– Mnogo je slučajeva nestale djece na Balkaanu, koja su se desila u 10 ili više posljednjih godina. Slučaj dvogodišnje Danke Ilić, ponukao je medije u Srbiji da se pozabave sličnim slučajevima koji su se desili u Srbiji. Jedan od njih je i slučaj dječaka, koji je imao samo 13 godina života.
Zagonetni nestanak Đorđa Andrejića, 13-godišnjeg dječaka iz sela Majilovac kod Velikog Gradišta, i nakon 13 i pol godina ne zbunjuje istražitelje. Danas bi Đorđe imao 27 godina, ali se od kobnog 22. srpnja 2010. godine ne zna gdje je. Tog dana Đorđe je ispratio majku Marinu u vrt. No, dva dana kasnije Marina se u selo vratila sama, krvavog tijela i bez voljenog sina pored sebe. Nakon što je priznala ubojstvo vlastitog sina, njegova je majka odlučila pobjeći s mjesta događaja. Zbog navodnog ubojstva dva puta je osuđivana na 20 godina zatvora.
- U pritvoru, koji je trajao 703 dana, čekala je pravdu. Međutim, Žalbeni sud ju je na kraju oslobodio zbog nedostatka dokaza. Naknadno je pokrenula pravni postupak protiv države i dodijeljena joj je znatna svota novca kao odšteta za nezakonito zatvaranje. Uz to, podnijela je tužbu protiv Srbije u Strasbourgu. Važno je napomenuti da do danas tijelo mladića još nije otkriveno. Vlasti više ne vode istragu o ovom konkretnom slučaju. Đorđe je trebao krenuti u sedmi razred nakon ljetnog raspusta. U pratnji njegove majke odvažili su se na obiteljsko imanje udaljeno kilometar i pol. Međutim, nisu se vratili dva dana. Naposljetku, u subotu su mještani u blizini susjednog sela Kurjače pronašli dječakovu majku u stanju zbunjenosti, obuvenu, prekrivenu krpeljima, s brojnim ogrebotinama po cijelom tijelu i razderotinom na nozi.
Suosjećajni mještani otpratili su je natrag u njezinu rezidenciju. Majka, nakon što ju je otkrio lokalni stanovnik, ispričala je priču o zadobijenim ozljedama dok je njegovala nepostojeći vrt. Objasnila je da je njezin sin poslan potražiti pomoć. “Bila je smještena na gornjem katu kuće rođaka. Vidjelo se da je bila izložena teškim ogrebotinama, jer je na tijelu imala brojne modrice, a noga joj je bila razderana. Bila je i bez obuće. Tijekom našeg putovanja da joj pomognemo , otkrila je da se bavila vrtlarstvom, iako nisam mogao a da ne postavim pitanje… nije bilo nikakvog vrta… nisam bio svjestan…
Naknadna istraga potvrdila je nepostojanje ikakvih dokaza u bilo kojem od vrtovima”, ispričao je mještanin. Po dolasku kući majka je bila bez sina Đorđa. Ušla je u kuću i priznala suprugu da ne zna gdje je njihovo dijete. Na njen iskaz suprug ju je, kako stoji u kasnijoj sudskoj presudi, fizički napao. Nakon napada, odmah je kontaktirao vlasti kako bi prijavio nestanak njihova sina. Tijekom razgovora koji su policijski službenici obavili u Andrejićevom stanu, majka je isprva izjavila da ne zna gdje se njezin sin nalazi. Nakon toga, 24. srpnja, prevezena je u policijsku postaju gdje je pokazala dosljedan obrazac mijenjanja svojih iskaza.
U početku je tvrdila da joj je dijete nestalo. Kasnije je priznala da je nenamjerno izazvala gubitak svijesti svog sina, ali je uvjerila da se ubrzo nakon toga vratio. Naposljetku je priznala čin ubojstva svog sina i sakrivanje njegovog tijela ispod sloja lišća. U nazočnosti odvjetnika koji joj je dodijeljen po službenoj dužnosti, policiji je detaljno ispričala ubojstvo svog sina. Potom je angažirala odvjetnika Srbislava Stojanovića. Osim toga, vlastima je otkrila mjesto gdje je sakrila posmrtne ostatke svog sina. Nakon njenog priznanja policija je majku ispratila na teren kako bi locirali mjesto gdje je navodno počinila djelo i sakrila tijelo. Unatoč nedostatku djetetovih ostataka ili bilo kakvih dokaza koji bi upućivali na to da se u šumi dogodio zločin, ustrajala je u tvrdnji da je odgovorna za djetetovu smrt i skrivanje tijela.
Nakon provedenog postupka u tužiteljstvu službeno je proglašena osumnjičenom u ovom slučaju. To je označilo početni zastoj u istrazi, jer samo priznanje bez potkrepljujućih dokaza ne mora nužno dokazati nečiju krivnju, istaknuto je u televizijskoj emisiji Slućaj na Insajder. Dnevno je više od 200 osoba marljivo pretraživalo područje u potrazi za posmrtnim ostacima dječaka. Majka je, zbunjena i puna nade, u dva odvojena navrata prepraćena na mjesto poznato kao Beljanica, pitajući se zašto njezin sin nije pronađen tamo. Zapanjujuće, potraga je naglo obustavljena nakon samo 10 dana, unatoč nedostatku bilo kakvih konkretnih dokaza koji bi upućivali na nedjelo, s izuzetkom priznanja majke. Majka je 20. kolovoza odustala od prijašnjeg iskaza u kojem je priznala ubojstvo sina. Otkrila je da je bila izložena verbalnom maltretiranju, fizičkom napadu, prijetnjama i ucjenama od strane policijskih službenika, koji su je prisiljavali na davanje lažnog priznanja.
