Bez sumnje, princeza Alice od Battenberga, majka princa Philipa, ističe se kao jedna od najzagonetnijih figura među europskim kraljevskim obiteljima.

Rođena 1885. u palači Windsor, kći princeze Victorije od Hessena i Rhinelanda i princa Ludwiga Alexandera od Battenberga, pra-praunuka britanske kraljice Victorije otišla je na svijet. Unatoč tome što je bila gluha od rođenja, pronašla je utjehu u svojoj sposobnosti dešifriranja govornog jezika čitanjem s usana, svladavajući engleski i njemački, a zatim je proširila svoj jezični repertoar na grčki i francuski.

  • S 18 godina ušla je u brak s grčko-danskim princem Andrejom, kojeg je godinu dana prije toga upoznala tijekom krunidbe britanskog kralja Edwarda VII. Tijekom tog razdoblja kružile su glasine o raskošnim darovima koje je europsko plemstvo darivalo princezi Alice, a najekstravagantnije darove dolazili su od ruskog cara Nikole i carice Aleksandre. Među njihovim velikodušnim darovima bio je i dijadem optočen dijamantima, koji se sada procjenjuje na oko 14 milijuna dolara. Zanimljivo je da je dokumentirano da je Alicein sin, princ Philip, prenamijenio dio ove dijademe kako bi napravio zaručnički prsten za Elizabetu II., trenutno vladajuću monarhiju Britanije.

Prema kroničarima koji su dokumentirali život princeze Alice, upravo je ovaj trenutak označio vrhunac radosti i elegancije. Međutim, kasnije se otkrilo da je nakon tog razdoblja blaženstva uslijedilo nekoliko desetljeća ispunjenih teškoćama i tugom. Njezin je biograf primijetio da je tijekom njezina života gotovo svaki izvor stabilnosti bio demontiran.

  • Alis i njezin suprug osnovali su svoje kućanstvo u Ateni, gdje su uživali u raskošnom životu. Međutim, ovo blaženo razdoblje bilo je kratkog vijeka jer su se ubrzo našli upleteni u brojne razmirice. Vrijedno je napomenuti da je princeza, usred tih sukoba, preuzela plemenitu ulogu bolničarke tijekom Balkanskih ratova. Nažalost, njihove nesreće nastavile su se kada je grčka kraljevska obitelj svrgnuta 1917. godine, zbog čega su princeza Alice i princ Andrei bili prisiljeni živjeti u egzilu. Grčka vlada, kao podrška silama Antante tijekom Velikog rata, suočila se s unutarnjim previranjima kada je kralj Konstantin I., koji je slučajno bio brat princa Andreja, bio prisiljen abdicirati u korist svog mlađeg sina Aleksandra zbog njegovog pronjemačkog stava i sukobi s Vladom.

U braku ispunjenom blaženstvom, par je bio blagoslovljen skladnom zajednicom i radošću podizanja petero djece – četiri kćeri i jednog sina. Ovaj sin, kojeg sada prepoznajemo kao princa Philipa, vojvodu od Edinburgha i cijenjenog supruga kraljice Elizabete II., bio je poznat kao princ Filipos u svojim ranijim godinama. Princeza Alice, duboko uznemirena zlostavljanjem koje je njezin suprug trpio, dala je svečani zavjet da će zaštititi svog sina od takvog poniženja. Kao rezultat toga, mladi Philip je poslan u Englesku na školovanje u dobi od 10 godina.

Nakon što se plamen strasti smanjio, princ Andrei i princeza Alice vratili su se u Grčku. Međutim, njihov ponovni susret bio je kratkog vijeka jer se princ našao pritvoren i optužen za nesposobnost u Grčko-turskom ratu, što je rezultiralo gubitkom značajnog dijela zemlje. Kao posljedica toga, Alice je ponovno bila prisiljena napustiti Grčku, ovaj put tražeći utočište u Parizu zajedno sa svojom djecom. Ovo dodatno razdvajanje samo je produbilo jaz između ionako napetog para, a Andreijeva nasilna sklonost pogoršala je situaciju. Naposljetku, smrt je dočekao u 62. godini života u Monte Carlu.

  • Vrijedi spomenuti da je princeza Alice nakon udaje za princa Andreja prihvatila pravoslavnu vjeru, a pričalo se da je iznimno odana vjeri. Tijekom svog vremena u egzilu dobila je dijagnozu shizofrenije i potražila je liječenje ni od koga drugog do od Sigmunda Freuda u švicarskoj bolnici 1930. godine. Tamo se našla protiv svoje volje. Freud je teoretizirao da njezine vjerske zablude proizlaze iz seksualne frustracije te je savjetovao korištenje terapije elektrošokovima i rendgenske snimke jajnika kako bi se smanjio njezin libido. Sada se razumije da je namjera iza ovih tretmana bila izazvati ranu menopauzu.

