Jadovno je bio ustaški koncentracioni logor za masovno istrebljenje Srba i Jevreja u NDH tokom Drugog svetskog rata. Ono što je posebno jezivo u vezi sa tim logorom su jame u koje su 1941. godine živi ljudi bačeni da umru. Neki su stradali odmah usled povreda zadobijenih od pada, dok su drugi umrli kasnije od gladi, žeđi, ili zbog povreda.
- Među preživjelima bilo je pojedinaca koji su prkosili svim izgledima. Jedna žena, koja je tijekom 20-dnevnog zatočeništva u jami proživjela nezamislive strahote, hrabro je podijelila svoju priču s kamerama. Ovaj poseban segment iz serije brzo je privukao široku pozornost na platformama poput Tik Toka i raznim drugim društvenim mrežama.Na silu su nas strpali u špilju, a onda su jednu po jednu obitelj tjerali u jamu. Ženu su uhvatili i okrutno joj rekli: “Proždi svoju majku, nema ti izlaza.” Dvije osobe su je uhvatile i snažno bacile dolje. Prisjećajući se užasnog iskušenja, ispričala je kako je sama skočila, osvrćući se dok je silazila.
– Na podlozi od kamenja doživio sam pad. U trenutku udara noge su mi bile obuvene cipelama, ali pri spuštanju našao sam se bez ikakve obuće, samo u čarapama. Uslijed pada noge su mi zadobile prijelome, a na desnoj nozi rana. Tražeći oslonac, utjehu sam tražio naslonivši se na susjedni zid – prepričava.
Pojedinci su padali u ponor, jedan preko drugoga, ispuštajući krike straha i odbojnosti dok su se borili sa svojom nesretnom situacijom.Pojedinci se ruše na kantu za otpad, vičući u očaju: “O, kako sam jadan! Majko, izbavi me iz ove bijede!” Ipak, od koga očekuju da ih spasi? Bog? – uzvraća ona s pravednim gnjevom. Nakon što su svi bili zatočeni u ponoru, na njih su bačeni eksplozivi i projektili.
Dok se noć spuštala nad nas, okupili smo se tijesno jedno uz drugo, osjećajući se uznemireni poput majke. Odjednom su iz sjene izašle tri osobe. Pozivali su nas, tjerali nas da izađemo van, tražeći naše dragocjenosti i stvari. Zbunjenost mi je pomutila um dok sam gledao kako odabiru jednu mladu ženu i dva muškarca, odvode ih, samo da se vrate s beživotnim tijelima. Djevojka je bila zlostavljana, njezino golo tijelo bešćutno je odbačeno pred nama. Mi, nemoćni i prestravljeni, ostali smo nijemi, paralizirani od straha. Izgubljeni su bezbrojni životi, uključujući i one nevine djece. Nestašica vode bila je naša najveća borba, tjerajući nas da pijemo urin za preživljavanje. U tom nezamislivom iskušenju moja je baka, koja je u sebi već nosila novi život, propatila uz nas.
– Našla sam se u trudnoći, samo da bih doživjela srceparajući gubitak rođenja mrtvorođenog djeteta. Bila je to preuranjena pojava, jer maleni još nije bio spreman za ulazak u svijet.Stanovnici, koji su živjeli na način sličan životu preminulih, kasnije su bili pogođeni najezdom ušiju i crva.
Nakon što sam ustao, snažno iščetkam prljavštinu i otkrijem uznemirujući prizor crva koji mi klize po pregači i nogama. Smrad koji se širi iz nas je nepodnošljiv i ostaje samo pitanje koliko će trajati. Jadovno, koncentracijski logor pod kontrolom ustaškog režima tijekom Drugog svjetskog rata, služio je kao mjesto masovnog istrebljenja i Srba i Židova u NDH. Tim logorom, kojim je zapovijedao Juco Rukavina, započeo je niz od 26 koncentracijskih logora unutar NDH. Kompleks logora Gospić – Jadovno – Pag postao je konačno odredište Srba i Židova iz svih krajeva Nezavisne Države Hrvatske, gdje su njihovi životi tragično prekinuti 24. lipnja 1941. godine.
Suprotno uvriježenoj zabludi, žrtve koje su stradale na tom području nisu samo Srbi iz Like i okolnih sela. Tragično, brojni Srbi i Jevreji iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, ali i Srema, dočekali su svoju okrutnu sudbinu u velebitskim špiljama, na paškim stjenovitim obalama iu morskim dubinama uz otok. Logoraši su na Velebit i Pag transportirani iz kaznionice u Gospiću, prolazeći kroz sabirne centre Ovčara i Stupačinovo. Ti su pojedinci dovoženi na željezničku stanicu Gospić u stočnim vagonima iz svih krajeva NDH. Tijekom 132 dana postojanja, od 11. travnja do 21. kolovoza 1941., nevjerojatnih ukupno 42.246 muškaraca, žena i djece prešlo je ovaj put do pakla.
Od toga je zastrašujućih 40.123 osoba bilo podvrgnuto najokrutnijim oblicima pogubljenja. Otprilike 2000 osoba koje su bile pošteđene intervencijom talijanske vojske naknadno je prevezeno u logor Jastrebarsko, a potom u novoosnovani logor Jasenovac. Nakon rata lokacija logora ostala je neistražena zbog dubokih jama u koje su odlagana tijela, od kojih su neke jugoslavenske komunističke vlasti čak zatrpale betonom. Međutim, 1980-ih otkrivena su dodatna nalazišta koja sadrže ostatke kostura.
U Hrvatskoj Srpsko narodno vijeće, Židovska zajednica i lokalni antifašisti od 2009. godine organiziraju komemoracije žrtvama logora, pa je 24. lipnja danas proglašen Danom sjećanja na logor Jadovno. Izvorni spomenik u čast žrtvama logora podignut je 1975. godine, ali je, nažalost, srušen 1990. godine nakon što je stajao petnaest godina. Međutim, replika izvornog spomenika stvorena je i otkrivena 2010. godine. Nažalost, ta je replika misteriozno nestala unutar samo 24 sata nakon otkrivanja.
