– Ono što je itekaako postalo popularno u posljednje vrijeme je to, da muškarci u sve većem broju slučajeva kupuju žene, koje im se pred bogom zakunu na vječnu ljubav. To se nekada plaćalo za kraljice noći, a sada je došlo takvo vrijeme da se iz Albanije i ostalih okolnih zemalja pazare mlade.
Sve veći broj muškaraca odlučuje se oženiti ženama iz Albanije, a iz njihovih izjava vidljivo je da te žene posjeduju veliku skromnost.
Nedavno je na TikTok-u objavljen video na kojem su Slađan Nikolić (48) iz Sirinićke župe na Kosovu i njegova supruga Albanka Fida Nuriši (28) iz Dragaša u općini Gora. U videu Slađan govori o suprotnim karakteristikama Albanki i Srpkinja, što je izazvalo bujicu komentara i reakcija. Vrijedno je napomenuti da se ova regija smatra jednim od najnerazvijenijih područja u Europi.
Ovaj 48-godišnji Srbin objasnio je na pitanje koje su karakteristike žena iz albanskog dijela Gore kada se udaju na Kosovu i postoje li razlike između njih i Srpkinja.
Slađan je primijetio da možda postoji suptilna razlika među djevojkama, jer su naše djevojke sklone uživanju i razonodi, dok su djevojke iz Dragaša sklonije poljoprivredi. Na ovu sklonost vjerojatno utječe njihov uobičajeni način života u toj regiji. Međutim, jednom kada budu svjedočili ovdašnjem načinu života, to će za njih nedvojbeno biti transformativno iskustvo. Lakoća koju donose mehanizacija i druga dostignuća čini im život ovdje razmjerno jednostavnijim.
Fida, Albanka s Kosova, osobno je podijelila svoje iskustvo iz prve ruke o tome što znači kada se Albanka uda na Kosovu. Fida je jedan od 20 sumještana koji trenutno borave u Sirinićkoj župi.
“Poprilično je neobično, znate, to je potpuno različito selo. Po mom dolasku primijetila sam razlike, i na ovom i na onom mjestu, ali nikada nisam osjetila grižnju savjesti što sam odlučila doći”, objasnila je.
Tražio se neovisni zaposlenik, a ne životni partner. Slađanin komentar uvrijedio je brojne Srpkinje, potaknuvši ih da iznesu svoje mišljenje o takvim brakovima.
- Neki pojedinci izrazili su svoje negodovanje komentarima poput “Nije ga zanimala životna partnerica, nego pokorni radnik”, “Bolje je biti zadovoljan samac nego biti porobljen i iskorištavan od strane nekoga tko omalovažavajuće izjavljuje ‘Nisam izabrala tebe, nitko drugi ne bi”, i “Nisi tražio supružnika, već neplaćenog zaposlenika.” Ove su primjedbe bile uznemirujuće i uznemirujuće. Jedna je osoba čak otišla tako daleko da je ženu označila kao “robinju, uvijek robinju, neprivlačnu”. Međutim, važno je napomenuti da je bilo i pojedinaca koji nisu vidjeli nikakav problem u ovim izjavama.
Poruka koju su prenijeli u njihovom pisanju bila je da je dirljivo svjedočiti ljudima koji doživljavaju sreću, grade obitelji i vode mirne živote ispunjene radošću. Također su naglasili važnost dopuštanja pojedincima da traže svoju sreću bez uplitanja drugih.
Nakon čitanja odjeljka s komentarima, pojedinci su se uključili kako bi pojasnili da se većina Goranaca izjašnjavaju kao Srbi, naglašavajući da u tom pogledu nema temeljnih problema.
Među komentarima ispod videa bilo je i dodatnih primjedbi koje se tiču Goraćana i njihovog kulturnog identiteta. U jednom komentaru stoji da se većina njih izjašnjava kao Srbi i slavi Đurđevdan. Drugi komentar naglašava da su oni doista Srbi, naglašavajući činjenicu da dijele isti školski sustav. Rasprava nije ostavila prostora za raspravu. Međutim, drugi komentar je tome proturječio navodeći da su oni zapravo slovenski muslimani.
Dodatna novost:
Tijekom duljeg vremenskog razdoblja marljivo je tražio prikladnu partnericu za brak, no njegovi su napori dosljedno bili uzaludni. Ispostavilo se da nijedna od žena koje je sreo u Srbiji ne zadovoljava njegove standarde ili možda naše domaće žene imaju prevelika očekivanja. Stoga je donio odluku da se ujedini s Albankom, vjerujući da će ga ta zajednica na kraju dovesti do ispunjenja koje je tražio.
