Ljubomir Bandović je glumac sa bogatom karijerom iza sebe koji je glumio u velikoj broju filmova kao i serija. Današnji članak smo posvetili njemu i njegovom burnom ljubavnom životu.
Životna priča Ljubomira Bandovića prepuna je zadivljujućih i fascinantnih aspekata. Ljubomir Ljuba Bandović, istaknuti i cijenjeni glumac u svom kraju, rođen je u selu Andrijevci, koje se nalazi u blizini Berana. U godinama njegova formiranja obitelj se zbog očevih profesionalnih obveza preselila u Vranje.
- Započevši svoje akademsko putovanje na Sveučilištu Fairleigh Dickinson u dobi od 18 godina, kasnije se preselio u Beograd. Kako bi dobio prijem na sveučilište, pribjegao je lažiranju liječničke potvrde kako bi prikrio oštećenje sluha na jednom uhu. Ipak, ovo fizičko ograničenje nije spriječilo njegovo glumačko umijeće, te se od tada uzdigao do jedne od najcjenjenijih i najpriznatijih osoba u našoj kazališnoj zajednici. Rođen 8. srpnja 1976., srpski glumac susreo se sa značajnim izazovima u ranoj mladosti, zbog čega su njegovi roditelji potražili stručnu pomoć, s kojom se on suočio s transparentnošću.
U dobi od pet godina počeo sam osjećati uporni osjećaj začepljenosti u lijevom uhu nakon buđenja. Zanimljivo, činilo se da se ovaj problem smanjivao kako je dan odmicao, činjenica koju je Ljubomir primijetio tijekom tog vremena. Prije naše predstojeće pomorske ekspedicije, obavijestio sam roditelje o svojim slušnim izazovima. Uvjeravali su me da će plivanje i ronjenje biti glavne aktivnosti tijekom našeg boravka na moru i izrazili uvjerenje da će sve biti u redu.
Upućen sam kod nekoliko specijalista, počevši u Vranju, zatim na konzultacije u Skoplju, a na kraju u Beogradu. Moj posljednji pokušaj da vratim sluh na lijevo uho uključivao je konzultacije s jednim od najuglednijih i najupućenijih stručnjaka u zemlji. Priznao je mogućnost izlječenja, koje podrazumijeva kirurški zahvat koji zahtijeva otvaranje lubanje iza uha. Međutim, poduzimanje takvog postupka nije opcija za koju bih se zabavljao.
Iako pomisao da mi je glava odsječena ne izaziva strah u meni, iščekivanje da ću to konačno čuti nakon duže šutnje izaziva određeni stupanj strepnje. Razmišljam o svojim mogućim odgovorima u takvoj situaciji. Ove osjećaje artikulirao je jedan pojedinac u časopisu “Gloria”. Tokom odrastanja u Vranju, glumac je imao duboku intuiciju o svojoj budućnosti u sferi glume, osećanje koje je izražavao iskreno.
Moji roditelji su bili angažovani u radnom odnosu u tvornici “Koštana”, gdje su proizvodili cipele, a za rad su dobivali naknadu od kazališnih ulaznica. Međutim, nikada nisu iskoristili te karte i do danas ne pokazuju nikakav interes ni za kazalište ni za moju karijeru. Za razliku od toga, moj brat i ja zgrabili smo priliku da idemo na kazališne predstave. U dobi od deset godina doživio sam trenutak otkrivenja dok sam promatrao predstavu.
Ostvarenje moje istinske strasti prema glumi dogodilo se tijekom predstave „Moj tata, socijalistički kulak“ u kazalištu na Kraljevcu. Tokom srednjoškolskih godina posvetio sam se glumačkom zanatu, učestvujući u devet cenjenih predstava pozorišta „Bora Stanković“ u Vranju. Tijekom tog vremena potpuno sam se uživjela u kazališnu sferu, revno sudjelujući u mnoštvu aktivnosti i preuzimajući sve uloge, osim glačanja kostima.
Često korišten izraz za karakterizaciju romantičnih veza je “ljubavni život”. Glumac i njegova partnerica dugo su uživali u skladnom suživotu; usprkos tome, na kraju su postigli zajednički sporazum o prekidu svoje veze. Zanimljivo je da javnost nije saznala za njihov razvod koji se dogodio sedam godina prije. Posljednjih sedam godina moj bivši suprug i ja nismo nailazili na poteškoće, nakon što smo prolazili kroz konvencionalni proces razvoda koji je karakterističan za većinu pojedinaca.
Nekoliko godina prije, glumac je otkrio ovu informaciju javnosti, a izvještaji pokazuju da su se on i Tatjana vjenčali 2005. Iako se čini da je njihov brak stabilan, postoji značajan aspekt koji se čini odsutan, jer su se navodno suočavali s izazovima u zajedničko začeće djeteta. Unatoč četrdesetim godinama života, medicinski stručnjaci uvjerili su Tanju i mene da još uvijek imamo značajne izglede za uspješno roditeljstvo.
Naše optimistično gledište u vezi s ovim putovanjem učvršćuje naše uvjerenje da ćemo, ako Tanja ne bude mogla zatrudnjeti, stvoriti poticajno okruženje za dijete koje nema priliku da ga odgajaju njihovi biološki roditelji. Naš nagon proizlazi iz naših individualnih težnji i uvjerenja da svaki pojedinac ima pravo na priliku za smislen život. Bandović je već ranije artikulirao da obitelj nadilazi puke biološke veze; Ipak, žalosno je što je njihov put započeo razvodom, a ne posvojenjem.
