Snežana Dakić je niz godina bila u bračnoj zajednici sa Vladimirom Mikićem, a zajedno imaju ćerku. Ipak, ovaj nekada ugledni par na kraju se razveo. Snežana nikada nije krila da je do raspada braka došlo upravo zbog njegovih prevara. Nedavno je za Blic iskreno ispričala kako je uspjela prebroditi ovu tešku situaciju.
U svakom aspektu, smatrala sam ga savršeno kompatibilnim suputnikom, koji uključuje duboku ljubav, zajedničke stavove, intenzivnu fizičku privlačnost i duboku zaljubljenost. Bili smo besprijekoran spoj, i društveno i profesionalno, jer smo posjedovali kompatibilna zanimanja i dijelili smo dinamiku. Naši slični interesi dodatno su učvrstili našu vezu. Međutim, važno je priznati da kako život napreduje, pojedinci prirodno evoluiraju i razilaze se u svojim težnjama, perspektivama i iskustvima, što može dovesti do promjene u odnosima i načinu na koji netko doživljava sebe u pitanjima života i ljubavi.
Prema riječima voditelja, i on i ja smo došli do spoznaje da su naši postupci i odluke najbolje što smo mogli donijeti u tom trenutku. Ovo razumijevanje je izvedeno iz učenja psihoterapeuta, psihološke literature i osobnog rasta. Naše znanje o njezinim emocijama, željama i složenosti odnosa, kao i naše razumijevanje sebe i života, bilo je ograničeno. Oboje priznajemo da smo se mogli bolje nositi sa situacijom, ali smo iskreno vjerovali da činimo sve što je u našoj moći da spasimo našu ljubav. Nažalost, usprkos našem trudu, ljubav između nas se rasplinula zbog nedostatka međusobnog razumijevanja. Međutim, vrijedno je napomenuti da smo jedno drugom u potpunosti oprostili sve prijestupe iz prošlosti.
- Raskid naše veze, koja je izgubila na značaju partnerstva, nikada nije bilo nešto što sam željela. Nije da se naša ljubav jedno prema drugome smanjila; kada ste s nekim intimno povezani devet godina, sigurno će biti uspona i padova. Prekid nije trenutna odluka; uvijek postoji razdoblje borbe nakon kojeg slijedi razdoblje oporavka, a zatim se ciklus ponavlja. Međutim, tijekom tog vremena došao sam do složene spoznaje o sebi. Prvo, on je imao dvoje djece iz prethodnog braka, tako da smo u biti imali još jedno dijete u našim životima. Također smo živjeli u javnosti, a oboje smo bili popularni i poznati. Uživali smo u raskošnom načinu života ispunjenom putovanjima i okruženi mnoštvom poznanika. Ali što je najvažnije, teško sam se nosio sa svime time. Sad kad mi je kći starija, život mi se potpuno promijenio. Vratio sam osjećaj sebe i imam luksuz posvetiti sve svoje vrijeme samo sebi. Mogu razmisliti o prošlosti i preispitati svoje izbore. Tada jednostavno nisam imala dovoljno vremena za sve – za život, za odgoj male djece, za ispunjavanje radnih obaveza, za suočavanje s javnošću i za dovoljno odmora. Bilo je nemoguće analizirati situacije ili prepoznati ponavljajuće obrasce.
Kako kaže Snežana, smatra da je njezin bivši suprug, kao i mnogi drugi muškarci, imao uvjerenje da je uloga oca primarno usmjerena na materijalno zbrinjavanje obitelji. Posvetio se svom poslu koji je ona poštovala. Najviše cijeni vrijeme koje provodi s djetetom kada je kod kuće, a trudila se biti prisutna kad god je to moguće. Osjećala je veliki osjećaj odgovornosti, pogotovo dok je njezino dijete bilo malo, a to što nije bila s njom izazivalo je osjećaj krivnje, što je kompliciralo njihovo partnerstvo. Trebalo joj je nekoliko godina nakon njihova razvoda da shvati kako je mnogim muškarcima odnos između muškarca i žene prioritet, a djeca su u drugom planu. Ipak, za nju je dijete uvijek bilo najvažnije, iako svoju ulogu supruge i partnera nikada nije zanemarivala.
“Ne vjerujem da sam zbog svoje posvećenosti našem djetetu iznevjerio njega kao muškarca, ali jasno je da mu je trebalo više pažnje, koju je zbog ljubavi tražio negdje drugdje. I iskreno, to mi je sasvim prihvatljivo, nema problema Međutim, ako sam igrao ulogu u tome, da, doprinio sam. Pravo pitanje je jesmo li i dalje imali želju da budemo partneri na taj način više ne osjećaš tu želju, nema smisla pokušavati, postaje evidentno da je nešto došlo do kraja… i slučajno, to se poklapa s izazovima s kojima sam se suočavala u vlastitom životu”, objasnila je Snežana prije nego što je nastavila.
Možda bi ishod bio drugačijim da su okolnosti bile drugačije. Potpuni začep krvne žile rezultirao je dijagnozom moždanog udara, a zatim tranzitorne ishemijske atake. Srećom, imao sam tu sreću da nisam ostao paraliziran poput drugih koji dožive tako nulti protok krvi u vratu, zbog čega su morali biti gurani u kolicima godinu dana i pol. Srećom, mogu hodati. Krvna žila je na kraju ponovno kanarizirana, iako se prva tri mjeseca nije moglo ništa učiniti. Jednostavno su mi savjetovali da “živim normalno”. Ali što znači živjeti normalno kada ste svjesni krvnog ugruška u vratu? Unatoč tome, nastavio sam živjeti svoj život najbolje što sam mogao, a nakon tri mjeseca problem je riješen. Međutim, teško je riječima pretočiti emocije koje se javljaju kada se suočite s takvom životno opasnom situacijom. Nije samo strah od smrti, već i strah od bespomoćnosti i slabosti ono što uistinu tišti srce. Duboka tuga i neodoljiv osjećaj straha izjedali su me tijekom tog vremena.
