– O Josipu Broza Tita se u njegovo vrijeme nije se smijeloi pričati u negativnom kontekstu. Također, sa druge strane ni šale nisu bile dozvoljene na njegov račun. Tek kada je on preminuo 1980 godine, naglo su se u narodu počele zbijati šale na njegov račun.
Bijelo dugme, kultna grupa, imala je golemu popularnost i značajan utjecaj ne samo u bivšoj Jugoslaviji nego iu drugim regijama. Njihove su pjesme nadmašile vrijeme i postale bezvremenski klasici i himne koje su odjekivale među generacijama koje su stasavale tijekom 1970-ih i 1980-ih. Glazbeni žanr umjetnika, koji je spajao utjecaje rocka i folka, neki su prozvali “pastirski rock”. Njihove pjesme često su prenosile duboke društvene i političke izjave. Široko rasprostranjeno priznanje i odsutnost političkog uplitanja u njihovu glazbu naveli su mnoge da nagađaju da je grupa Bijelo dugme pothvat vlade.
- Goran Bregović, osnivač grupe, ispričao je tijekom intervjua svoje iskustvo nastupa pred Josipom Brozom-Titom, tadašnjim predsjednikom Jugoslavije, slikovito opisujući događaj. Bregović se prisjetio poziva koji im je upućen da za Novu godinu nastupaju Titu. Ispričao je da su mu neki Titovi prijatelji otpjevali serenadu s pjesmom ‘Tako ti je mala moja, kad ljubi Bosanac’, što je dovelo do odluke da se pozove bend koji je originalno izveo tu pjesmu, jer su vjerovali da će odjeknuti Titovim glazbenim preferencijama.
U intervjuu za Nedeljnik, Bregović je otkrio da su zbog Titovog pokrivanja ušiju nakon pet sekundi morali izaći s pozornice u roku od osam sekundi. Dakle, u sklopu državnog projekta, Bregovićev nastup bio je ograničen na maksimalno deset sekundi. Kako prenosi portal, svoje viđenje događaja prethodno je iznijela poznata osoba s prostora bivše Jugoslavije, hrvatska pjevačica Tereza Kesovija.
Međutim, njezino sjećanje na tu prigodu malo se razlikuje. Kako prenosi n1info.si, dok bend nije morao izaći s bine, Tito je odlučio napustiti prostoriju jer nije mogao tolerirati zvuk. Vrijedi spomenuti da je Jovanka Broz nadaleko poznata kao najpoznatija Titova supruga. Putevi su im se ukrstili tijekom Drvarskog desanta 1944. godine, gdje je Jovanka Budisavljavić služila kao bolničarka u partizanima. Iako postoje različiti prikazi njihove ljubavne priče, utvrđena je činjenica da su se vjenčali u travnju 1952. Tita, koji je 32 godine stariji od Jovanke Budisavljević, upoznao je s njom Stevo Krajačić s namjerom da je iskoristi kao sredstvo utjecaja na Josipa Broza u ime sovjetskih tajnih službi. Godine 1946.
Jovanka je počela raditi kao spremačica u Titovoj rezidenciji. Unatoč nedostatku profinjenog bontona, njezine upečatljive crte lica, uključujući gustu crnu kosu i zamamne obline, privukle su pozornost maršala. Nije dugo trebalo da Jovanka postane Titova ljubavna partnerica. Nakon završetka Drugog svjetskog rata, drugi izvještaj sugerira da je Aleksandar Ranković, ministar unutarnjih poslova, zatražio od svojih republičkih podsekretara da mu osiguraju odabranu skupinu kvalificiranih mladih žena za službu u maršalu. Od oko 50 potencijalnih kandidatkinja, Ranković je navodno sam odabrao pet djevojaka i osobno ih predstavio Titu.
Među tim kandidatima Titovu pažnju privukla je 24-godišnja partizanka Jovanka Budisavljević. Ovu verziju događaja potvrdio je i general Đoko Jovanić, koji je bio šef jugoslavenske kontraobavještajne službe. General Jovanić je tvrdio da je upravo on odgovorio na Rankovićev zahtjev i predložio Jovanku za Titovu suradnicu. Prema trećem iskazu Marjana Kranjca, bivšeg generala JNA, Jovanka je još 1945. godine imenovana za higijeničarku zaduženu za nadzor nad ishranom, čistoćom i dobrobiti osoblja. Nakon Davorjankine smrti Paunović, Titova voljena, 1946. Jovanka je, kako navodi Kranjec, preuzela ulogu Titove osobne tajnice. Rođena 7. prosinca 1924. godine u ličkom selu Pećani, Jovanka Budisavljević otišla je na svijet kao drugo dijete Mice i Milice.
