– Pitanje koje se nameće svakoj osobi koja razmišlja o privatnom biznisu, šta da se započne raditi a da se može napraviti neki profit. Mnogo je poslova sa kojima se može početi, ali nakon određenog vremena, jednostavno se ne pokaže kao isplativo. Mi danas vam donosimo priču iz Srbije, koja je pravo riješenje za vas.
Vrijednost ulaganja u poljoprivredu postaje sve očiglednija, što pokazuju brojne uspješne priče u regionu. Iako je značajan broj pojedinaca odlučio da napusti polja radi zapošljavanja u zatvorenom prostoru, još uvijek ima onih koji se odlučuju za poljoprivredne poduhvate.
- Sva njegova roba se šalje u Njemačku, Poljsku, Italiju i Hrvatsku. Cijena po kilogramu varira između 4 i 20 eura, ovisno o određenoj porciji koja se prodaje. Nedavno objavljeno javno saopštenje koje nudi podsticaje za proizvodnju sadnog materijala za različite kulture, uključujući voćke, vinovu lozu, hmelj i ruže, izazvalo je značajno interesovanje vlasnika zemljišta koji žele da se upuste u poljoprivredne poduhvate.
Ministarstvo poljoprivrede je do 28. novembra 2023. godine učinilo saopštenje za javnost dostupnim široj javnosti. Ministarstvo na svom zvaničnom sajtu navodi da i pravna lica i preduzetnici imaju ovlašćenja da koriste podsticaje za proizvodnju u cilju uzgoja sadnog materijala.
Pravo na ovu beneficiju usklađeno je sa zakonima koji regulišu podsticaje za poljoprivredni i ruralni razvoj. Fizička lica imaju mogućnost da ostvare najviše 700.000 dinara podsticaja u toku jedne kalendarske godine.
Da biste osigurali odobrenje prava, potrebno je podnošenje zahtjeva putem platforme eAgrar, koja se obično naziva portal ePodsticaji. Uz zadivljujuću privlačnost ruža, značajan deo pojedinaca podjednako je oduševio i hmelj, koji se nekada u Bačkoj masovno gajio. Ipak, kako je vrijeme prolazilo, ta fascinacija se postepeno smanjivala.
Iako uzgoj hmelja u Vojvodini ima potencijal da bude veoma unosan, sa potencijalnim prinosom do 15.000 evra po hektaru, ono ostaje ograničeno. U Bačkom Petrovcu, na primer, i pored povoljnih uslova gajenja, ove godine je samo 10 hektara posvećeno berbi hmelja.
Iako je u poslednje vreme došlo do smanjenja uzgoja, Petrovac nastavlja da gaji hmelj, sa skoro 200 hektara ranije dodeljenih ovoj kulturi. Dugogodišnja tradicija gajenja hmelja u Vojvodini duga je 250 godina, tokom kojih je nekada zauzimala znatnih 1500 hektara zemlje.
Prema intervjuu sa Rastislavom Struharom, kultivatorom iz Bačkog Petrovca, koji je Dnevnik vodio u Novom Sadu tokom leta, Pokrajina svake godine daje podsticaje za uzgoj hmelja. Iznenađujuće, uprkos potencijalnim koristima, postoji nedostatak interesa za istraživanje ove mogućnosti.
Fascinantan aspekt uzgoja je da rizomi zahtijevaju sadnju samo jednom u toku jesenje sezone, jer će se sami obnavljati sljedećih petnaest godina. Nema potrebe za presađivanjem, jer će korijenje prirodno ponovo izroniti i omogućiti neprekidnu proizvodnju. Tvrdi da je nekoliko godina ranije bio novčano obeštećen za izgradnju stubova. Razlog tome bila je izuzetna dužina i širina hmelja, koji je mogao doseći visokih šest metara u visinu i proširiti se na jednaku širinu omotavanjem.
