– U nastavku našeg današnjega članka, na žalost se dotičemo malo i crne hronike, koja je i ovoga vikenda bila itekako aktuelna u Srbiji. Nestanak žena i djevojki je itekako učestao u posljednje vrijeme, a sada imamo još jedan ovakav slučaj.
Na nedavnoj snimci moja bivša supruga snimljena je kako silazi iz autobusa broj 23 na Vidikovcu, nenamjerno ostavljajući svoju torbu. Jedan je gospodin otkrio torbu i nakon što je unutra pronašao moje kontakt podatke, obratio mi se. Izvukao sam torbu u kojoj je bio njezin telefon, ispričao je Ivan Janjić, bivši suprug odsutne Ane Ličnik (34) iz Beograda. Zbunjen Aninom neuspjehom da kontaktira vlastiti broj, njemu je to bilo čudno i odlučio je sljedeći dan donijeti torbu s telefonom policiji, nakon čega je prijavio Anin nestanak. Ivan otkriva da je slučajno naletio na neočekivane poruke u telefonu svoje bivše supruge, ali o tome odlučuje šutjeti. Unatoč tome što su bili zajedno 12 godina, nikada nisu bili u zakonskom braku, a razvod su okončali u srpnju prošle godine.
Tijekom cijele veze nisu imali djece. Ivan je ispričao kako je njegova bivša supruga bila zaposlena u kladionicama i tržnicama, a preko njezina telefona otkrio je da aktivno traži nove poslove prije nego što je nestala. Njihova veza završila je u ljeto prošle godine, zbog čega se njegova bivša supruga preselila u vlastiti stan na Kanarevom brdu. Suprug Ane, koja je trenutačno nestala, drži se uvjerenja da se ona namjerno prikrila i odbacuje ideju da si je oduzela život.
- Anin bivši suprug nagađa o misterioznim okolnostima njezina nestanka. Nakon što je prodala stan i novac povjerila nepovjerljivom čovjeku, Ana ga nikada nije dobila natrag. To izaziva sumnju u njezinu umiješanost u nešto nedopušteno, što dovodi do mogućnosti da je netko pribjegao ubojstvu zbog financijske dobiti. Vjeruje se da je u vrijeme nestanka Ana bila u romantičnoj vezi. Unatoč opsežnim istragama, nitko nije viđen, nema tragova niti je identificiran osumnjičenik. Policija je, pozivajući se na potrebu održavanja istražnog integriteta, bila škrta na riječima, opetovano ispitujući Anina bivšeg supruga ne otkrivajući nikakve bitne informacije. Frustrirajuće, čak i nakon što prijavi njezin nestanak, on ostaje neobaviješten.
U ovoj zbunjujućoj situaciji sve mogućnosti ostaju otvorene: potencijal za lošu igru ili tragični scenarij u kojem si Ana oduzima život suočena s neimaštinom i izolacijom. Ukoliko postoje bilo kakve informacije o tome gdje se nalazi Ana Ličnik, pozivaju se pojedinci da se jave na broj telefona 061 102 95 83. Dodatne vijesti: Budući da sam svjedočio kretanju i navigaciji jednog vozila, moja je početna pretpostavka bila da se odvija sukob. Međutim, moja se percepcija brzo promijenila kada je jedna osoba prišla mom vlastitom vozilu i hitno molila za pomoć, otkrivajući srcedrapajuće riječi:
“Dragi moj prijatelju, molim te pomozi mi. Oduzeli su život mom dragocjenom djetetu.” Postalo je jasno da je ovaj izbezumljeni pojedinac bio nitko drugi nego otac mlade djevojke koja je teško ozlijeđena. Osoba i putnik u vozilu koje je izvodilo manevar prebacili su djevojku u moj auto zbog nedostupnosti vozila hitne pomoći. Ne sjećajući se puta, prevezao sam djevojčicu i njenog oca u bolnicu, gdje su nas dočekala hitna pomoć. Igor Stojković (40) optužen je da je vozio pod utjecajem alkohola kada je udario studenticu Mariju Šulović (25), koja je s ocem šetala samo 500 metara od njihove kuće.