U mladenačkoj dobi od 17 godina postala je članica Saveza komunističke omladine Jugoslavije. U jeku Drugog svjetskog rata, 1943. godine, ozlijeđena je u nogu i oboljela od tifusa. Do svoje 21. godine odlikovana je s dva ordena za hrabrost i odlikovana kao čuvarica Partizanske spomenice 1941. godine. Vjenčani list otkriva da su Tito i Jovanka izmijenili zavjete na tajnoj ceremoniji u pitoresknoj vili “Dunavka” u Iloku, a mladoženji je kum bio Aleksandar Ranković, a mladenki general Ivan Gošnjak.
Godinu dana kasnije, tijekom državnog posjeta britanskog ministra vanjskih poslova Anthonyja Idnea, službeno je predstavljena kao prva dama. Početkom sedamdesetih odnos između bračnog para počeo je propadati, što je izazvalo žestoke političke rasprave. Jovanka je tvrdila da je svog ostarjelog supruga čuvala od više osoba, jer je smatrala da deset od jedanaest njegovih državnih tajnika djeluju kao agenti. Naprotiv, njezini su protivnici tvrdili da je ona ta koja potkopava napore svoga muža. Između 1974. i 1988. godine u vrhovima jugoslavenskih vlasti poduzeta je opsežna analiza “slučaja drugarice Jovanke”.
- U tom posvećenom ispitivanju, koje je 21. siječnja 1974. pokrenuo sam Tito, održano je ukupno 59 sastanaka najviših jugoslavenskih foruma. Izvješće iz 1988. godine, koje je naručilo Predsjedništvo SFRJ, detaljno dokumentira taj proces. Godinama je brak Tita i Jovanke propadao, što je rezultiralo dugotrajnim svađama. Dokument od 20. travnja 1975. otkrio je da je Titov liječnički tim Jovanki dijagnosticirao paranoidni poremećaj, izražavajući zabrinutost za Titovu sigurnost i oslobađajući sebe svake odgovornosti.
Hitno su zatražili da se bez odlaganja distancira od njega. Tijekom tog razdoblja Jovanka se suočavala s višestrukim optužbama, uključujući etiketiranje kao sovjetskog špijuna, odavanje povjerljivih informacija, suradnju sa srpskim generalima, manipulaciju imenovanjem i smjenom najviših dužnosnika, umiješanost u zavjeru protiv Aleksandra Rankovića i planiranje državnog udara uz generala Đoku Jovanića u pokušaju da se domogne maršalskog položaja.
Kako se bližila sredina sedamdesetih, tako je Jovankina veza s Brozom počela nestajati, postupno i u etapama. Godine 1975. bila je zamjetno odsutna s nekih Titovih međunarodnih putovanja, što je potaknulo glasine o njihovim čestim svađama. Potom se u travnju te godine Tito iz njihove kuće u Užičkoj 15 preselio u Beli dvor. Posljednje javno viđenje Jovanke dogodilo se 14. lipnja 1977., tijekom službenog prijema za premijera Norveške. Posljednje tri godine Titova života bila je odsutna s njim. No, ipak se pojavila na njegovom sprovodu u svibnju 1980.
U svim službenim državnim priopćenjima i novinskim člancima nazivana je udovicom predsjednika države. Vrijedno je napomenuti da do službenog razvoda nikad nije došlo. Ubrzo nakon Titova odlaska, skupina Državne sigurnosti 27. srpnja 1980. nasilno je upala u Užičku 15. Izvršili su temeljitu pretragu stana, oduzeli Jovankine stvari i premjestili je na Bulevar mira 75, gdje je bila podvrgnuta kućnom pritvoru. Valja napomenuti da Jovanka i Josip nisu imali djece. Jovanka Broz preminula je 20. listopada 2013. godine, a njeno posljednje počivalište je Kuća cvijeća, gdje je sahranjena uz Tita.
