Vojislav Voja Brajović je poznati glumac koji je rođen 1949. godine u beogradu. Svoju je karijeru započeo na televizijim kao i na filmu i pozorištu.
Odabrani za svoje uloge mudrih argivskih starješina u izvedbi “Agamemnona”, moji kolege studenti i ja bili smo ručno odabrani da ispunimo prazninu koju su ostavili nezainteresirani članovi glumačke ekipe. Ukrašen zalijepljenim bradama i oslikanim licima, krenuo sam u svoj inauguracijski nastup dok sam kročio nogom na pozornicu.
Dobili smo poziv u Suvremeno kazalište Crveni Krst, gdje su predložili plaću od 50 tisuća. Bojan Stupica, tadašnji direktor Jugoslavenskog dramskog pozorišta, volio je okupiti grupu mladih glumaca, pa nas je angažirao za 5000 dinara. Kad smo ga pitali za zaradu u Savermenu, uvjeravao nas je: “Ovdje ćete dobiti 55.000”. I tako je počelo naše putovanje.
- Od 1969. predani je član JDP-a, u kojemu je svoj talent iskazao u više od 50 raznolikih uloga kroz impresivnu četiri desetljeća karijere u matičnom kazalištu. Ne samo da je krasio pozornice JDP-a, već je osvojio i publiku u raznim drugim kazalištima, među kojima su beogradska, novosadska, podgorska, grad teatar Budva. Razina obožavanja koju je stekao nešto je za čim ambiciozni mladi glumci mogu samo žudjeti. Među njegovim brojnim nezaboravnim nastupima, jedan koji se ističe je njegov portret Tige u nadaleko hvaljenoj seriji, “Otpisani”. Međutim, unatoč golemoj slavi i statusu srcelomca koji je stekao ovom ulogom, strastveno se nastojao osloboditi slike koja je postala sinonim za “Ispisani”.
U filmu “Mrijest šarana” konačno su se pokazale moje prave glumačke sposobnosti. Dobio sam priliku utjeloviti istinski intenzivan lik, oslobodivši se tipiziranja na koje me redatelj nenamjerno ograničio.
Njegov talent prikazan je u brojnim kazališnim predstavama, među kojima su “Kazališne iluzije”, “Lažni car Šćepan Mali”, “Bure baruta”, “Mriješćenje šarana”, “Troil i Kresida”. Osim toga, krasio je filmska platna u brojnim filmovima poput “Specijalno obrazovanje”, “Balkan Express”, “Nacionalna klasa”, “Tesna koža”, “Tito i ja”, “Bure baruta” i “Jesen stiže, Dunjo moja”. “. Značajno je dao značajan doprinos raznim TV serijama, među kojima su popularne “Otpisani”, “Više od igre”, “Bolji život” i “Sinđelići”.
Moji roditelji, otac Vukota i majka Milisava, bili su predani borci NOB-a, a njihova nepokolebljivost duboko je utjecala na sina. Svim je srcem prihvatio ovaj borbeni mentalitet i dosljedno nalazio radost u životnim ponudama. Oba moja roditelja bili su vatreni antifašisti i mladi revolucionari. Sa nepunih 16 godina moja majka je aktivno sudjelovala u ratu, a otac se pridružio sa 19 godina. Obiteljski smo slavili dolazak mog starijeg brata u Karlovac. Moj otac je kao mlad časnik imao neovisno mišljenje, što je nažalost dovelo do donošenja rezolucije Informbiroa. Čvrsto je držao uvjerenje da je Tito izdao interese radničke klase.
Nakon što je proglašen politički nepodobnim, osuđen je i poslan na Goli otok, gdje je kaznu izvršavao u kotaru Stara Gradiška. Moja je majka posjedovala prirodnu gracioznost u svim svojim postupcima. Unatoč našim ograničenim zalihama hrane, inzistirala je da budemo besprijekorno odjeveni, kao da smo sišli sa stranica modne publikacije. Čak je i WC školjka bila ukrašena složenom čipkom.
Pod njezinim je vodstvom moje postojanje dobilo oblik. Počevši s nježne četiri godine, izlazio sam na pozornice u susjednim gradovima, očaravajući gledatelje svojim iskrenim recitacijama. U mom repertoaru isticala se jedna pjesma – “Partizan na straži” – koja je duboko odjeknula i iskazala našu nepokolebljivu odanost narodu, otklonivši svaku sumnju u nelojalnost i neslaganje. Dok sam se marljivo pripremao za prijamni ispit, neumorno je krojila košulju i traper hlače, prepoznajući njihovu modnu privlačnost, unatoč našim ograničenim mogućnostima.
- Podrijetlo obitelji Brajović može se pratiti u selu Kosić u Bjelopavlićkom kraju. Samo prezime dobio je po tatinom djedu Vulu Filipoviću kada se upisao u školu. Bilo je uobičajeno da se pojedinci prezivaju kako bi se utvrdio njihov identitet na temelju zemljišnih i knjižnih knjiga. Naime, u Bjelopavlićima pripadnost pojedinom bratstvu određuje njegovu prepoznatljivost, a ta bratstva mogu biti različite veličine. Naročito su Brajovići toliko istaknuti da čine polovinu plemena. Ovaj obrazac je vidljiv iu našem pradjedovskom selu Kosić, koje se nalazi u blizini Danilovgrada.
Brajovićev utjecaj u Kosiću bio je toliko dubok da su se pojedinci s prezimenima Jovović, Iković, Filipović i Begović često odlučivali za prezime Brajović kada su odlazili u inozemstvo. Nije bilo neuobičajeno da braća i sestre također imaju različita prezimena. Zoran Filipović, četiri godine mlađi Brajovićev rođak, bio mu je pripravnik u produkciji “More”. nego Igra.“ Brajović pojašnjava „Zoran mi je ujak.
Vukota je u svojim ranim godinama proživio mučan događaj u svojoj kući u Kosmajskoj ulici u Beogradu, kada nije imao ni devet mjeseci. U stan su im upale nepoznate osobe, što je dovelo do uhićenja Vukotinog oca, a majke, brata i njega prisilnog odlaska.
Svrha mog putovanja u Valjevo bila je posjeta stricu. Nakon što je njegov otac pušten iz zatvora, redovito bi im recitirao tradicionalne pjesme, što je praksa koju je poticala njegova majka. To je brzo postala uobičajena pojava. Često bi moj otac provodio vrijeme sa svojim ocem u Crnoj Gori.
Tijekom mog djetinjstva naša je obitelj često posjećivala slikovitu Ponikvicu, gdje je naš djed vodio svoju stoku na ispašu. Stoka bi pronalazila predah u zbijenim kolibama, malim prostorijama od dvadesetak četvornih metara, sa središnjim ognjištem. Na grmolikim gredicama koje smo napravili, okićenim lišćem, počivalo bi nas petnaestak, bliskih rođaka. Oduševljenje koje smo doživjeli u tim trenucima bilo je neopisivo. Još uvijek se živo sjećam kada me baka odvela iza kuće da joj otkrijem križ koji će na kraju označiti njezino počivalište. Ovo sjećanje ostalo je u meni zauvijek, slično kao ono iz vremena kad sam imao samo tri godine.
