– Doktor nestorović je u posljednje četiri godine postigao jako puno na poslovnom planu. Jednostavno, svaka njegova riječ se gleda kroz jako povjerljivu prizmu, jer sve ono što je ovaj beogradski doktor najavio, se i obistinilo….
Pretilost pogađa značajan dio svjetske populacije, predstavljajući stalni izazov u borbi protiv viška kilograma. Kao rezultat ovog sveprisutnog problema javljaju se brojne bolesti, što naglašava najveću važnost praćenja tjelesne težine i načina prehrane. Prirodna sklonost tijela da skladišti masnoću predstavlja ogromnu prepreku u potrazi za mršavljenjem. Unatoč mnoštvu pristupa nakupljanju sala, otkrivanje istinski učinkovitog načina za njegovo uklanjanje i dalje nam izmiče.
Kao rezultat toga, održavanje zdrave tjelesne težine može biti zastrašujući zadatak, često praćen osjećajem gladi, nezadovoljstva i očaja, aspektima koji se često zanemaruju. Prema riječima uvaženog znanstvenika prof. dr. sc. Branimira Nestorovića, uočeno je da priroda ima sklonost prema pretilosti, a postoje brojni dokazi koji govore da osobe s prekomjernom tjelesnom težinom često pokazuju povećanu živahnost. Nedavno je profesor Nestorović citirao objavljenu studiju koja je otkrila zapanjujuće otkriće: osobe koje su umjereno pretile i podvrgnute su značajnim kardiokirurškim zahvatima imaju dvostruko veću vjerojatnost da će doživjeti smrtnost u usporedbi s njihovim mršavijim kolegama.
Razlog za to je shvaćanje da je minimalna količina masti ključna za regulaciju tjelesne temperature i postizanje idealne težine. Kako bi spriječio štetne učinke prekomjerne tjelesne težine, on obeshrabruje pretjeranu konzumaciju kalorija i umjesto toga ističe važnost konzumacije visokokvalitetnih kalorija, kao što je doručak bogat proteinima, uz obilnu porciju voća i povrća. Priznajući izazove pridržavanja strogih prehrambenih ograničenja, često dijeli zadivljujuću priču iz glasovite knjige Vokija Kostića “Kako sam se hranio”. Kostić u ovoj anegdoti prepričava stroge naredbe liječnika da se suzdrži od konzumiranja masne hrane, zbog čega je ostao sposoban samo za skladanje melankoličnih melodija za film “Ko to tamo peva”.
No, intrigantan pomak dogodio se kada se prepustio slasnom janjećem butu popraćenom slanim krumpirom. Iznenada, Kostić se našao u naletu inspiracije, što mu je omogućilo da bez napora osmisli kompletan i zadivljujući soundtrack za film. Ova zadivljujuća priča služi kao uvjerljiva ilustracija neporecive korelacije između ishrane i oslobađanja nečijeg kreativnog potencijala. Prema njegovom prijedlogu, tipična dnevna prehrana sastoji se od suzdržavanja od konzumiranja bilo čega osim vode ili nezaslađenog čaja nakon 18 sati.
Dodatno, pridržavajući se pravoslavne tradicije, još jedna uobičajena praksa je dvodnevni post, koji podrazumijeva unos samo 500 kalorija u dva odvojena dana svakog tjedna. Režim posta koji predlaže Nestorović prilično je jednostavan, uzimajući u obzir da je tipičnom pojedincu potrebno oko 2000 kalorija za održavanje osnovnih tjelesnih funkcija. Kako biste izbjegli napadaje gladi i prekomjerno jedenje, preporuča se dva puta tjedno konzumirati zobene pahuljice i umjerenu količinu voća. Nadalje, Nestorović ističe sposobnosti jačanja imuniteta povezane s danom posta.
Opsežna znanstvena istraživanja neporecivo su pokazala da sam čin uzimanja hrane pokreće otpuštanje dopamina, neurotransmitera odgovornog za izazivanje ugodnih osjeta. Izazov s kojim se suočavaju pojedinci koji se bore s pretilošću proizlazi iz njihove sklonosti uživanju u prekomjernim količinama hrane, što dovodi do pada proizvodnje dopamina. Kao rezultat toga, prisiljeni su konzumirati sve veće količine hrane kako bi postigli usporedivu razinu zadovoljstva. Osim toga, osobe koje pate od ovog stanja suočavaju se sa smanjenim otpuštanjem leptina, hormona koji signalizira sitost, što rezultira stalnim osjećajem gladi i nedostatkom zadovoljstva nakon jela. Dr. Nestorović predlaže uključivanje cjelovitih žitarica u prehranu nakon obroka jer imaju potencijal potaknuti proizvodnju irisina, hormona ključnog za regulaciju inzulina.
Za borbu protiv gladi koja proizlazi iz povišene razine inzulina, uključivanje cjelovitih žitarica u vašu prehranu i uživanje u čaši crnog vina nakon obroka može biti korisno. Naša težina u biti je određena kalorijama koje konzumiramo, skladištimo i sagorijevamo, što je čini jednostavnim procesom. Međudjelovanje genetike i epigenetike, koje obuhvaća i naslijeđene karakteristike i čimbenike okoliša, doprinosi ovim varijablama. Fenomen određenih pojedinaca koji mogu uživati u sladoledu, kolačićima i drugim poslasticama bez debljanja je fascinantno opažanje. S druge strane, postoje oni koji se debljaju bez obzira na unos hrane.
Naš genetski sastav, unos kalorija, razina tjelesne aktivnosti i potrošnja energije u mirovanju igraju ulogu u određivanju raspodjele unesenih i sagorjelih kalorija. Tijelo pohranjuje sav višak kalorija kao mast, koja se zatim pohranjuje u specijalizirane stanice koje se nazivaju masno tkivo. Ako unosimo manje kalorija nego što naše tijelo treba ili se bavimo tjelesnom aktivnošću koja sagorijeva više kalorija, naše tijelo će početi koristiti svoje masne rezerve. Smanjenje struka izravna je posljedica smanjivanja masnih stanica.
Genetika ima značajan utjecaj na prevalenciju pretilosti, jer igra ključnu ulogu u više čimbenika koji doprinose njenom nastanku. Ovi čimbenici obuhvaćaju regulaciju apetita, osjećaj sitosti, brzinu metabolizma, sklonost određenoj hrani, raspodjelu tjelesne masti i sklonost korištenju hrane kao mehanizma za suočavanje sa stresom. Utjecaj genetike na tjelesnu težinu uvelike se razlikuje od osobe do osobe. Istraživanja pokazuju da kod nekih pojedinaca geni uzrokuju samo 25% predispozicije za prekomjernu tjelesnu težinu, dok kod drugih genetski čimbenici mogu pridonijeti čak 70% do 80%.
- Svojim ponašanjem, izborom stila života, vanjskim utjecajima, tjelesnom aktivnošću, prehrambenim preferencijama i razinama stresa, imamo mogućnost utjecati na svoje gene pomoću polja epigenetike. Ovaj nevjerojatan proces postaje očit kada neindustrijalizirana društva prijeđu na zapadnjačku prehranu i brzo debljaju. Ključno je priznati da njihov genetski sastav ostaje nepromijenjen; međutim, poruke i vanjski utjecaji koje prenose na svoje gene doživljavaju epigenetske promjene. U biti, iako genetski elementi utječu na sklonost debljanju, oni ne osiguravaju njezinu manifestaciju.
