– Za danas jedna jako zanimljiva priča, koja je pomalo i mistična. Vjerujemo da ste i sami mogli zaključiti, da se radi o svijetu mrtvih, kako se treba ponašati na groblju, šta se radi sa odjećom pokojnika? Sve su to neki detalji i sitnice, na koje treba itekako da se obrati pažnja.
Iako su određene tradicije izblijedjele pred suvremenošću, ostaje nepokolebljiva predanost prenošenju običaja s jedne generacije na drugu. Posebno su značajni obredi koji prate glavne životne prekretnice, od trenutka rođenja i krštenja do konačnog ispraćaja na vječni počinak.
U našoj zemlji običaji koji prate sprovod imaju veliku važnost. Iako je životni krug zaokružen, to ne znači kraj ili pad u zaborav. Naši najdraži nastavljaju postojati u našim mislima i dragim sjećanjima. Dosljedno im odajemo počast posjećujući njihove grobove.
U koje vrijeme posjećujete groblje, a kada se suzdržavate od toga?
Kršćanska vjera pridaje veliku važnost odgovornosti koju imamo da poštujemo i sjećamo se svojih predaka. Tu dužnost najbolje možemo ispuniti srdačnim razgovorom s njima u molitvi, njegovanjem uspomena na zajedničke radosne trenutke i, naravno, posjetom njihovom vječnom počivalištu. Utješno je znati da na groblje možemo otići u bilo koje vrijeme, kad god osjetimo potrebu, čak i ako u crkvi nema formalnih spomen obilježja za pokojne.
Zablude se javljaju kada se radi o određivanju prikladnog vremena za posjet groblju, posebno tijekom značajnih vjerskih obreda. Osobito Božić i Uskrs često se pogrešno smatraju neprikladnim prilikama za odavanje počasti preminulima. Međutim, ovo uvjerenje je neutemeljeno.
- Obilježavanje dana kada je Isus Krist trijumfirao nad smrću, darujući vječni život čovječanstvu, obilježava se u rasponu od više dana. Konkretno, drugi dan nakon uskrsnuća određen je kao vrijeme odavanja počasti preminulima. Prema tradiciji, na pokladni ponedjeljak pojedinci se potiču da “pometu” grobove svojih najmilijih pokrivajući ih svježom zelenom travom. U pojedinim krajevima Srbije ovaj dan je poznat i kao zadušnica. U sklopu obreda, na groblju se s poštovanjem postavljaju bojana jaja i pale svijeće.
U blagdansko vrijeme Božića održava se tradicija posjećivanja pokojnika. Naime, na prvi dan Božića dijeli se objed u spomen na umrle duše i nosi se na groblje. Ranije se vjerovalo da je badnja večera namijenjena pokojnicima, pa se tako i nazivala.
Koja su vjerovanja u narodnim tradicijama kada su u pitanju pogrebi?
U kultu pokojnika prožimaju se mistična vjerovanja, od kojih jedno upozorava na noćne odlaske na groblje. Čvrsto se ističe da su takvi izleti puni opasnosti. Obrazloženje iza ovog savjeta upozorenja proizlazi iz ideje da groblje služi kao mjesto stanovanja za preminule duše, čime zapravo postaje grad mrtvih.
Ulaskom u carstvo tame tijekom noći, moguće je poremetiti ne samo dobronamjerne duhove, već i zlonamjerne entitete. Ovaj poremećaj može dovesti do mnoštva nepovoljnih posljedica, uključujući pojavu bolesti, nesreće, materijalne neuspjehe i razne druge nevolje u vašem kućanstvu.
Smrt voljene osobe neosporno je jedno od najizazovnijih iskustava koje osoba može podnijeti. Ipak, to je neizbježna komponenta prirodnog ciklusa s kojom se moramo suočiti. Ipak, kada se suočimo s ovom stvarnošću, silni emocionalni utjecaj sprječava našu sposobnost racionalnog razmišljanja, ostavljajući nas da se borimo s mnoštvom pitanja bez odgovora.
- Psiholozi vjeruju da je slomljena psiha pojedinaca koji okružuju pokojnika nenamjerno potaknuta podsjetnicima na preminule, što uzrokuje daljnju patnju. Vidovnjaci posjeduju sposobnost da fizički osjete energiju preminulih predmeta i upozoravaju protiv zadržavanja stvari pojedinaca koji su bili teško bolesni ili su iskusili patnju prije smrti.
Nasuprot tome, Crkva vjeruje da imovinu pokojnika treba dati potrebitima, promičući ideju da se stvarima da novi život, istovremeno potičući molitve za preminule duše.
Kroz povijest je prevladavalo uvjerenje da odjeća koju nosi pokojnik emitira negativnu energiju koja može nepovoljno utjecati na žive. Kao rezultat toga, bilo je uobičajeno spaliti sve osobne stvari. Međutim, neki pojedinci vjeruju da ako su imali blisku vezu s preminulima, mogu zadržati svoje stvari kao dragu uspomenu. Vjeruje se da će u zagrobnom životu pokojnici pronaći utjehu u spoznaji da se njihova imovina čuva, a ne da se nepromišljeno odbacuje.
Postoji vjerovanje da odjeća koju su nosili preminuli može postati prikladna za nošenje nakon što prođe 40 dana. Iako postoje određene praznovjerne smjernice koje mogu, ali i ne moraju imati činjeničnu osnovu, potencijalno bi mogle imati psihološki učinak, dajući pojedincima percepciju da je odjeća očišćena.
1. Moguće je uroniti predmete u slanu vodu i naknadno ih očistiti. 2. Nakon procesa čišćenja, predmet se nježno namaže svetom vodom. 3. Stavke imaju potencijal proći transformativne promjene.
Ni pod kojim uvjetima se ne smiju prenositi osobni predmeti pokojnika, bez obzira na njihov značaj ili blizinu u trenutku smrti. Nije neuobičajeno da pojedinci sahranjuju pokojnika bez uklanjanja sentimentalnih predmeta kao što su vjenčano prstenje, ručni satovi ili naprsni križevi. Poseban oprez treba biti pri rukovanju imovinom osoba koje su podlegle teškim bolestima, nasilnoj smrti ili pretrpjele značajnu patnju prije smrti.
Obično, kada netko umre, polažu ga na počinak s prsnim križem. Prema crkvenoj tradiciji, dopušteno je nositi pokojnikov prsni križ, iako se preporuča da se prethodno posveti u crkvi.
Postoji vjerovanje da se nošenje križa pokojnika smatra nemogućim, jer bi to značilo nošenje tereta nekog drugog. Međutim, postoje alternativne opcije za križ, kao što je topljenje da bi se napravio novi predmet, darivanje crkvi ili zakopavanje u vodenu masu poput mora, jezera ili rijeke. Obično se ti križevi ne nose, već se čuvaju u kutiji kao spomen na preminule.
