– Rajčica je definitivno najukusnije povrće, koje je večini nama omiljena salata. Može se kombinovati sa paprikama, krastavcima, ali i ostalim povrćem. Još ako na to dodate mladi sir i kajmak, onda nema bolje salate u proljetnim i ljetnim danima…

Vrtlari rajčice često se susreću s problemom žutila lišća na biljkama, a iza te pojave mogu biti razni razlozi. Kada je riječ o presadnicama, potpuno je normalno da donji listovi požute jer su to početni listovi koji niču tijekom klijanja i nisu zamišljeni kao trajni. Stoga je ovo žutilo prirodni dio njihovog razvoja i ne bi trebalo biti razlog za uzbunu. S druge strane, prekomjerno zalijevanje je još jedan čest krivac za žuto lišće, jer prekomjerna vlaga može dovesti do žućenja lišća počevši od vrhova pa sve do korijena.

  • Kako bismo osigurali zdravlje biljke, ključno je zalijevati je samo kada je tlo bez vlage i suzdržati se od izravnog zalijevanja lišća. Optimalno zalijevanje treba obaviti ujutro kako bi se smanjilo isparavanje i potencijalna šteta za lišće. U slučaju zbijanja tla, korijenje je lišeno potrebnog kisika, što dovodi do žućenja i sušenja lišća. Preporučuje se redovito rahljenje tla kako bi se povećao njegov sadržaj hranjivih tvari, čime se potiče snažan rast biljaka. Uzdignute gredice služe kao izvrsna opcija za sprječavanje zbijanja tla.

Kada se biljke premjeste iz toplog okruženja, poput staklenika, na otvoreno, mogu doživjeti šok presađivanja, što će rezultirati žućenjem njihovih početnih listova. Ovo je prirodan odgovor na promjene u okolini. Za promicanje rasta i razvoja, korisno je ukloniti ovo žuto lišće, omogućujući biljci da učinkovitije raspoređuje svoju energiju. Minimiziranje šoka nakon presađivanja može se postići postupnim procesom privikavanja biljaka na vanjske uvjete. Žućenje lišća također se može pripisati bolestima, koje predstavljaju složeniji uzrok. Nekoliko bolesti rajčice može dovesti do žutog lišća, a njihovo liječenje može biti izazovno.

Jedna uobičajena bolest je rana infekcija uzrokovana gljivicama tla, koju karakterizira donje lišće koje postaje blijedo žuto i nakon toga se razvijaju tamnosmeđe mrlje sa žutim rubovima. Ako se ne pozabavite ovom bolešću, može doći do potpune promjene boje i opadanja lišća. Kako bi se postigla obilna žetva vrhunskih i robusnih rajčica, imperativ je uključiti se u pedantne prakse uzgoja, koje uključuju više od puke sadnje i sporadičnog zalijevanja. Uz opće mjere održavanja, ključno je posvetiti veći fokus napretku i sazrijevanju biljaka, promptno provoditi posebne mjere zaštite od bolesti, štetnika i korova koji su posebno usmjereni na rajčicu.

  • Za pravilnu njegu biljaka rajčice važno je provoditi razne mjere. Ove mjere uključuju međurednu obradu, navodnjavanje i malčiranje. Osim toga, potrebno je poduzeti određene radnje, poput vezivanja biljaka rajčice, štipanja stabljika, dekapitacije, gnojidbe i malčiranja. Vezanje rajčica posebno je korisno za visoke sorte koje nastavljaju rasti (indeterminantne sorte). Ova praksa pomaže u stvaranju čvrste, uspravne strukture koja može podnijeti i težinu biljke i njezine obilne plodove. Kod vezanja rajčica u stakleniku najčešće se koristi uzica. Donji dio stabljike nježno se učvrsti čvorom, dok se gornji dio uzice pričvrsti za konstrukciju staklenika.

Tijekom cijelog razdoblja rasta, uobičajeno je svakih 5-10 dana zaštititi biljke ispod cvjetova kako bi se spriječilo oštećenje ili odvajanje cvjetova. Učinkovita tehnika, posebno u vrijeme zimske obrade i povećane naoblake, je prihranjivanje. Kao dopuna gnojidbi, jedna metoda uključuje svakodnevno miješanje biljke, bilo ručno ili pomoću specijalizirane mućkalice, kako bi se poremetile peludne vrećice i oplodili tučkovi. U novije vrijeme dresirane pčele ili bumbari zapošljavaju se za uzgoj rajčice u zaštićenim prostorima, gdje se uvode u objekte opremljene malim pčelinjacima (3 košnice/1000 m²). Nadalje, pravilno zalijevanje je temeljna komponenta uspješnog uzgoja rajčice.

Za postizanje optimalnog rasta i obilne žetve, ključno je pridržavati se posebnih smjernica za zalijevanje ove biljke. Savjetuje se izbjegavati pretjerano zalijevanje ili dopustiti da se tlo potpuno osuši. Umjesto toga, preporučuje se umjereno zalijevanje. Idealno bi bilo zalijevanje jednom tjedno, osim ako nema kiše, u kojem slučaju se zalijevanje može smanjiti. Pridržavajući se ove prakse, biljka će dobiti dovoljno vlage od trenutka izbijanja ploda do pune zrelosti. Nemogućnost osiguravanja odgovarajuće vode tijekom ove ključne faze može rezultirati gubitkom plodova i manjim plodovima.

Kako bi se osigurao optimalan rast presadnica rajčice, ključno je izbjegavati upotrebu hladne vode, osobito ako je iz bunara. Korištenje crijeva ili automatskog sustava za navodnjavanje travnjaka u cijelom vrtu može biti štetno učinci ne samo na rajčice nego i na druge biljke u vrtu. Umjesto toga, preporuča se navlažiti tlo ispod biljaka rajčice vodom ugodne temperature, nekoliko stupnjeva višom od okolnog zraka. Ovu vodu treba ostaviti da odstoji najmanje jedan dan prije nanošenja.

Kada je riječ o zalijevanju rajčica, navodnjavanje kap po kap je najbolji izbor zbog svoje sposobnosti da osigura stalnu opskrbu vodom i ravnomjerno raspodijeli vlagu, što rezultira većim prinosima. Preporuča se ručno zalijevanje biljaka iz korijena ili uz brazdu, najbolje ujutro ili navečer, jer se time smanjuju mogućnosti pojave gljivičnih bolesti. Pridržavajući se ove prakse navodnjavanja, uzgajivači rajčice mogu osigurati snažan rast biljaka i obilnu žetvu ukusnih plodova. Uz odgovarajuću pažnju i marljivo održavanje, uzgoj rajčica može biti ugodno iskustvo koje daje zadovoljavajuće rezultate.