Tačno godinu dana se navršilo 3. maja od kako je Kosta Kecmanović napravio masakr u centru Beograda u osnovnoj školi. Njegov se otac i dalje nalazi u pritvoru, a njegova majka je stalno na sudovima.
Miljana i Vladimir Kecmanović, roditelji nasilnika koji je tragično preminuo 3. svibnja 2023. godine u Osnovnoj školi “Vladislav Ribnikar”, pri čemu je stradalo devetero djece i školski čuvar, jasno su poručili da neće svjedočiti. sudskom procesu koji je protiv njih u tijeku pokrenula Adriane Dukić (14), ožalošćena roditeljka. Ova odluka samo je povećala bol koju je proživjela ožalošćena obitelj. Odvjetnica optuženih Kecmanovića Marina Ivelja priopćila je da su njezini klijenti odlučili ne svjedočiti u ovom konkretnom sudskom postupku. Njihova odluka proizlazi iz njihove nesposobnosti da preispitaju i rasprave o određenim stvarima.
Odgovarajući na te optužbe, zastupnik obitelji Dukić izrazio je svoje neslaganje i istaknuo kako ih u ovom konkretnom scenariju ne treba prikazivati kao žrtve, jer one to i nisu. Tijekom ovog sudskog postupka naširoko je priznato tko je prava žrtva, kao i počinitelj i drugi pojedinci uključeni u zločin. Time se isključuje nužnost ispreplitanja ovih elemenata, navodi Snežana Dunjić, odvjetnica obitelji Dukić. Oštro zamjera ovakvo ponašanje obrane i nakon današnjeg suđenja, te ga smatra još jednom sramotnom istupom.
- Ponovno vidimo obranu koja se bavi taktikom uznemiravanja, kao što je to ranije činila tražeći odgodu ročišta, a sada glatkim odbijanjem svjedočenja. Prema riječima Dunjića, ovakvim postupcima obitelji Kecmanović samo se pojačava emotivni bol ožalošćenih roditelja preminule djece. Važno je napomenuti da su na današnjem ročištu u Višem sudu u Beogradu Kecmanovići trebali dati iskaze. No, treba podsjetiti da je prethodno suđenje odgođeno zbog njihovog nedolaska. Tada je odvjetnik optuženih objasnio da je njihov nedolazak rezultat njihove odluke da se ne brane sa slobode u kaznenom postupku koji je u tijeku. No, pokazalo se da su potpuno odustali od svjedočenja. Umjesto nje, svjedočile su ravnateljica škole Snežana Knežević, profesorica srpskog jezika Nada Radonjić Bulatović i učiteljica Vesna Belami.
Ravnateljica Knežević ispričala je incident koji se dogodio 3. svibnja prošle godine, a tijekom kojeg je izostala iz škole. Tog dana je jedan učenik ušao u prostorije s vatrenim oružjem i počeo pucati po svojim vršnjacima, izazvavši paniku i kaos. Nažalost, i ja sam tada izostao iz škole jer me je nazvao zamjenik koji me obavijestio o pucnjavi. Kad sam došao na mjesto događaja, policija je već bila preuzela kontrolu nad situacijom, no detalji su mi još uvijek bili nejasni. Čak ni učitelji nisu bili svjesni razmjera onoga što se dogodilo, jer im je glavni fokus bio na sigurnoj evakuaciji učenika, što su vrlo vješto i izveli. Samo je razred gimnazije nakratko ostao u školi prije nego što su i oni brzo evakuirani. Dok je trajala evakuacija, zabrinuti roditelji obratili su se ravnateljici Knežević tražeći informacije o tome gdje su njihova djeca.
Nakon upita zabrinutih roditelja, pokazala se težina situacije, otkrivši poražavajuću istinu da su neka djeca tragično umrla. S dubokim osjećajem tuge, ova informacija je podijeljena i brzo je riješena. Miljana Kecmanović mi je predstavljena na preporuku roditelja, dok sam za Vladimirovu priču saznao kroz incident koji se dogodio u učionici njihovog mlađeg djeteta. Upravo je tijekom ovog mučnog događaja jedan roditelj, shrvan bijesom, uputio uvrede i Kecmanoviću i učiteljici.
Ne posjedujem nikakve dodatne informacije osim ovih susreta. Nakon toga, Miljana se distancirala od roditelja. Prema njezinoj izjavi, od 3. svibnja svi su zaposlenici prošli temeljitu reevaluaciju. Tijekom današnjeg suđenja ravnateljica je isticala da svaki pojedinac preuzima odgovornost i preispituje svoj rad s obzirom na okolnosti. Obitelj Kecamnović, roditelji preminule djece i redari iz “Ribnikara” podnijeli su građansku tužbu. Nadalje, profesorica povijesti, koja je u to vrijeme predavala, pokrenula je i sudski postupak nakon što je 3. svibnja prošle godine pretrpjela teške ozljede koje mu je nanio ubojičin sin.
- Kada je vijest o masakru u Ribnikaru stigla do Vesne Belami, umirovljene učiteljice koja je dječaku predavala od prvog do četvrtog razreda, bila je u nevjerici. Nije mogla a da se ne upita je li to mogao biti on. Vesna ga je opisala kao izuzetnog učenika, omiljenog među vršnjacima zbog njegove duhovitosti, golemog znanja i zanimljivih razgovora o knjigama koje je čitao i njegovim osobnim strastima. Iako se više nije htio miješati u tuđe sporove, uživao je u iznošenju svojih mišljenja o dobrim i lošim pitanjima. Na pitanje ima li znakova pritiska roditelja, Vesna je odgovorila:
Iako nisam osobno svjedočio ovakvom ponašanju, on je dosljedno nadilazio konvencionalni školski kurikulum uključivanjem dodatnih udžbenika iz matematike raznih izdavača kako bi ispunio zadatke i uhvatio se u koštac s izazovima. Nikakvi znakovi ovih radnji nisu bili vidljivi. Nakon što sam saznao za incident, brzo sam reagirao s nevjericom i uporno razmišljao o mogućnosti pogreške ili pogrešne komunikacije u vezi s njegovim sudjelovanjem.
