao na neke informacije koje sugeriraju da mladić koji nevjerojatno sliči mom mlađem sinu ili studira ili radi u Beču. Vjeruje se da je podrijetlom iz Mladenovca, što dijele i Nadice iz Srbije. I nakon tri desetljeća ova majka gaji nadu, odbijajući vjerovati da joj je prvorođenče stradalo u rodilištu. U nepokolebljivoj vjeri da njen najstariji sin još uvijek postoji, obratila se Facebook zajednici Srbi u Beču, moleći naše sunarodnjake koji tamo žive i rade da joj pomognu u pronalasku mladića koji nevjerojatno liči na njezino mlađe dijete. U toj posebnoj skupini njezin pisani doprinos bio je sljedeći: Pozdrav svima u grupi! Imam jedinstven zahtjev za pomoć. U potrazi sam za nekim tko zapanjujuće sliči osobi prikazanoj na priloženoj fotografiji.
Konkretno, tražim osobu koja je stariji sin, rođen 7. listopada 1994., a nažalost, proglašen je umrlim 8. studenog 1994. Zanimljivo, u bolničkim dokumentima također stoji datum rođenja 8./11. Nakon što sam otkrio da moj mlađi sin, koji nevjerojatno sliči pojedincu na fotografiji, možda živi ili studira u Beču, a porijeklom je iz Mladenovca, tražim sve informacije koje članovi ove grupe mogu imati o njegovom boravištu. Vrijedi napomenuti da je nedavno pozvan na odsluženje vojnog roka te je njegovo ime dodano na birački popis. Ako netko ima bilo kakvo znanje ili priznanje za ovu osobu, jako bih cijenio svaku pomoć. Unaprijed svima hvala na pomoći i srdačan pozdrav svima.
- Molim vas da se suzdržite od dijeljenja ove objave na svojim osobnim profilima, jer je već bilo zabuna oko moje potrage za sinom kojeg sam odgojila. Međutim, slobodno ga podijelite unutar bilo koje srpske grupe u Beču, jer bi ga moj stariji sin tamo mogao prepoznati. Upravo nedavno, 2021., Nadica je autorica ovog djela i prije samo nekoliko sati ponovila svoju molbu našoj zajednici koja živi u Beču.
