– Da se vremena itekako mijenjaju, u to smo se do sada mogli uvjeriti jako puno puta. Danas se spremačice zovu žene koje čiste stubišta, i rade najgori mogući posao na svijetu, a nekada su se zvale čistačice. Danas taj posao želi da radi jako mali procenat žena, jer smatraju da zaslužuju puno više od trenutnog….
Dok sam marljivo čistila kadu, tuš kabinu, umivaonik i šalicu, odjednom sam čula kako se vrata kupaonice škripe otvaraju. Zaprepašteno sam se okrenuo i zatekao Branka kako stoji s osmijehom na licu. “Ti si u prilično kompromitirajućoj poziciji”, nasmijao se dok mi je prilazio. Ispunjen mješavinom bijesa i straha, upozorio sam ga: “Da se nisi usudio prići bliže! Udarit ću te!” Zadržao sam svoj stav, spreman da se branim. Branko je, pokušavajući umanjiti situaciju, odgovorio: “Opusti se, zašto se toliko bojiš? Nitko neće ništa pitati. Uostalom, ti nisi ništa posebno. U zadivljujućem prikazu Marijane Šimunić Raič (53) u svojoj publikaciji “U vilama hrvatske elite” nalazi se i priča o Branku, tridesetogodišnjaku zaposlenom u imućnoj obitelji u srcu Zagreba.
Marijana je i sama vješta čistačica koja je također i autorica, stvarajući priče koje spajaju fikciju sa zbirkom stvarnih događaja. Iako naglašava da je njezin rad isključivo maštovit, priznaje da su sve sličnosti sa stvarnim pojedincima posve slučajne. Nakon što je završila već dva tečaja pisanja, brusi svoje vještine u zanatu. Od malih nogu, čak i tijekom osnovnoškolskih godina, pisala je eseje u ime drugih i imala duboku strast za čitanjem. Želja da napiše knjigu u njoj je ukorijenjena već duže vrijeme. Prema njezinim riječima, nastojala je eliminirati postojanje pojedinaca koji iskazuju izrazitu grubost prema onima koje doživljavaju inferiornima.
Kako je vrijeme prolazilo, sve je više cijenila sebe i svoj rad, što je posljedično rezultiralo primjerenijim ponašanjem klijenata. Uvidi sadržani na stranicama ove knjige, kako je objavljeno na naslovnici, nude duboko razumijevanje ljudske prirode, složenosti bogatstva i siromaštva, društvenih interakcija i neukrotive snage ljudskog duha. Frizeri posjeduju jedinstveno znanje o željama i znatiželjama koje ljudi gaje o sebi, dok čistači posjeduju razumijevanje stvari koje ljudi žele sakriti. S druge strane, čini se da domaćice posjeduju sveobuhvatno znanje o ljudima, ulazeći u dubinu njihovih života i iskustava. Ovo je priča koja zadire u bit postojanja, istražujući teme ljubavi, empatije i spoznaje da istinsko bogatstvo leži u stvaranju značajnih veza s drugima i samim sobom.
Narativ se vrti oko različitih likova, uključujući imućne obitelji, poznatog nogometaša i manekenku, uspješnog odvjetnika i njegove sadašnje supruge, koja je nekoć bila njegova tajnica, glumicu i poduzetnicu, sretnog dobitnika na lutriji, vlasnika prestižnog hotela koji je često posjećivao predsjednika države, šefa trgovačkog carstva, industrijalca i njegovih brojnih ljubavnica. Sve te osobe zamršeno su isprepletene sa središnjom figurom priče, domaćicom, ali i raskošnim mladićem i cijenjenom opernom divom. Osvrćući se na razgovore koje je vodila s kolegicama čistačicama i njihova osobna otkrića, Marijana je došla do spoznaje da bi prije 15-ak godina jako voljela imati ovakvu knjigu u svom posjedu.
To bi poslužilo kao podsjetnik da nije sama podnosila povremene uvrede i da je bilo i drugih koji su se suočili sa sličnim okolnostima, oslobađajući ih svake krivnje. Prema riječima Marijane, koja je 2019. godine napisala knjigu ‘Čišćenje prirodno’, ovaj problem seže dalje od čistačica i javlja se i na višim pozicijama. Imati iznad sebe nekoga tko se neprimjereno ponaša može biti izazov, a Marijana smatra da takvo ponašanje ne bismo smjeli tolerirati. Njezina knjiga daje smjernice o korištenju zdravstveno osviještenih proizvoda za čišćenje i ekološkim postupcima za održavanje stambenih i poslovnih prostora.
- Vrijedi napomenuti da je Marijana prilikom pisanja knjige crpila iz svojih osobnih iskustava. Tomislav Birtić, izdavač njezine druge knjige, prepoznao je Marijanin iskaz talenta, duhovitosti, oštroumnog zapažanja i pripovjedačke sposobnosti u njezinu posljednjem djelu. Podrijetlom iz Sombora, u mladosti se odvažila u London kako bi preuzela ulogu au pair, što je termin koji označava dadilje koje žive u kući i primaju džeparac, a ne plaću. Ovaj se dogovor pokazao kao izvrsna prilika za usvajanje jezika. Kako je vrijeme prolazilo, počela je čistiti i kao način da dopuni svoj prihod. Međutim, ideja o tome da to postane doživotno zanimanje nijednom joj nije pala na pamet. Nakon što je postala samohrana majka svoje dvoje djece, odlučila je napustiti svoj rodni grad u Vojvodini u potrazi za boljim prilikama.
