– U posljednje vrijeme se na internet portalima može pronaći jako puno priča, koje su povezane sa ženama koje dolaze iz stranih zemalja i udaju se u Srbiji. Imamo primjer španjolke, koja je zajedno sa jednim srbinom otvorila i restoran, a jedna od najčudnijih brakova je kineskinje i smederevca. Sljedeća priča je i više nego zanimljiva.

Da prava ljubav prevazilazi nacionalne, jezičke i kulturne granice svedoči primer Tanmile Mimi Simović, koja se pre skoro deceniju preselila iz Indije u Prijepolje zbog ljubavi prema Slobodanu. Uprkos početnim izazovima, Mimi se uspješno asimilirala u zajednicu i postala njen sastavni dio.

Uz ozaren osmeh, Mimi je svoju priču podelila sa agencijom RINA, ispričavši kako je pronašla ljubav na prvi pogled i donela odluku koja joj je promenila život da se nastani u Srbiji. Čim je stigla u Prijepolje, brzo je prepoznala pravu dobrotu ljudi oko sebe. Uronjena u ovo prijatno okruženje, Mimi nije gubila vreme u sticanju nove veštine – umetnosti pravljenja pita.

Tokom vremena, ovaj izuzetan par privrženih pojedinaca postao je ponosni roditelji dvoje izvanrednih potomaka, Vasila i Rose. Snaju rodom iz Prijepolja svi su srdačno zagrlili. Ne samo da su je njeni voljeni i bliski saputnici obasipali ljubavlju, već su čak i njene komšije brzo razvile duboku naklonost prema njoj.

Njena sposobnost da se uspješno kreće u poduzetničkom carstvu i uspostavi salon za masažu i njegu tijela svjedoči o njenim izuzetnim vještinama suočavanja.

Mimi, poštena osoba, stekla je vrijednu stručnost tokom šestomjesečnog perioda obuke u Indiji, gdje je radila zajedno sa stručnim profesionalcima i američkim ljekarima specijaliziranim za fizioterapeutske tehnike i tretmane lica. Kasnije je to znanje primijenila tokom svog desetogodišnjeg mandata u Kataru. Međutim, ljubav se umešala, promenila joj put i odvela je do Prijepolja. Kada su njena deca postala punoletna, Mimi je donela odluku da se upusti u poduzetnički poduhvat, koji je izuzetno procvetao. Shodno tome, svi naredni posjetioci njenog salona su dobrodošli kao stalni gosti.

Mimi i Slobodana se upoznao zajednički poznanik, samo da znate.

  • Prema Slobodanovim rečima, način na koji su se ukrstili bio je sasvim slučajno. Sve je počelo kada je sa njom srdačno razgovarala Mimina drugarica, koja je zadesila Slobodanov kolega na brodu. U tom razgovoru, Mimina prijateljica je obećala da će je obavijestiti ako ikada naiđe na muškarca koji bi savršeno odgovarao Miminoj duši. I to se upravo tako odvijalo, baš kako je Slobodan opisao.

Nakon nekog vremena, Mimi i Slobodan su shvatili da bi njihovi životi bili nepotpuni jedan bez drugog. U početku su njihovi razgovori vođeni na engleskom, ali kako je vreme odmicalo, Mimi se posvetila savladavanju srpskog jezika.

Uz osmeh, Mimi je podelila: „Moja svekrva, starija žena koja ne govori engleski, od početka je jasno dala do znanja da moram da naučim da pravim pitu ako želim da se udam za njenog sina. u početku sam bio iritiran ovim zahtjevom, ali sada s ponosom mogu reći da sam savladao umjetnost pravljenja ukusne pite.”

Mimi je istakla da joj je prilagođavanje srpskoj tradiciji konzumiranja hleba i ulja veliki izazov. U Srbiji, količina ulja koja se koristi u jednom obroku premašuje ono što bi ona i njena zajednica konzumirali tokom cele godine. Kao rezultat toga, potpuno su izbacili kruh iz prehrane i zamijenili ga rižom, za koju vjeruju da im daje potrebnu energiju i vitalnost.

Mimina besprekorna integracija u njenu novu porodicu zvanično je potvrđena tokom letnjeg događaja prošle godine, gde je odlikovana kao najbolja prijepoljska snaja.

