– Koliko god da imate godine, nema šanse a da bar u prolazu niste čuli za popularne “Kaamiondžije”. Čkaja i Pajo Ćutura su definitivno dvojac, koji je obilježio cijelu jednu dekadu domaćeg glumišta. Mi danas govorimo o tome, kakav život je imao veliki Pavle Vujisić.
Ove godine navršava se 36 godina od smrti Pavla Vuisića, jednog od najomiljenijih i najcjenjenijih glumaca na ovim prostorima. Legendarni glumac preminuo je 1. listopada 1988. godine, a malo tko zna da na njegovu sahranu nitko nije došao.
Za smrt velikana našeg glumišta znali su samo njegova supruga Mirjana i liječnik. Unatoč popularnosti, ostao je vrlo skroman, o čemu svjedoči činjenica da je prije smrti u oporuci zapisao da ne želi imati nikakav publicitet pred javnošću i najbližom rodbinom.
“Molim da se smrt objavi tri dana nakon pogreba”, bila je posljednja želja Pavla Vujičića.
Na sprovodu nije bilo nikoga osim supruge Mirjane. Nema smrtovnice i fotografija. Žena je dovela svećenika, ali mu nije rekla tko je pokojnik.
“Samo sam rekla da se zove Pavler…”, rekla je njegova udovica. Malo je poznata činjenica i desetljećima nakon njegove smrti da je Pavle Vujšić volio pisati pjesme, ali njima nikada nije bio potpuno zadovoljan. Neki od njih govorili su o smrti, prije svega:
“Želim umrijeti. Svemogući Bože, molim te, budi miran, ja ću platiti cijenu. Znam, i ti si pokvaren…”, stoji u pjesmi koju je napisao Pavle Višić.
- Pavle je čak mogao odbiti najbolje filmske ponude kako bi ostao na svom brodu i uživao u životu na obali rijeke Save ili otišao u svoj omiljeni lokal, gdje bi svaki dan pronalazio nove pritužbe. Za njega je rad u inozemstvu i snimanje sa svjetski poznatim redateljem bio najgori mogući scenarij. Jugišić se nikada nije prodao ni za što ne bi žrtvovao, a sve do smrti zadržao je stav koji je stekao na ulici u mladosti. Pavle Vuisić rođen je 10. lipnja 1926. u Beogradu, gdje je živio do smrti 1. listopada 1988. godine. Djetinjstvo i najmlađe dane proveo je na ulicama starog Beograda između dva svjetska rata, kada se Beograd oporavljao od jednog rata i pripremao za Drugi. No, dječaku to tada nije bio problem jer je od samog početka tražio pravu ekipu koja bi mu se pridružila da napravi kvalitetnu štetu o kojoj će susjedi još dugo pričati.
Uspoređivali su ga s Orsonom Wellesom i mnogim drugim slavnim umjetnicima. Inače, Orson Welles je za Pavlera rekao da je veći glumac od sebe, da mu zavidi, da je glumački vulkan. Od njega je na dar dobio kaput koji je slavni holivudski glumac nosio na snimanju Bitke na Neretvi. Dok je bio u Jugoslaviji, Wells je često odlazio u Kinoteku gledati Pavlove filmove. Svi su mislili da ima glumačke kvalifikacije i da će, ma gdje se rodio i gdje god se pojavio, imati sjajnu i blistavu karijeru, ali njega to nije zanimalo.
Ako ne voli stariju djecu ili strance oko sebe, voljet će malu. Ljudi koji su ga poznavali često su govorili da je znao satima gledati bebe bez da trepne i onda opisati svaki njihov pokret. S toliko bora, čim se približi najmanjem mačiću, odmah se pretvara u najmanjeg i najnježnijeg mačića.
