– Prvi znak da smo bolesni i da nešto nije u redu sa našim zdravljem, očituje se p opovišenoj temperaturi. Međutim, u posljednje vrijeme imamo jako različitih mišljenja p opitanju optimalne tjelesne temperature…
Nedavna istraživanja bacila su u sumnju tradicionalno mišljenje da je prosječna tjelesna temperatura 37°C. Nalazi iz prošlog desetljeća pokazuju da je možda došlo do promjene onoga što se smatra normalnom tjelesnom temperaturom. U 19. stoljeću njemački liječnik Karl Wunderlich uspostavio je referentnu vrijednost od 37°C za tjelesnu temperaturu. Kroz opsežnu analizu milijun očitanja temperature od 25.000 pojedinaca, zaključio je da je prosječna temperatura zdravog tijela u rasponu od 36,22 do 37,5°C, pri čemu 37°C služi kao točna srednja točka.
Dodatno, Wunderlich je definirao prag za grozničavo stanje na 38°C. Nova otkrića: Ipak, studija provedena u posljednjih nekoliko godina pružila je nove uvide. Ovo opsežno istraživanje analiziralo je tjelesnu temperaturu više od 126.000 pojedinaca između 2008. i 2017. godine, otkrivajući prosječnu temperaturu od 36,6°C. Ovi nalazi dovode u pitanje konvencionalnu normu koja je prethodno bila prihvaćena. Razlozi iza ovog odstupanja predmet su rasprava među stručnjacima.
Jedno od mogućih objašnjenja je razlika u tehnikama mjerenja temperature koje koristi Wunderlich u usporedbi sa suvremenim standardima. Wunderlich se oslanjao na toplomjere ispod pazuha, dok moderne metode nude veću preciznost i širi raspon mogućnosti. Na mjerenja mogu utjecati različiti čimbenici, uključujući doba dana, uvjete okoline i nedavni unos hrane ili pića. Osim toga, odstupanja u točnosti i kalibraciji termometara također mogu pridonijeti varijacijama u dobivenim rezultatima. Hipoteza o hlađenju tijela predlaže da su ljudi iskusili smanjenje tjelesne temperature tijekom prošlog stoljeća kao rezultat napretka u zdravstvu i općem blagostanju.
Unaprijeđenim metodama liječenja infekcija, njege zuba i stvaranja specifičnih lijekova može se pridonijeti smanjenju pojave subfebriliteta, što u konačnici dovodi do pada prosječne tjelesne temperature. Stručnjaci su postigli konsenzus da sadašnji standard od 37°C za normalnu tjelesnu temperaturu treba preispitati na temelju nalaza. Dok se određena revidirana vrijednost još ispituje, očito je da se razumijevanje normalne tjelesne temperature razvija i mora se prilagoditi kako bi se uskladilo sa suvremenim spoznajama i životnim uvjetima.
Pojam “normalna tjelesna temperatura” odnosi se na raspon između 36 i 37°C na površini kože, iako ta vrijednost može malo varirati na površini sluznice. Vrijedno je napomenuti da tjelesna temperatura ima tendenciju pada kako pojedinci stare, što rezultira višim normalnim vrijednostima tjelesne temperature za djecu u usporedbi sa starijima. Kod osoba koje su dobrog zdravlja, postoji blaga fluktuacija tjelesne temperature tijekom dana, koja obično ne prelazi 0,6 °C.
Najviša temperatura obično se opaža između 17 i 20 sati, dok se najniža temperatura javlja između 3 i 5 sati ujutro. Ova varijacija je rezultat promjena u metabolizmu i mišićnoj aktivnosti, koje su vrhunske tijekom dana i opadaju tijekom noći, te ostaju dosljedne bez obzira nečijeg zdravstvenog stanja. Međutim, kod žena tjelesna temperatura varira u skladu s različitim fazama menstrualnog ciklusa. Točnije, tijekom ovulacije dolazi do porasta tjelesne temperature za otprilike 0,5°C.
U našem narodu je uobičajeno da se tjelesna temperatura dojenčadi do godinu dana mjeri rektalno, dok je kod starije djece poželjna aksilarna metoda. Ove dvije metode su široko prihvaćene kao standard. Smatra se da sve druge tehnike mjerenja daju samo približne rezultate. Ako se ovim alternativnim metodama otkrije povišena tjelesna temperatura, potrebno je potvrditi mjerenje rektalnim ili aksilarnim očitanjem. Kada tjelesna temperatura poraste iznad uobičajenih dnevnih vrijednosti, govori se o povišenoj tjelesnoj temperaturi ili groznici.
Ova promjena temperature rezultat je utjecaja na termoregulacijski centar u mozgu. Važno je napomenuti da povišena tjelesna temperatura nije samostalna bolest, već znak neke osnovne bolesti. Zapravo, to je čest simptom zaraznih bolesti i ima značajnu dijagnostičku vrijednost. Osim toga, postoje slučajevi u kojima vanjski čimbenici, poput toplinskog udara, također mogu uzrokovati groznicu ometanjem sposobnosti tijela da oslobađa toplinu.
