– Došla su takva vremena, da šta god radili u životu, jednostavno ne znate šta donosi sutra. Jako je puno primjera osoba, koje su bile itekako uspješne u životu, a onda u kratkom vremenskom intervalu, dotakli su dno.
Pošto je značajan dio svog života posvetio vođenju uspješnog lanca trgovina u Srbiji, Dragomir Drulović je bio poznat po besprijekornoj organizaciji i poslovnoj oštroumnosti. Međutim, ispod njegove pribrane vanjštine ležala je duboka osjetljivost koja ga je gurnula na rub egzistencije. Slučajnom promatraču s ulice bilo bi nemoguće dokučiti terete koji su mu opterećivali dušu, a kamoli zamisliti burnu stvarnost njegove svakodnevice. Ipak, važno je zapamtiti da se iza svakog pojedinca koji doživi beskućništvo krije priča koja je daleko od slikovite.
“Ti si jedan od rijetkih koji se raspituju za moje stanje, za razliku od većine drugih. Srećom, vrijeme je ugodno pa mogu još neko vrijeme izdržati. No, kad vjetar pojača oko 3 sata, neizvjesna situacija odvija”, tako je Dragomir započeo svoju pripovijest u dokumentarnom serijalu Crvenog križa “Priče bez krova”.
U Lominoj ulici utjehu pronalazi u privremenom skloništu za one bez doma.
“U Lomini živi izvanredan mladić koji me jako cijeni. Nikada nisam naišao na poteškoće kada je riječ o kupanju ili presvlačenju, jer mi uvijek dopušta da nastavim bez ikakvih problema. Iako možda imam ograničen autoritet a drugi moraju čekati, ovaj dječak i svi ostali u okolici doista su iznimni. Unatoč mom statusu beskućnika, prema meni se postupa s poštovanjem. Postaje mi lako uključiti se u razgovor kad netko pokaže pristojnost. On čvrsto vjeruje da oči služe kao odraz nečije duše.”
“Prije diplome na Ekonomskom fakultetu i njegove kasnije 25-godišnje karijere u tom polju, Dragomir je živio izrazito kontrastnim životom. Tijekom svog mandata u Centropromu u Beogradu, zauzimao je cijenjene rukovodeće uloge i stekao ogromno poštovanje u poslovnoj zajednici. S Izuzetan trgovački duh, pristupio je svojim odgovornostima s nepokolebljivom predanošću.”
“Od Delhija i šire, držao sam i zapad i istok pod kontrolom. Ali kad jednom izgubite sve, postajete nevidljivi. Čak ni vaši kolege ne primjećuju”, naglasio je.
Ispod mosta bilo je najstrašnije mjesto gdje je Dragomir ikada proveo noć.
“Kada sam napravio potrebne prilagodbe, situacija se već promijenila. Ne izražavam često nezadovoljstvo, nego mogu samo izraziti zahvalnost Crvenom križu na pomoći. Iako sam na najnižoj točki, na periferiji društva, Ne vjerujem u ometanje drugih. Glad i zima su jednako strašni, a kad ne uspijem skupiti dovoljno sirovina ili čak 200 dinara da se prehranim, ostajem bez ičega. Nedostaju mi riječi, ne mogu pričaj bez suza”, rekao je Dragomir.
“Beskućništvo”
“Kad god se u javnosti govori o beskućništvu, to često dovodi do moralne osude društva, a javnost se označava kao lijeni ili besposleni članovi zajednice.”
- “Prema Nikoli Prici, tajniku Crvenog križa Beograda, primarni čimbenici koji pridonose beskućništvu mogu se pripisati siromaštvu, nesretnim okolnostima nakon odlaska iz ustanova ili zatvora te zategnutim obiteljskim odnosima koji su često povezani s obiteljskim nasiljem. Dodatno, zlouporaba droga i problemi mentalnog zdravlja često igraju ulogu u pojavi beskućništva.”
“Početkom 2018. Crveni križ Beograda, u suradnji sa Sekretarijatom za socijalnu zaštitu Beograda, uspostavio je privremeni prihvatni centar za osobe bez krova nad glavom. Smješten u Lominoj ulici broj 17, Privremeni dnevni centar nudi predah od ulice, pružajući beskućnicima osobe sa nekoliko sati skloništa, suhim obrokom i toplim napitkom.Također, od 20 sati do 8 sati sljedećeg jutra, privremeni smještaj je moguć na Autokomandi, u ulici dr Milutina Ivkovića broj 2 A. U ovom objektu, beskućnici imaju priliku presvući se i pobrinuti se za osobnu higijenu.”