Dobivanje velikodušnog podsticaja od tri miliona dinara umnogome mi je olakšalo bavljenje revitalizacijom hmeljarstva. Nažalost, uprkos opsežnim razgovorima sa zvaničnicima Ministarstva poljoprivrede i pokrajine, moji poduhvati su se pokazali bezuspešnim. Struhar prepoznaje rastuće prisustvo malih poduzetnika koji dosljedno ulažu u proizvodnju zanatskog piva, uz tekuće aktivnosti velikih industrijskih pivara u regiji.
Hmelj koji proizvodi vlasnik ove fabrike ne prodaje se direktno potrošačima unutar zemlje; umjesto toga, izvoze se u razne evropske zemlje kao što su Njemačka, Poljska, Italija i Hrvatska. Uvoznici u ovim zemljama, od trgovaca na malo do pivara i proizvođača čaja, priznaju izuzetan kalibar ovog hmelja u poređenju sa onim koji se uzgaja u zemlji.
Zanatske pivare, iako kupuju svega nekoliko stotina kilograma sastojaka, ove količine smatraju zanemarivim jer njihova proizvodnja piva radi u manjem obimu.
DODATNA VEST:
Spadajući u kategoriju visoko unosnih poljoprivrednih kultura, hmelj je višegodišnja biljka. Ova dvodomna višegodišnja biljka pokazuje jasne morfološke razlike između svojih muških i ženskih kolega. Primarni cilj uzgoja ove biljke je uzgoj neoplođenih cvasti na ženskim biljkama, koje imaju oblik kompaktnih jajolikih, cilindričnih ili piramidalnih metlica, koje se obično nazivaju češeri. Prisustvo muških biljaka u plantažama hmelja smatra se nepovoljnim zbog njihove sposobnosti da oplođuju ženske cvjetove, čime se umanjuje njihov tehnološki značaj.
Hmelj ima sposobnost razmnožavanja i vegetativno i generativno. Podzemni vegetativni organi, koji uključuju korijenski sistem i dio stabljike, igraju ključnu ulogu u ovom procesu. U gornjem dijelu korijena nastaju bočni korijeni koji se mogu širiti do 5 metara. Većina korijenskog sistema proteže se oko 60 centimetara duboko u tlo. Višegodišnja stabljika hmelja, koja se sastoji od stabla i glavice hmelja, nalazi se oko 10-15 centimetara ispod površine. Svake godine, glavica stabla proizvede oko 20 izdanaka, koji se orezuju tako da ostanu samo 2-3 najjača, podržana okvirom.
List izlazi iz pupoljka koji se nalazi u dnu stabljike. Odlikuje se dugačkom peteljkom i relativno velikom oštricom koja je podijeljena na 3-5 režnjeva, nazubljenih ili glatkih. Donja strana lista, poznata i kao stražnja strana, prekrivena je dlačicama. Muški cvjetovi imaju oblik metlice, dok su ženski cvjetovi kupastog oblika. Jedan konus može proizvesti do 5 cvjetova.
Jedna biljka ima kapacitet da proizvede više od 3.000 češera, koji se u slučaju hmelja nazivaju orašastim plodovima.
- Količina biljaka na svakom hektaru zavisi od različitih faktora kao što su vrsta biljke, kvalitet zemljišta i preovlađujuća klima. Količina prostora dodijeljena svakoj pojedinačnoj biljci određena je razmakom između redova i razmakom između biljaka unutar reda. Obično se kreće od 2 do 4 kvadratna metra. Najčešće korišćeni razmaci su 200×100 cm, što rezultira 5.000 biljaka po hektaru; 180×140 cm, daje 3.968 biljaka po hektaru; 170×140 cm, za smještaj 4.220 biljaka po hektaru; 240×130 cm, podržava 3.205 biljaka po hektaru; i 200×200 cm, što omogućava 2.500 biljaka po hektaru. Preporučljivo je odlučiti se za veće udaljenosti između redova kako bi se olakšala upotreba potrebne mehanizacije. Prije početka sadnje neophodno je prvo postaviti armaturu u vidu vertikalnih i horizontalnih stupova. Težina pojedinačne biljke hmelja iznosi oko 10 kg.
