– Kada premine neka jako bliska osoba za koju ste bili jako puno vezani, u tim trenutcima definitivno ne možete trezveno da razmišljate. Svašta vam prolazi kroz glavu, a jako velika bol prožima cijelo tijelo, te se sigurno pitate gdje je završila vaša draga osoba? Slijedi i priča o tome šta se dešava sa duše nakon 40 dana…
Nakon smrti pojedinca, njegova duša kreće na putovanje, vijugajući kroz poznata i draga mjesta koja je posjećivala tijekom života. Prema učenjima i dugogodišnjim običajima crkve, duša nikada nije lišena društva tijekom ove faze lutanja.
Prema riječima protojereja-stavrofora profesora doktora Vladimira Stupara, Božjom voljom i dopuštenjem trenutak smrti je unaprijed određen. Ovo je trenutak kada je pojedinac najspremniji za odlazak s ovog svijeta. Tijekom dva dana prije smrti, osoba ima slobodu posjetiti sva mjesta i ljude koji su joj bili dragi tijekom života. Međutim, komunikacija s njima je nemoguća jer duši nedostaje fizičko tijelo. Sama energija duše nije dovoljna da bi se uspostavio kontakt. Ovo razumijevanje je u skladu s pravoslavnim vjerovanjem u vezi s putovanjem duše nakon smrti, posebno unutar početnog razdoblja od 40 dana.
Prema učenju svetog Makarija Aleksandrijskog, najvažnija radnja koju treba poduzeti je uključiti se u molitvu trećeg dana nakon smrti osobe. U trenutku počinka dolazi anđeo koji vodi dušu i pruža pomoć pri odvajanju duše od fizičkog tijela, u pratnji anđela čuvara. Zajedno, oni ostaju uz dušu u tranziciji dok ona ulazi u novo stanje i susreće se s nepoznatim okolnostima. U tom stanju duša opaža beživotno, umrlo tijelo, ali također prepoznaje kontinuirano postojanje pojedinca kao jedinstvenog i nezamjenjivog entiteta, jer je bit čovjeka vječna i ne može se uništiti.
Prema riječima protojereja-stavrofora profesora doktora Vladimira Stupara, kada osoba premine, često svjedoči prizoru ožalošćenih članova obitelji i medicinskih djelatnika ako su bili hospitalizirani. Unutar prvih 48 sati nakon smrti, duša se oslobađa ograničenja fizičkog tijela i stječe sposobnost brzog putovanja između različitih mjesta.
Nakon tri dana, duša kreće na putovanje u nebo, prelazeći svoje nebesko prostranstvo da bi konačno stigla do božanskog prijestolja Isusa Krista. Upravo na tom svetom odredištu, 40. dana, odlučuje se o sudbini duše – hoće li se sunčati u vječnom svjetlu ili prebivati u vječnoj tami do uskrsnuća ili Posljednjeg suda. Protojerej stavrofor Stupar dalje pojašnjava dubinu ovog iskustva, ističući pojavu kliničke smrti, gdje se duša i tijelo na trenutak razdvajaju prije nego što se ponovno spoje, što je sasvim poseban fenomen.
Početnih 40 dana ima značaj u ljudskom svijetu, ali duševna percepcija vremena varira ovisno o njenom duhovnom obogaćenju. Bilo da je preminula duša prigrlila svete vrline i darove u čast Bogu ili je pokazala krajnju ravnodušnost prema odnosima s drugima i božanskim, njezino posvećenje tijekom njezina zemaljskog postojanja kroz svete rituale i molitve određuje njezino duhovno bogatstvo ili oskudicu.
U rasponu od 40 dana duša ostaje u društvu dvaju nebeskih bića – anđela čuvara koji nam je darovan prilikom krštenja i anđela kojeg je Bog poslao da prati dušu. Nakon toga, duša kreće na putovanje, gledajući sjaj Nebeskog Kraljevstva i veličanstveno prijestolje Božje. Alternativno, također može biti odveden na mjesta gdje su duše koje nisu ispunile svoju svrhu postizanja ljubavi i jedinstva s Bogom protjerane u tamu, gdje prevladavaju tjeskoba i očaj. Duša svjedoči za oba područja i na kraju stoji pred Kristom, koji određuje njezino daljnje odredište.