Alice, moja draga kćer, trenutno ima netipično stanje. Ona se susreće s božanskim ukazanjima Krista i čvrsto vjeruje da će uskoro prenijeti božansku poruku čovječanstvu. Ove izvanredne događaje otkrila je njezina majka, Viktorija od Hessea i Rajne, u pisanoj prepisci.

  • Prije početka Drugog svjetskog rata, princeza se našla napuštena i gotovo zanemarena od strane svoje obitelji, razdvojene prijeratnim podjelama. Andrejeva i njezine kćeri sklopile su brakove s njemačkim političarima koji su se svrstali uz Hitlerovu Nacionalsocijalističku stranku, dok je princ Philip služio u britanskoj mornarici.
    Tek 1937. godine, tijekom mračnog sprovoda princeze Cecilije od Grčke i Danske, cijela se obitelj ponovno okupila. Ovaj tragični događaj označio je prvi put nakon dugo vremena da su Alice, majka i njezin sin bili u prisutnosti jedno drugoga. Njihov je odnos oduvijek bio napet, s čestim nesuglasicama i dugim razmacima između susreta. Nakon sprovoda, više se neće vidjeti sve do 1947., desetljeće kasnije, kada su se okupili na njegovom vjenčanju s Elizabeth u Londonu.

Nakon što je odustao od prava na grčko i dansko prijestolje, princ Philip je preuzeo Aliceino prezime, Mountbatten, što je anglicizirana varijacija prezimena Batenberg (koje trenutno koriste princ Harry i njegov sin Archie), te je dobio britansko državljanstvo. Unatoč njihovom trudu, njihova veza nije cvjetala, a princ Philip nije se trudio prikriti tu činjenicu.

Prema izvješćima, on je navodno tvrdio da mu je ona majka samo u tehničkom smislu.

Nakon što je proživjela izazovan i vječno nepredvidiv život, mučen i bolešću i osobnim poteškoćama, princeza je doživjela duboku transformaciju, posvetivši cijeli svoj život vjerskim nastojanjima. Iako nije formalno stupila u redovnički život, obukla je odijelo redovnice i umjesto toga pronašla utjehu unutar Crkve, posvetivši se pomaganju ugroženima. U svojoj potrazi da nešto promijeni, osnovala je humanitarnu organizaciju “Marta i Meri”, koja se fokusirala na obuku medicinskih sestara i pružanje skrbi onima kojima je potrebna. Tijekom rata neumorno je služila u Crvenom križu, koristeći svoj utjecajni položaj u rijetkim prilikama za doista izvanredna djela suosjećanja. Među njima, hrabro je zaštitila židovsku obitelj od nacističkih kandži, ponudivši im utočište unutar granica svoje palače u Ateni.

  • Nakon državnog udara u Grčkoj 1967. vratila se u Veliku Britaniju, gdje je posljednjih godina života živjela u Buckinghamskoj palači. Zabilježeno je da je uspješno popravila odnos sa sinom i odigrala ulogu u poboljšanju javne percepcije britanske kraljevske obitelji, koja u to vrijeme nije bila povoljna. Tijekom svog života imala je snažan afinitet prema pušenju i zgrabila bi svaku priliku da zapali cigaretu, čak i kada joj je zdravlje bilo ozbiljno ugroženo. Novinari “Guardiana”, koji su prvobitno bili u posjetu Buckinghamskoj palači radi intervjua s princezom Anne, bili su iznenađeni kada su otkrili princezu Alice od Battenberga, opskurnu osobu s neobičnom životnom pričom, kako oblači svoje crkveno ruho i uživa u dimu. Ovaj neočekivani susret doveo je do ekskluzivnog intervjua s malo poznatom majkom princa Philipa.

Godine 1969. preminula je u krugu londonske palače, gdje je udahnula posljednji put i prenijela posljednju poruku svom sinu.

― Dragi moj Filipe, nađi snage i zapamti da ću uvijek biti uz tebe. Kad god se suočite s izazovima, potražite me. Uz svu moju ljubav, tvoja majka – napisala je princeza. Položena je u kapelu svetog Jurja u dvorcu Windsor, ali su u skladu s njezinim željama njezini posmrtni ostaci prebačeni u rusku pravoslavnu crkvu svete Marije Magdalene u Jeruzalemu 1988. Nakon njezine smrti odana joj je posthumna počast s nagradom “Pravednik među narodima” 1994. godine, priznanjem koje Izrael dodjeljuje pojedincima iz drugih zemalja koji su ugrozili svoje živote kako bi spasili Židove tijekom holokausta.