– Ceca Kitić je ubjedljivo najveća i najbolja rukometašica sa ovih prostora. U svome piku karijere, bila je najbolja svjetska i evropska rukometašica. Međutim, njen privatni život nije pratio njene sportke uspjehe, a mi danas govorimo o tome kako ona danas živi.
Nakon završetka karijere, nekadašnja uspješna rukometašica, jedna od najboljih sportašica koje su branile boje naše zemlje, Svetlana Ceca Kitić pokušala je biti trenerica, ali nije uspjela zbog zdravstvenog stanja. Osim svega, Ceca je imala i privatnih problema, a zbog svega što joj se dogodilo odlučila je potpuno preokrenuti svoj život. Među njima su bili i neki privatni problemi s prijevodom, a zbog svega što je proživjela odlučila je potpuno promijeniti svoj život.
- Ona je otvorila pekaru na Novom Beogradu, gdje je suradnica kćeri Mare. U samo mjesec dana posao su proširili uvođenjem kuhanih jela. – Ušao sam u ovaj posao iz dosade. Bio sam prezasićen sportom. U rukometu sam bila 45 godina, a pauze su bile tek kad sam rađala djecu. Nisam više mogao gledati u loptu. Dakle, htio sam se odmoriti. I odmorio sam se. Onda je došla korona i produžila odmor. Nakon sportske karijere htio sam nešto raditi. Moj kum Radivoje Korać rekao mi je da otvara pekaru s još dva partnera i pozvao me da budem četvrti partner. Prihvatio sam. Radila sam, prodavala peciva; ipak sam ja okrunjena kraljica pa mi ništa ne pada s glave.
Svidjelo mi se. Uopće mi nije bilo strano. Bilo je puno posla, ali sam bio u kontaktu s ljudima, što mi se svidjelo jer sam uvijek bio timski igrač. Kad smo se nas četvorica razdvojili, uz pomoć još jednog prijatelja Gagija iznajmio sam prostor i otvorio svoju pekaru. Bitan je samo kvalitet. Nikada ne bih dala proizvode od jučer. Nisam čak ni zajedno. Burek se sviđa kupcima. Imam stalnu klijentelu. Od pekare se ne mislim obogatiti, niti mogu. U početku je radila sama, počevši od pet ujutro i završivši dugo u poslijepodne. Sve je radila sama: rad na računalu, nabavu, miješanje, pečenje…. – Sada imam i kuharicu Cacu, a u pekari nudimo i gotova jela.
Čujem kako ljudi govore: “Ne mogu da vjerujem da me Ceca Kitić servira”. Ne serviram, nego prodajem pecivo i kažem: “Izvolite.” A što ako poslužim? Bio sam najbolji na terenu, ali nikad nisam živio za prošlost. Idem danas misleći na sutra i uživam u svom poslu. – Mara mi pomaže u pekari, a Saška, koja ima 18 godina, ne živi s nama i odlučila se osamostaliti. To je bio naš dogovor u kući. Tko želi, može se osamostaliti s 18 godina i živjeti život ne nauštrb svoje majke. Mama je tu da pomogne. A ako odlaziš, moraš se snaći. Ako ostajete s majkom onda se pravila moraju poštivati jer živite s mamom na “all inclusive”. I Nikola je rano otišao od kuće, dok je Mara najviše vezana za mene.
Često joj kažem: “Ajde Maro da se ženimo daj mi prazan stan da mama malo živi!” Za mene kaže da sam Alisa u zemlji čudesa da sam retro da previše vjerujem ljudima i da me netko, ona mora zaštititi. Kada ona radi popodnevnu smjenu u pekari, a ja sutradan radim jutarnju smjenu, ona mi ostavi poruku u kojoj kaže: “Mama, volim te” ili “Nadam se da ćeš imati lijep dan” – rekla je za “Gloriju”.