Tijekom svog predavanja profesor Stupar zadubio se u temu carinika, koji su u biti nebeski službenici zaduženi za ispitivanje duše. Opisivanje putovanja duše prema Božjem prijestolju zemaljskim pojmovima izazovan je zadatak, budući da obuhvaća stanje koje je izvan ljudskog poimanja. Nadalje, naglasio je da se đavao služi raznim taktikama kako bi podjarmio pojedince, ističući činjenicu da nas Božja milost štiti od svjedočenja odbojnosti i strahote demona. Sam pogled na njih može u nama usaditi toliko intenzivan strah da može biti čak i koban.
U carstvu neba i dubinama duše, demoni se nastanjuju, uzrokujući golemu muku dok otkrivaju svoje odvratne oblike. Kada se suoče s grješnom osobom koja nije prihvatila krepostan život, ti demoni izjavljuju: “Ti pripadaš među nas, pridruži se našim redovima, jer ti je suđeno da budeš jedan od nas.”
- Tijekom ovog specifičnog vremenskog okvira, duša prolazi rigorozan pregled, a važnost ovog putovanja prema Božjoj božanskoj prisutnosti ne može se precijeniti. Ovi testovi i rituali slični su podmuklim preprekama koje duša mora svladati, ne u fizičkom smislu, već prije simbolično. Djevica Marija, koja utjelovljuje neshvatljivu čistoću, preklinjala svog sina da primi njezinu dušu, štiteći je tako od susreta sa zastrašujućim licima demona. Bit svih molitava je omogućiti duši da se nesmetano približi Gospodinu, koji utjelovljuje ljubav, suosjećanje i milosrđe, a istovremeno podržava pravdu.
Nezasitna želja demona je osuditi što više pojedinaca u dubine pakla. Njihov je cilj iznijeti izazovan prijedlog Kristu tijekom Posljednjeg suda: ako On može otkupiti te duše, onda bi trebao spasiti i demone, dopuštajući nepokajničkom đavlu da bude spašen bez ikakve transformacije ili grižnje savjesti. Pad Đavla, uzrokovan grijehom oholosti, služi kao korijen svih grijeha. Iako demoni nemaju namjeru pokajati se, njihova je težnja postići spasenje bez mijenjanja svoje urođene prirode ili traženja oprosta.
Što se događa s dušom nakon što prođe 40. dan?
Jednom kada duša nadvlada đavolske zavodnike, ona postaje naša, čekajući našu prisutnost. Duša se s velikom zebnjom približava božanskoj prisutnosti Božjoj, gdje se otkriva duboka pravda – pravednost Božja. To označava važnost njegovanja prolaznih trenutaka zemaljskog postojanja i izbjegavanja monotonije, a sve u pripremi za skori susret s Bogom. Pokajanje je od najveće važnosti jer djela i odluke donesene na zemlji imaju težinu u nebeskom carstvu. Posljedično, protraćen život otkrit će oštru spoznaju svoje prave biti.
40. dana svaki mali čin dobrote i ljubavi koji smo učinili bit će uzet u obzir. Upravo na ovom privremenom sudu, prije uskrsnuća i posljednjeg suda, otkrit ćemo jesmo li predodređeni za Kraljevstvo Božje ili za tamu – konačni sud koji obuhvaća i žive i mrtve. Stoga nam u ovih 40 dana naši susjedi mogu uvelike pomoći svojim molitvama i dobrim djelima. Ponekad, u skladu sa svojim božanskim planom, Gospodin daje milosrđe određenim dušama koje još nisu spremne suočiti se s osudom, budući da On posjeduje tu vlast. Otac Pajsije ispričao je priču o ženi opterećenoj grehom koji se stidela da ispovedi, verujući da će molitva Bogorodici biti dovoljna…
Nakon razdoblja od tri dana, žena je vraćena u život božanskom intervencijom Gospodina. Bez odlaganja je kontaktirala svećenika i izrazila želju za ispovijedi, jer je osjećala da je njezino vrijeme na Zemlji ograničeno. S oproštenjem grijeha mirno je otišla s ovoga svijeta. Gospodin posjeduje izvanrednu sposobnost ponovnog ujedinjenja duše s fizičkim oblikom, dajući pojedincima više vremena za duhovnu pripremu prije nego što se suoče s božanskim sudom.