No, to nije jednostavan posao, otkrio je Marko Milunović iz sela Drežnik kod Užica. Da bi stekao Albanku, mladić mora ispuniti posebne uvjete, uključujući kupnju zlatnog lančića, prstena i odijela. Marko se udubio u razloge iza ovih preduvjeta.
Tijekom svojih višekratnih posjeta Skadru, susretao sam razne žene, ali nijedna me nije zaokupila. Zanimajući se mojim preferencijama, raspitivali su se o tipu žene koju tražim. Moja namjera nije bila pronaći društvo za povremene spojeve, već partnera za cijeli život. U dobi od 46 godina susreo sam se s Manjolom, iako mi je prevoditelj na albanski greškom napisao 36 godina. Srećom, moj mladenački izgled omogućio im je da spremno prihvate tu dezinformaciju.
- Na sreću, za dlaku je izbjegao potencijalne posljedice jedne greške, koja je mogla imati teške posljedice. Tek nakon što smo tri mjeseca živjeli zajedno, Manjola je slučajno naletjela na moju putovnicu i otkrila da sam zapravo rođen 1966., a ne 1976. U tom trenutku odmah je nazvala majku i uzviknula: “Majko, on ima 46 godina. stari! Mogao bi mi biti otac!” Ovu zabavnu anegdotu Marko prepričava dok razmišlja o početku svoje veze s jednom Albankom.
Manjola je, kaže Užičanin, brzo preskočio sve početne nedoumice i dokazao da godine nisu odlučujući čimbenik kada se može. U samo tri mjeseca savladala je srpski jezik, neprimjetno se integrirala u zajednicu i uspostavila snažne veze sa seljanima. Užičanin izražava veliko zadovoljstvo njezinim postignućima.
Na vijest o Markovoj ženidbi s Albankom, pojedinci su izrazili znatiželju, dovodeći u pitanje izbor partnera Albanke. Zajednicom su kružili tračevi, no na kraju se metež smirio. Ruralna područja uglavnom se sastoje od starijih stanovnika, a neoženjeni muškarci suočavaju se s izazovima u pronalaženju žene spremne živjeti na selu. Odluka o uspostavljanju veze s Albankom bila je teška za ove muškarce, prvenstveno zbog zabrinutosti u vezi s nacionalnošću i financijskim aranžmanima uključenim u proces spajanja partnera.
Prema Markovim riječima, običaji u Albaniji uključuju niz koraka kada je u pitanju upoznavanje potencijalnog partnera. Prvi posjet je upoznavanje, a ako postoji veza, planira se drugi susret. Pri tom drugom susretu običaj je da se ode kod žene na kavu i ispod šalice ostavi 50 eura koje uzima majka buduće supruge. Nakon toga, par, zajedno s majkom i prevoditeljem, odlazi u grad gdje kupuje odijelo za muškarca, kao i zlatni lančić i prsten, slijedeći svoju kulturnu tradiciju. Nakon što se vrate kući na ručak, mogu slobodno nastaviti svoj izlet.
Prema Markovim riječima, Albanke posjeduju jednostavnost koja se može usporediti sa Srpkinjama. Marko tvrdi da je mišljenje da je brak s Albankama skup neutemeljen, jer se i Srpkinje mogu smatrati “skupima”. Zapravo, Albanke su poznate po svojoj skromnosti. Najvažnije im je pronaći dobrog muškarca koji se dobro ponaša prema svojoj ženi i izbjegava nevjeru. Kad Albanka jednom odluči otići, rijetko se vraća.
S oprezom pristupaju ulasku u nečiji dom jer se za njih razvod smatra sramotnim. Prije našeg braka, brat Manjola posjetio je moju rezidenciju kako bi procijenio njegovu prikladnost. Materijalna imovina im nije važna; Nedostaje mi auto, pa se oslanjamo na autobus za prijevoz, ali njoj to ne smeta. Čak i kada bih joj kupio patike od 1.000 dinara, ne bi se ljutila, kaže Marko.
Ako se dovoljno potrudite, možete naći načina da uštedite novac i izbjegnete plaćanje pune cijene, iako imaju svoju tarifu.
Troškovi variraju između 3 i 5000 eura, a vaš uspjeh ovisi o vlastitom trudu. Neki su pojedinci spremni platiti pretjerano visoke iznose, govoreći “samo mi nađi ženu, cijena nije briga”, dok uživaju u luksuzu automobila i prekrasnog doma. Međutim, važno je napomenuti da znatne svote novca ne idu izravno obiteljima ovih žena, kao što neki mogu pretpostaviti. Umjesto toga, plaćaju se posrednicima koji olakšavaju proces pronalaska odgovarajućeg supružnika.
