– Jako dugo vremena će da prođe, prije nego se pojavi neki TV voditelj, koji se može porediti sa velikim imenima Jugoslovenske škole. Jednostavno, ta škola novinarstva je nedostižna, za većinu današnjih voditelja, a mi danas govorimo o jednom od doajena Jugoslovenskog novinarstva….
Mića Orlović, renomirana ličnost naše televizijske industrije, bio je voditelj bez premca i jedno od najuglednijih imena na našim prostorima. Njegov neodoljivi šarm osvojio je ženska srca, a cijela nacija s nestrpljenjem je slušala njegovo iznošenje ključnih vijesti. Ipak, Mićin legendarni status proširio se daleko dalje od njegovog uspjeha na ekranu.
Pokazivao je izuzetan talent u glumi, bio je izvrstan u košarci i nalazio neizmjernu radost u razvijanju inovativnih projekata. Mića je svojim izborom riječi, ponašanjem i postupcima oličio oličenje televizijske zvijezde i izgledom i ponašanjem. Trenutno se čini da su njegove granice postale nemjerljive. Kontinuirano je demonstrirao svoje umijeće u raznim domenama, prosvjetljujući gledatelje o razmjerima zabave koju televizija nudi. Sekula i Stana Orlović, rodom iz Gornjeg Strmca u Zubinom Potoku, dočekali su sina 28. maja 1934. godine u Valjevu.
- Uz mlađeg brata Dragana, koji će kasnije postati novinar i nakratko urednik u “Politici Ekspres”, svoje formativne godine proveo je u Prištini i Valjevu. Nakon završetka školovanja u Valjevskoj gimnaziji dva puta je sklopio brak. Od prvog braka dobio je kćerku Marinu, koja se prije petnaest godina preselila u Kanadu i od tada se nije vraćala u Srbiju. Tijekom srednjoškolskog razdoblja započeo je svoj medijski put učlanivši se u školske novine.
Po završetku studija na Filološkom fakultetu u Beogradu neometano je prešao u vode sportskog novinarstva. U rujnu 1954. godine, moj put u radiodifuznoj postaji započeo je unutar granica početne zgrade Studentskog grada. Njeguju se uspomene na to razdoblje i živahan studentski život unutar te zajednice. Bilo je to zdravo okruženje koje su oblikovali mladi. I nakon odlaska iz Studenjaka uvijek se s osmijehom prisjećam tih dana. Ugledni Mića rado je prepričao svoja rana iskustva u intervjuu za dokumentarni film RTV Studentski grad 15 godina u vezi sa studentima. U to vrijeme Ranko Žeravica formirao je i efektivno vodio studentsku košarkašku reprezentaciju Jugoslavije, a dotični je bio zapaženi reprezentativac.
Mića je, pričao je, volio i stolni tenis i košarku, čak je dospio i u studentsku reprezentaciju. No, kada se izborio za stalno na radiju i televiziji, bio je prisiljen oprostiti se od košarke. Unatoč želji da se nastavi baviti sportom i vjeri u vlastite sposobnosti, zahtjevi nove karijere nisu mu ostavljali vremena i morao je donijeti tešku odluku o odustajanju od sporta. Mića se prisjetio emotivnog trenutka kada je morao da se rastane od košarke, a pritom je lio suze. Debitirajući u programu Radio Beograda 15. listopada 1957.
godine, preuzima ulogu dopisnika s nogometne utakmice između OFK Beograda i Napretka iz Kruševca. Novo poglavlje u povijesti ispisano je 23. kolovoza 1958., kada je beogradska televizija emitirala nastupni TV Dnevnik, program koji je donosio vijesti i političke vijesti. Upravo je u tom trenutku karizmatični i talentirani Mića svojim obraćanjem osvojio publiku. 23. kolovoza 1958. godine premijerno je emitirana televizijska emisija Dnevnik. Tada sam imao osjećaj nelagode i nisam bio svjestan puta kojim sam krenuo. Kako bih si olakšao živce, uvjerio sam sam sebe da je kamera samo prozirno staklo kroz koje sam mogao vidjeti svoje snimatelje.
