Nevjerojatan životni put Đanija Jovanovića, ponosnog Roma podrijetlom iz Srbije, a rođenog u Njemačkoj, čita se poput scenarija filmske uspješnice kojoj je suđeno da sruši sve rekorde. U samo 45 godina doživio je nesvakidašnja iskustva, a tek kada je donio hrabru odluku da se oslobodi svih ograničenja, istinski je počeo prigrliti život pun sreće i ispunjenja. Mukotrpnost njegova puta postaje očigledna kada se uzmu u obzir trenuci kada je razmišljao da uzme stvari u svoje ruke, budući da se više nije mogao prilagoditi društvenim normama koje su mu nametnuli prvo roditelji, a potom i cijela zajednica.

Stomatolog po struci, ovaj pojedinac nije samo otac i djed, već i nepokolebljivi zagovornik prava Roma i istaknuta osoba u LGBTQ zajednici. Prihvaća svoj identitet homoseksualca i aktivno radi na podizanju svijesti i vidljivosti, posebice za dobrobit romske zajednice. Uz stomatološku praksu bavi se i govorništvom i komedijom, no njegova prava strast leži u aktivizmu.

Trenutno gostuje na raznim televizijskim postajama diljem Njemačke, zalažući se za prava LGBT+ zajednice, s posebnim fokusom na romsku populaciju.

U dobi od 28 godina moj primarni cilj bio je stjecanje znatnog bogatstva. Uložio sam ogroman trud u postizanje tog cilja, jer ništa mi nije dato na srebrnom pladnju. Moja motivacija proizašla je iz želje da podržim svoju obitelj i donesem im osjećaj ponosa. Istovremeno sam se borio s unutarnjom borbom. Budući da sam homoseksualac, preispitivao sam vlastitu muškost. Smatrao sam se slabim jer moj identitet nije bio u skladu s društvenim očekivanjima koja su mi nametnuli moja obitelj i zajednica. Moje emocije i želje stalno su se sukobljavale s predodređenim predodžbama koje su mi bile predstavljene. Osjećao sam se zarobljenim unutar opresivnih struktura koje su nagrizale moje srce i dušu. Unutarnji sukob bio je toliko golem da sam se ponekad zatekao kako preispitujem vrijednost samog života – priznao je Đani.

U dobi od 14 godina gurnut je u dogovoreni brak, situaciju koju nije mogao shvatiti jer nije imao pojma što mu život sprema.

Na dan vjenčanja, u dobi od 14 godina, nisam bila potpuno nesvjesna što će se dogoditi. Tek sam u tom trenutku otkrio uznemirujuću istinu. Preplavio me osjećaj nelagode, iako nisam mogao točno odrediti izvor svoje nelagode. Činilo mi se kao da mi neka nevidljiva sila steže grlo, guši me. Poput žabe u kipućoj vodi, odolijevao sam okolnostima koje su me okruživale, ali nisam mogao pobjeći. Ova iskrivljena stvarnost postala je moja “normalna”, ukorijenjena unutar moje obitelji i ljudi oko mene. Ipak, nisam se mogao otresti osjećaja da sam opljačkan, kao da mi je duša ukradena. Pomirio sam se s uvjerenjem da će to biti moja sudbina do kraja života, što je bio i Jovanović, sada nastanjen u Kölnu.

Nema svaka romska obitelj isto iskustvo, ali mogu govoriti u svoje ime. Za razliku od većine, ja sam jedinac, što je rijetkost u našoj zajednici. Moji su roditelji jedva čekali da postanem otac kao mlad. Trenutak kad sam dobila dijete bio je drugačiji od bilo kojeg drugog, bilo je to lijepo i instinktivno iskustvo za mene. Međutim, također sam donio svjesnu odluku da svom djetetu dam slobodu da sam odlučuje.

Danas ga vidimo kako se suzdržava od toga da svoje roditelje smatra odgovornima za nametanje željenog životnog stila nad njim, a da se uopće ne raspita o svojim željama. Međutim, ovakav način postupanja ga je natjerao da ustukne i oslobodi se ograničenja koja su mu nametnuta.

Utjecaj njihovih postupaka još uvijek odjekuje u meni, tjerajući me da podijelim svoju priču. Često sam razmišljao o namjerama koje su moji roditelji imali za mene. Iako je to i dalje nepravedno, sada shvaćam razloge iza njihovih postupaka. Zahvalan sam vještom terapeutu koji mi je pomogao njegovati razumijevanje i opraštanje. Osim toga, opsežno sam proučavao povijesne i znanstvene aspekte progona s kojim su se suočile zajednice Sinta i Roma. Tijekom svojih tinejdžerskih godina pogrešno sam vjerovao da ponašanje mojih roditelja proizlazi iz nedostatka ljubavi. Međutim, sada razumijem da ovo objašnjenje nije dovoljno.

Želja mu je bila postati pionir u svojoj obitelji, dajući budućim generacijama dugo očekivanu sigurnost i prosperitet.

U svojoj potrazi za onim što sam vjerovao da je ispravno, našao sam se upleten u štetne postupke prema sebi i drugima. Utjelovila sam i seksističke i feminističke ideologije istovremeno, složenu kombinaciju. Tijekom svog putovanja bio sam u stalnoj potrazi za otkrivanjem vlastitog identiteta i razumijevanjem prave suštine muškosti. Primjeri muževnosti koje sam susreo bili su krhki, obilježeni nasiljem i prožeti toksičnošću.
Živeći i radeći u Njemačkoj, koja je poznata kao jedna od tehnološki najnaprednijih nacija na svijetu, Đani se i dalje susreće sa primjerima rasizma. Međutim, kroz mnoštvo iskustava, naučio je odgovoriti na poseban način.

Diskriminacija je stalno prisutna u mom životu, počevši od neugodnog upita o mom porijeklu. No, s rasizmom se susrećem iu raznim aspektima, primjerice na radnom mjestu, pa čak i tijekom posjeta stomatologu. Način na koji oblikujem kosu uvelike utječe na to kako me pacijenti doživljavaju i kako mi pristupaju. Kad sam kratko ošišana i zalizana unatrag, sve ide glatko. Ali ako pustim kosu da prirodno teče u kovrčavom stanju, odmah se stvaraju pretpostavke o mojoj profesionalnosti. Raspituju se o mojim korijenima i ispituju ispravnost moje opreme, kao da se sumnja u moju sposobnost. Kada ti razgovori skreću s teme profesionalnog tretmana i fokusiraju se isključivo na rasističke predrasude, odbijam to tolerirati. Nedavno sam morao odbiti liječenje jedne žene upravo iz tog razloga. Naporno sam radio kako bih zaslužio privilegiju odbijanja takvih pojedinaca.