Nažalost, Marija je zadobila teške ozljede i preminula nakon tri mjeseca liječničke skrbi. Slavoljub Rajković, koji je te kobne noći unesrećenu i njenog oca prevezao u bolnicu, svjedočio je na suđenju na Višem sudu u Nišu. Tijekom svjedočenja na sudu Rajković je ispričao svoje iskustvo na križanju Donjovlaške i Ulice Miodraga Petrovića Čkalje, gdje se dogodila nesretna nesreća. Dok se približavao raskrižju, postao je svjestan nekog meteža koji se odvijao, što ga je natjeralo da zaustavi svoje vozilo.
Rajković se slikovito prisjeća prisutnosti vozača Mazde na mjestu nesreće, koji je apelirao na oca djevojčice da je preveze u bolnicu. Međutim, otac je odbio ovu ponudu. Tijekom primarnog suđenja svjedočili su medicinski i prometni stručnjaci. Zoran Mihailović, vještak Instituta za sudsku medicinu u Beogradu, potvrdio je sudskom vijeću da je Marija u sudaru zadobila teške i smrtonosne ozljede. Prema Mihailovićevim riječima, iako je došlo do umjerenog poboljšanja njezinog stanja zbog povratka svijesti tijekom liječenja, cjelokupno njezino zdravstveno stanje bilo je nesigurno, ostavljajući prostora za moguće komplikacije koje su u konačnici rezultirale njezinom preranom smrću.
- Liječenje u Nišu pogoršalo je postojeće ozljede i dodatno oslabilo njezin ionako posrnuli organizam. Na upit o uzroku Marijine smrti, točnije je li plućna embolija posljedica o njezinim ozljedama ili liječenju koje je primila, Mihailović je čvrsto ustvrdio da je to izravno uzrokovano ozljedama i da nema veze s liječenjem. Marija je bila bez svijesti i oslanjala se na aparat za disanje, a nakon što je došla svijesti, zbog ozljeda je ostala prikovana za krevet. Unatoč tome što je primala antitrombotičku terapiju tijekom cijele hospitalizacije, ipak je došlo do plućne embolije.
Iako je češće da se ova komplikacija pojavi unutar prvih tjedana liječenja, nije neuobičajeno da se manifestira kasnije. Dugotrajna nepokretnost zbog njezinih ozljeda u konačnici je dovela do ove konačne komplikacije, koja je dio niza komplikacija koje su proizašle iz prvobitne ozljede, objasnio je Mihailović. U jeku svjedočenja Dejana Bogićevića kao prometnog vještaka, Milan Vujanić, stručni suradnik odvjetnika optuženog, iznio je nekoliko primjedbi na jasnoću i utemeljenost iskaza vještaka.
Jedna od primjedbi je bila da vještak nije jasno objasnio orijentaciju tijela pješaka u odnosu na prednji dio automobila tijekom nesreće. Po tragovima guma koje je ostavila “mazda” jasno je da se nesreća nije mogla dogoditi nigdje drugdje. Pomicanje mjesta sudara dva metra naprijed ili natrag promijenilo bi brzinu vozila. Da se sudar dogodio dva metra ranije, to bi značilo veću brzinu, a da se dogodio dva metra kasnije, značilo bi manju brzinu od utvrđene. Udar u vjetrobransko staklo i putanju pješaka također bi bio pogođen.
Pješak bi bio bačen više ili manje u odnosu na svoju stvarnu poziciju, a to je kraj ručnog sata na kvadratu, kako je objasnio Bogićević. Iz svoje perspektive uočio je da se pješaci pridržavaju pravilnog kretanja kolnikom. Na predstojećem ročištu, odvjetnik optužene predložio je prisustvo predstavnika Instituta za sudsku medicinu u Nišu, koji će dati iskaz u vezi s vještačenjem o prirodi i uzroku Marijinih ozljeda. Osim toga, sud je zatražio dodatno vještačenje kako bi se utvrdila razina alkoholiziranosti optuženika.