Ovaj se pristup pokazao korisnim jer mi je omogućio da se opustim i osjećam kao da izravno komuniciram sa svojom publikom. Zanimljivo, nije bilo grešaka tijekom prijenosa. U nedavnom intervjuu za magazin “Puls” izrazio sam divljenje dvojici talijanskih profesionalaca, Mikeu Buonđornu i Pipu Baudu, koji su mi bili najveći uzori i primjer prave gospode. Osim toga, posebno je identificirao manu koja je najviše smetala njegovim kolegama. Jednom je spomenuo da je njegova pedantnost, koju je karakterizirala preciznost i točnost u svim njegovim postupcima, mnogima bila izvor frustracije. Njegove vještine i sposobnosti doista su zasjale kad je osvojio publiku kao karizmatični voditelj poznatih TV emisija s igrama.
Mićina ostavština uključuje impresivnu zbirku od preko 170 članaka, oko 300 intervjua, opsežnu biblioteku od više od 200 TV reportaža, 80 zadivljujućih radijskih emisija i nevjerojatnih 1300 televizijskih emisija. U slobodno vrijeme uživao je u slušanju jazz melodija, dosljedno ističući prije svega svoj novinarski identitet, a tek potom voditeljski. Unatoč svojoj golemoj slavi, zadržao je reputaciju iznimno skromnog i uvijek veselog čovjeka, spremnog za druženje sa svojim kolegama. Čaršija je kroz povijest bila sklona stvaranju narativa oko istaknutih pojedinaca. Međutim, te su priče često bile daleko od istine. U mom slučaju, na primjer, kružile su glasine da sam zadobio teške ozljede u navodnim prometnim nesrećama, što je rezultiralo gubitkom obje noge i ruke.
Čak se šuškalo da posjedujem drvenu nogu! Te su me priče dalje opisivale kao ozloglašenog alkoholičara i razne druge neugodne karakterne osobine. Moram priznati, vrlo je zabavno čuti takve neistine. Nakon što su me ugledali kako uživam u večeri punoj votke s prijateljima u baru, sljedećeg sam se dana našao podvrgnut bujici tračeva: “Mica pije svaki dan!” Brzo su me označili kao pijanog nitkova. Istini za volju, nikad nisam istinski prigrlio boemski način života. Možda sam se u svojim mladim godinama tijekom 80-ih nakratko bavio time. Međutim, nakon samo dvije-tri godine shvatio sam da je okupljanje s tom skupinom isključivo radi pića postala rutina. Osjetivši potrebu za promjenom, distancirao sam se i tako od svojih vršnjaka dobio nadimak „bjegunac“.
Kao sportaš, smatram se sretnim što imam averziju prema alkoholu. Ljetni festivali koje sam vodio nedvojbeno su bili iscrpljujući, jer bih se često zatekao u pubu do kasno u noć nakon završetka programa. Ipak, cijenio sam svoje noći neprekidnog sna. Buđenje u 5:30 ujutro postalo mi je navika, bez obzira na vrijeme kada sam otišao u krevet, otkrio je. Nakon moždanog udara, zadnjih deset dana oporavka proveo je u privatnoj rezidenciji gdje nažalost nije dobio kvalitetnu njegu kakvu zaslužuje. Dok se pitao: “Što me spopalo?”, brzo se upustio u razgovor s jednim od svojih novostečenih poznanika. Televizija mu je stalno bila ugođena na sport i crtiće, što je odraz njegova uvjerenja da život ima načina da se završi, budući da je u crtićima nalazio radost i na početku i na kraju života.
Tada sam shvatila da je Mića svjestan svoje nadolazeće smrti, što je produbilo moje divljenje njegovim dostojanstvenim držanjem. Ove detalje za „Blic“ je ispričala Marijana Blažević, vlasnica Doma za stare, dok je glavna sestra Gordana Perić prepričala Mićine posljednje trenutke. Točno u 14 sati, prije dva dana, uputio mi je osmijeh i izgovorio riječi: “To će biti dovoljno.” Zatim je prebacio pogled na suprotnu stranu kreveta i mirno ušao u vječni san. Gordana je ispričala taj trenutak s mješavinom ozbiljnosti i odlučnosti u glasu i očima.