BONUS VIJEST:

Od početka aprila pa sve do novembra počinje sezona venčanja, što je izazvalo rasprave u raznim krajevima naše zemlje kako o obrednim tradicijama tako io prigodnim poklonima za mladence. Sve veći broj parova sada preferira novčane priloge svojih gostiju, što im omogućava da nabavljaju potrepštine za zajedničku budućnost. Kao rezultat ovog preovlađujućeg trenda u pojedinim oblastima, pojavila se i praksa dokumentiranja poklona na vjenčanjima.

Na svadbi se razvija jedinstvena tradicija: dvoje cijenjenih učesnika srdačno pozdravljaju goste i vrijedno bilježe poklone koje su donijeli u bilježnicu. U slučaju da gosti poklanjaju koverte, uobičajeno je da je otvore i pedantno zbroje novčani sadržaj. Suma je pomno dokumentovana, a tradicija je da novopečeni par uzvrati ekvivalentnim iznosom tokom sopstvenog slavljeničkog druženja.

Pokretanje debate o ovoj tradiciji dogodilo se na popularnoj društvenoj mreži X, gdje se iz odgovora pokazalo da značajan broj korisnika nije znao za njeno postojanje.

Ipak, ima onih koji tvrde da ovo nije nova pojava i tvrde da je na našim prostorima prisutna od 1990-ih.

Jedan korisnik je podijelio da će za mjesec dana doći na vjenčanje kod kolege. Napomenuo je da je obaviješten o uređenju šaltera na ulazu u salu, gdje je mladoženjačlanovi porodice će evidentirati poklone koje su prisutni doneli.

  • Kada je riječ o donošenju novca kao poklona, ​​važno je imati na umu običaj da se koverta odmah otvara, prebrojava i bilježi u namjensku bilježnicu posebno dizajniranu za takve poklone. Iako ne postoji ograničenje u iznosu koji se može donijeti, uobičajeno je da se ne donosi manje od 100 eura po osobi, kako je to objasnio pojedinac. Ova praksa se smatra tradicijom unutar njihove kulture, osiguravajući da pokloni budu na odgovarajući način uzvraćeni kada je vjenčanje u njihovoj porodici. Zbog toga je svaki doprinos pomno dokumentovan. Da li ste ikada naišli na tako jedinstvenu “tradiciju”? Sljedeća objava i prateći komentari bacaju svjetlo na ovu intrigantnu praksu.

Imao sam priliku da prisustvujem tom događaju u inostranstvu, ali ne u Srbiji. Zanimljivo, čini se da je isti fenomen počeo i ovdje, kako je primijetio jedan korisnik, a drugi korisnik se uključio sa svojim zapažanjem.

Događa se konzistentno dugi niz godina, bez obzira na vaše odrastanje ili vremenski period. Ja lično poznajem ljude koji vode detaljnu evidenciju poklona dobijenih sa raznih proslava u rasponu od tri decenije.

Prema rečima jednog uposlenika hotela, bilo je vremena kada je on lično posmatrao takvu praksu. Prema konobaru, to je bila odgovornost mlade, koliko sam ja shvatio. U komentaru se spominje ova činjenica, koja se čini prilično apsurdnom, a sljedeći komentar ponavlja istu informaciju.

Izuzetno sam zaintrigiran razvojem događaja. Sa nestrpljenjem očekujem proceduru. Zaista je zapanjujuće, i ja se potpuno slažem.

  • Tokom svog početnog iskustva prisustvovanja vjenčanju, pažljivo sam odabrao elegantnu kovertu dok se moj supružnik zabavljao u toj situaciji. Razmišljao sam o svrsi ovog gesta jer će primaoci na kraju uzeti novac, pomno ga prebrojati i dokumentirati iznos. Ovaj incident me naučio pravilnom bontonu stavljanja novca na tezgu i omogućavanja im da naprave zapis. Od tada sam prihvatio ovu praksu otvoreno, bez ikakvog osjećaja sramote, baš kao i oni.

Dok sam čitao komentare, postalo je očigledno da moja baka posjeduje ličnu bilježnicu u koju je pomno zapisivala imena onih koji su dali svinju ili tortu za svaku proslavu, osiguravajući da svi znaju kada se od njih očekuje da prisustvuju i štedeći potencijal sram.