Put ju je odveo u Zapadnu Europu, gdje je preuzela ulogu domaćice kako bi uzdržavala svoju obitelj. Početkom 2000-ih preselila se u Hrvatsku, gdje je ponovno pronašla ljubav, a čišćenje je postalo njezino zanimanje. U slobodnim trenucima svoju kreativnost usmjerava u pisanje zadivljujućih priča koje su joj donijele brojne prve nagrade na raznim natjecanjima. Uz izvanredna postignuća, ponosna je i na to što je predana majka svoje troje djece. Na stranicama Marijanine knjige čitatelji nisu samo izloženi ekstravagantnom i luksuznom načinu života bogate elite, već i dubokim emocijama, preprekama i trenucima poniženja s kojima se susretala dok je upravljala raznim rezidencijama, tvrtkama i vikendicama. Uzmimo, na primjer, gospodina Bitangu, istaknutu osobu u krugu hrvatskih milijunaša i vlasnika tvornice metala.
Među raznim nekretninama koje je posjedovao u središtu grada, ona je u njegovo ime upravljala s nekoliko stanova. Naime, jedan od tih stanova služio mu je kao ekskluzivno mjesto za intimna druženja s romantičnim partnericama. Kad smo jednog jutra došli pospremiti stan, otkrili smo zapanjujuće otkriće. Na kauču u kutu mirno je počivala žena ukrašena raspuštenim, tamnim pramenovima kose. Sve što smo mogli vidjeti bio je njezin spokojan lik smješten u ukrasni jastuk.
Unatoč sitnom stasu, njezina je ljepota bila neosporna. Marijana, autorica ovog izvještaja, kasnije je shvatila da je uspavana figura bila nitko drugi nego naša poznata pjevačica, koja je u to vrijeme igrom slučaja bila udana. Na pitanje je li joj se netko od njezinih klijenata obratio nakon što je saznala za njezinu knjigu, ona odgovara ističući duboke teme ljudske patnje, kao i neočekivane primjere dobrote i solidarnosti koji se istražuju na njezinim stranicama. Nakon što su primili poruke od tri dugogodišnja klijenta, oni su im od srca čestitali. Zabrinutost oko mogućeg priznanja od strane pojedinaca, osobito onih koji su dobro poznati, javlja se često. Unatoč spoju fikcije i stvarnosti u knjizi, postoji strah da će ugroziti svoj posao i posao ako se netko identificira.
- Međutim, autor priznaje da čak i ako bi ih netko prepoznao, malo je vjerojatno da bi otkrili bilo kakve informacije zbog vlastitog znanja o njihovom ponašanju. Autor iz predostrožnosti i dalje drži u tajnosti nekoliko klijenata, smatrajući da nema potrebe da se svi spominju. U knjizi Marijana ogoljuje svoju dušu, zadirući u osobne stvari poput izazova s kojima se suočavala zbog ograničenih sredstava. Iskreno iznosi svoja iskustva s pronalaskom i održavanjem stanova, kao i transformacijama kroz koje je prošla njezina obitelj.
Osim toga, Marijana oslikava živopisnu sliku svojih težnji za svojim idealnim domom. I nakon niza godina, tvrdi, ostaje podstanar. Kako stari, fizički zahtjevi čišćenja postaju sve veći izazovi, što je potiče želju da istraži alternativne potrage. Ipak, nema konkretnih planova. S druge strane, ostaje predan svom pisanju, uvjeren u njegov kontinuitet. Međutim, on zadržava osjećaj otvorenosti, željno iščekujući sve što budućnost može nositi. Na temelju svog bogatog iskustva, vjerujete li da novac ima sposobnost korumpiranosti pojedinaca?
Držim uvjerenje da većina pojedinaca nije sklona zlu. Umjesto toga, posjeduju urođenu dobrotu i ispravnost. Važno je prepoznati da se ljudi često bore s vlastitim unutarnjim ranama, što ih navodi da svoje frustracije nenamjerno usmjeravaju prema onima koji su ranjivi, poput onih koji šute. Moje je uvjerenje da ti pojedinci često nisu svjesni utjecaja svojih postupaka jer nemaju potrebno razumijevanje.
Na stranicama svoje knjige ona naglašava da joj namjera nikada nije bila poniziti bogate pojedince. Umjesto toga, njezin je cilj osnažiti one koji su doživjeli zlostavljanje, osiguravajući da shvate da nisu krivi. Nadalje, ona ima za cilj potaknuti one koji se neprikladno ponašaju da prestanu s tim djelovanjem. Lijepe riječi imaju moć da izraze bilo što. Dobru osobu ne može pokolebati nikakva količina novca. Međutim, neiscijeljena osoba može biti iskvarena, što će je navesti da vjeruje da je važna i značajna. Važno je upamtiti da pravo razumijevanje dolazi iz spoznaje da smo beznačajni i nemoćni.