Prema riječima odvjetnika Srbislava Stojanovića, koji je izjavio: “Ona je tijekom našeg privatnog razgovora počela tvrditi da je nedužna za smrt svog sina. Otkrila je da je bila izložena batinama i maltretiranju. Tvrdnja da ga je ona ubila potpuno je neistinita. Unatoč tome što je majka promijenila svoj iskaz, tužiteljstvo je ostalo pri tvrdnji da nema dokaza o fizičkom zlostavljanju i nedoličnom ponašanju policije prema njoj. Začudo je ostala u pritvoru. U studenom 2010. ljudska lubanja otkrivena je upravo na području šume koju je policija opsežno pretraživala prije tri i pol mjeseca.
Kako je priopćeno iz Višeg javnog tužiteljstva u Požarevcu, lubanja je pronađena oko 30 metara od mjesta gdje je majka posljednji put viđena. Nakon pregleda, bilo je očito da je lubanja ležala na tlu, skrivena slojem trave. Kada je podignuta, ispod nje je pronađeno tlo, a prisutnost trave koja je rasla oko nje ukazivala je na to da je ostala neometana značajno vrijeme. Zbunjujuće je kako je lubanja do sada ostala neotkrivena. “Područje je temeljito pretraženo i po mom dubokom uvjerenju evidentno je da je lubanju netko namjerno smjestio u razdoblju nakon tromjesečne istrage, kada se očekivalo da će se fokus pomaknuti u nekom smjeru”, naveo je odvjetnik Stojanović.
DNK testiranje potvrdilo je da je lubanja pripadala dječaku, ali ostatak njegova tijela nikada nije pronađen. Nažalost, lubanja nije dala uvid u uzrok smrti, jer nije bilo vidljivih ozljeda koje bi odgovarale majčinim tvrdnjama o nanošenju ozljeda tijekom ubojstva. Nedostaje organizacije u nastojanjima da se locira tijelo preminulog dječaka. Okolnosti njegove smrti ostaju potpuno misteriozne. Unatoč DNK dokazima koji potvrđuju identitet lubanje koja je otkrivena, majka je osporila njezinu povezanost s njezinim sinom. Nakon pronalaska lubanje, više tužilaštvo u Požarevcu podiglo je optužnicu protiv majke. Sada je suočena s optužbama za teško ubojstvo, zločin koji bi mogao rezultirati maksimalnom zatvorskom kaznom od 40 godina.
- Osnova za podizanje optužnice bila je kombinacija njezina priznanja i analize DNK dokaza. U optužnici se dodatno navodi da je povukla prvotno priznanje. Prema njenom kazivanju, sina je zadnji put srela u šumi, gdje je slučajno motikom ozlijedila nogu. U tom trenutku je zatražila njegovu pomoć, na što je on izrazio određeni strah. Unatoč njihovom početnom neslaganju, sin je na kraju pristao otići i potražiti pomoć kako je njegova majka tražila. Tvrdila je da ga je nekoliko puta pokušala kontaktirati, a on je isprva odgovorio. Međutim, njegovi odgovori su u jednom trenutku prestali. Izjavila je da je to bila posljednja prilika u kojoj je imala bilo kakav kontakt s njim.
Suđenje majci optuženoj za ubojstvo sina počelo je pred Višim sudom u Požarevcu krajem siječnja 2011. godine. Prema riječima svjedokinje, vidio je inspektora kako je snažno hvata za kosu. U pravomoćnoj presudi drugostupanjski sud ustvrdio je da se može zaključiti da mjesto na kojem je lubanja otkrivena tijekom pretrage nije bilo mjesto na kojem se prvotno nalazilo Đorđevo tijelo, već je ono premješteno i tamo ostavljeno kasnije. Nakon što je izdržala nevjerojatnih 703 dana u pritvoru, majka je na kraju oslobođena svake krivnje. Kao odgovor na to, poduzela je pravni postupak protiv države, navodeći da je njezino pritvaranje bilo nezakonito, a potom je preseljena sa sela. Tražeći odštetu od 17 milijuna dinara, sud joj je na kraju dodijelio tek dva milijuna dinara. Nezadovoljne ovakvim ishodom, i ona i njezin odvjetnik zatražile su pomoć suda u Strasbourgu.
Zanimljivo je da je otac dječaka koji je tragično preminuo prije tri godine izrazio sumnju u umiješanost majke u smrt njihovog djeteta. Do danas su nepoznate okolnosti dječakove smrti. Prema riječima advokata Srbislava Stojanovića, Viši sud trenutno posjeduje lobanju dječaka. Emisija Slućaj otkriva da nitko od nadležnih institucija uključenih u slučaj ne može dati odgovor gdje se nalazi dječakova lubanja. U spomenutoj emisiji ističe se da su ključni dokazi ključni za istragu i sudski postupak misteriozno nestali.
