– Beki Bekić je definitivno jedan od poznatijih regionalnih pjevač, koji ima jako puno hitova, a mediji uopšte i ne pišu toliko o njemu. Naime, svi oni koji su bili na njegovim nastupima, mogu da potvrde, da je tamo zagarantovan dobar provod, a danas vam donosimo i njegovu životnu priču….
Beki Bekić, poznati folk pjevač poznat pod pravim imenom Behljuj Behljuji, uvijek je otvoreno govorio o svom albanskom podrijetlu i odgoju, čime je stekao reputaciju poštene osobe koja često dijeli priče o svojim izazovnim ranim godinama u svom rodnom gradu Gusinju, u Crnoj Gori. Konkretno, njegovo odrastanje odvijalo se u velikom kućanstvu, budući da su njegovi roditelji bili odgovorni za podizanje 12 djece zajedno sa šest dodatnih siročadi. Kako bi uzdržavao cijelu obitelj, pa tako i sebe, pjevač je morao početi raditi odmalena, još prije završene osnovne škole. Beki je ispričao priču o očevu starenju i izazovima koji su proizašli iz velike obitelji.
Kao najstariji brat, koji je neko vrijeme boravio u Njemačkoj, pomagao im je u uzdržavanju jedno vrijeme, ali je na kraju osnovao vlastitu obitelj i imao druge obveze. Beki je tada preuzeo ulogu opskrbljivača, neustrašivo preuzimajući svaki zadatak koji mu se nađe na putu. Od istovara kamiona do neumornog rada, poslijepodne bi odlazio u školu kako bi zaradio koji dinar za njihovu egzistenciju. Osim toga, Folker je izrazio zadovoljstvo što je odgojen u brojnoj obitelji, koja se sastoji od 17 braće i sestara, naznačivši da mu veliki broj ne predstavlja problem. Pjevač je rekao da njihova ljubav, druženje i cijenjenje života traju i danas.
Tu trajnu vrijednost pripisuju svojoj svijesti o svojim prošlim iskustvima i podrijetlu, naglašavajući važnost prisjećanja tko su i kako su nastali. Unatoč čuđenju mnogih zbog njegovog ranog bavljenja fizičkim radom i kasnijim financijskim dobicima, samouvjereno tvrdi da mu to nije bio izazovan pothvat. Beki je ispričao kako mu je obavljanje kućanskih poslova prirodno zbog odgoja. Od malih nogu pomagao je i majci i ocu, što je impresioniralo njegovu ženu kada je svjedočila njegovoj spretnosti u kućanskim poslovima. Beki je objasnio da mu je majka usadila koliko je važno znati čistiti, kuhati i održavati čistoću u odsutnosti drugih.
I dan danas pažljivo organizira svoju garderobu, pazeći da sve bude na zadanom mjestu. Beki je ponosno izjavio da se dobro snalazi u raznim poslovima i da mu nijedan zadatak nije stran. Tijekom školovanja u osnovnoj i srednjoj školi bavio sam se raznim poslovima, pa tako i građevinskim. Jedan od najzahtjevnijih poslova bio je utovar pijeska i šljunka iz rijeke, točnije iz Grnčara. Začudo, u dobi od 14-15 godina postavio sam osobni rekord tako što sam sam utovario sedam FAP-ova u danu. Unatoč mojoj mladosti, smatrao sam da je posao prilično podnošljiv zbog moje brzine i energije.
Dok sam gurao kolica i nosio cigle, često bih zabavljao okolinu svojim pjevanjem. Imao sam rutinu ranog buđenja, oko 4-5 ujutro, kako bih sam vježbao karate, gledajući slike i filmove za vodstvo. Bilo mi je važno i trčanje i održavanje forme. Ujutro sam išla u školu, poslijepodne radila i ponekad mijenjala raspored, uvijek uspijevajući navečer provesti vrijeme s prijateljima. Moj glavni fokus bio je na završetku školovanja, zasnivanju obitelji, pronalasku zaposlenja i podršci mojim najdražima. Posebno sam mislio na svoje sestre, jer sam vjerovao da će muškarci pronaći način, ali za žene je budućnost bila neizvjesna. Prema Bekijevim riječima, roditelji su se oštro protivili njegovom bavljenju glazbom. Moji roditelji su se protivili mojoj glazbenoj karijeri. Propitkivali su vrijednost i svrhu glazbe i profesije glazbenika.
Živo se sjećam vremena kada smo moj brat i ja odlučili eksperimentirati s glazbom kod kuće. On je svirao harmoniku dok sam ja pjevala, a majka je žestoko reagirala tako što nas je izvela napolje i skinula granu sa smederevskog drveta. Izrazila je želju da nam bude prioritet završiti školu i postati ugledni pojedinci, a ne bavljenje glazbom. No, sve se promijenilo kada je moja majka svjedočila mom prvom pojavljivanju na televiziji. U tom trenutku shvatila je koliko sam ozbiljno i predano glazbi. Bekić je podijelio ovu priču i dodao: Po dolasku u Beograd upisao sam se na hotelijerski fakultet s namjerom da završim studij.
- Međutim, život je krenuo neočekivanim preokretom i našla sam se u raznim restoranima i barovima kao glavnom načinu preživljavanja. Glazba je značajan dio mog života od djetinjstva, jer sam sa samo sedam godina počela pjevati u zboru kao solist. Time je započeo moj put koji me kasnije doveo do nastupa i plesanja u kulturno-umjetničkom društvu. Unatoč mojoj strasti prema glazbi, moj glavni prioritet ostao je završiti školovanje. Susret koji ga je doveo do braka dogodio se u lokalnom pubu. Igrom sudbine susreo je svoju buduću suprugu u baru gdje je s vremenom počeo nastupati kao pjevač.
Ono što njihovoj priči daje intrigantnost je činjenica da on četiri godine nije znao da je ona redoviti posjetitelj njegovih nastupa. Pjevačica se prisjetila vremena kada su bili popularniji u gradu i često su na nekom mjestu vidjeli grupu boema. Iz te grupe radila je samo jedna osoba i to osoba koju nisu vidjeli. Razmišljajući o tome, pjevačica se zapitala je li tako bilo suđeno, misleći da bi, da su je ranije upoznali, možda postali prijatelji bez daljnjeg razvoja.
Možda je to bilo ono što je Bog namjeravao. No, kada su je napokon ugledali, odmah su znali da je ona ta koju žele oženiti. Zajedno su se zabavljali godinu dana, a sada, gotovo 30 godina kasnije, i dalje su zajedno s dvije kćeri, a postali su i baka i djed. Bekijeva sposobnost da zadrži pozitivno i vedro držanje, uvijek s osmijehom na licu, očarala je mnoge, ostavljajući ih znatiželjnima kako mu to uspijeva dosljedno.
Zadovoljstvo treba pronaći u blagoslovima koje vam je podarila viša sila. Kada pojedinac pronađe radost u jednostavnoj čaši vode, nema potrebe za ekstravagancijom vina da bi se postigla sreća. Ako netko ne može pronaći zadovoljstvo u čaši vode, tada mu čak ni čaša vina neće donijeti radost. Postoje oni koji su izgubljeni, nesigurni u svoje mjesto u svijetu, koji stalno nastoje biti netko drugi. Oni vjeruju da ako druga osoba može postići popularnost, i oni to mogu postići, ali ja nikada nisam bio pristalica tog načina razmišljanja. Uvijek sam vjerovao da postoji netko tko je superiorniji od mene, netko od koga mogu učiti i rasti.
