– Tajči je obilježila 1990 godinu, kada je bila predstavljena kao predstavnica Jugoslavije za Eurosong. Zaludila je cijelu Evropu sa svojom plavom frizurom i jako zgodnim izgledom. Međutim, nakon toga je jednostavno nestala sa scene, a na kraju je završila u Americi.
Tajči, poznata i kao Tatjana Matejaš Kameron, bila je poznata pjevačica 90-ih i omiljena ikona čija je glazba odjeknula među publikom nadaleko. Ne samo da je bila obožavana zbog svog talenta, već je i svojom upečatljivom ljepotom osvojila mnoge. Zapravo, njezina je popularnost bila toliko ogromna da je čak napravljena lutka Barbie po njezinu liku, što je dokaz njezina utjecaja i privlačnosti.
Kad je dosegla vrhunac svoje karijere, već je postigla izvanredan uspjeh u dobi od 19 godina, a do 21. već je bila poznata figura.
Od nježne četvrte godine krenuo sam na glazbeno putovanje koje će se pokazati daleko od trenutnog trijumfa. Međutim, to je postala nepredviđena posljedica moje predanosti. Kao tek 17-godišnjak ostvario sam značajan pothvat pobjedom na zagrebačkom festivalu sa svojom zadivljujućom skladbom pod nazivom “Kristalna noć”. Odjednom sam se našao u središtu pozornosti, organski napredak koji je proizašao iz moje nepokolebljive predanosti. Moja krajnja težnja oduvijek je bila stvarati melodijska remek-djela i koristiti ih kao kanal za unošenje radosti u živote drugih.
U dobi od 19 godina nisam bio spreman za ogromnu razinu priznanja koja mi je stigla. Međutim, to nije bila tipična vrsta slave. Tijekom tog vremena nedostajali su mi potrebni resursi, emocionalna podrška i vodstvo da bih se snašao kroz sve to. Nisam imao nikoga uz sebe da mi pomogne u rješavanju situacije. I tako sam bez žaljenja donio odluku da se povučem. Činilo se da se u tom trenutku sve savršeno uskladilo.
Prije nego što se proslavila, Tajči je prošla brojna teška iskustva, kako je i sama potvrdila. U to vrijeme njezin menadžer Zrinko Tutić nastojao ju je odgovoriti od te odluke.
Bilo mi je teško nositi se s tom situacijom i naposljetku sam otišla jer sam se borila održati emocionalno, mentalno i duhovno blagostanje. Tijekom tog vremena malo se raspravljalo o stanjima poput bulimije, anksioznosti i depresije. Umjesto toga, ljudi su me često etiketirali kao “lijenog” ili “nezahvalnog”.
Tajči otvoreno priznaje da nam je kao zajednici nedostajalo dovoljno svijesti o problemima mentalnog zdravlja. Bilo je vrijeme kada je žudjela da svemu dođe kraj. Našla se kako se bori s intenzivnim razmišljanjima o samoubojstvu, razmišljajući hoće li sačuvati svoj život ili pribjeći zlouporabi tvari.
Uz nepokolebljivu podršku i uvjeravanje mojih roditelja, dobio sam slobodu i hrabrost da krenem svojim putem u New Yorku, iskustvo koje me ne samo ponizilo, već mi je dalo i novopronađeno samopouzdanje.
Nakon petogodišnjeg boravka u New Yorku, preselila se u Los Angeles kako bi nastavila glumiti u kazališnoj produkciji. U to vrijeme su joj se putevi ukrstili s Matthewom, njezinim sada pokojnim suprugom, koji je u to vrijeme bio filmski producent. Njihova zajednica trajala je nevjerojatnih 17 godina i rezultirala rođenjem tri sina.
Tajči je ispričala da je to bilo izazovno vrijeme jer su se i njen otac i suprug borili s rakom, ali je utjehu pronašla u podršci svog prijatelja Matthewa. Prisjetila se trenutka oslobađanja od straha prije muževljeve smrti, nakon čega je uslijedilo razdoblje smirenosti. Tajči je naglasila da se život nastavlja unatoč odsutnosti najmilijih.
Od 17. godine progoni je depresija, a tijekom razgovora na tu temu voditeljicu je zanimalo je li otvorila svoje traumatično iskustvo silovanja dok je bila na liječenju svojih psihičkih problema.
Tajči je priznala prisutnost njihove depresije, otkrivajući da su nešto poduzeli da je riješe tek kada je došla do burne točke pucanja.
Tatjana je otkrila da je nakon očeve smrti 2007. počela tražiti liječenje od depresije. No, trebale su joj brojne godine terapije da se suoči i otkrije istinu o svojim iskustvima. Tema je bila obavijena tabuom, osobito među ženama, koje su se ustručavale raspravljati ili priznati to. Neizvjesnost im je mučila umove dok su se borili s tim je li se to uistinu dogodilo, jesu li oni to nekako pozvali ili je to jednostavno bila normalna pojava.
- Tijekom srdačnog susreta, Tajči je prišla žena, čvrsto je uhvativši za ruke i obavivši toplim zagrljajem. Prigušenim tonom otkrila je: “U dobi od 17 godina proživjela sam užasno iskustvo seksualnog napada. Do sada se nikome drugome nisam povjerila. Ti si prva osoba s kojom sam ovo podijelila.” Tajči, duboko dirnuta ovim otkrićem, u tom je trenutku shvatila vlastiti poziv da otvoreno progovori o takvim bolnim iskustvima. Prepoznala je važnost rasvjetljavanja ove teme, posebice za one koji se trenutno nalaze u ranjivoj dobi od 17 ili 27 godina, bez hrabrosti da se suoče s vlastitom traumatičnom prošlošću.
Tatjana Jurić raspitala se o raskoraku između opraštanja nasilniku, silovatelju, davno, i dugotrajne borbe za oprost samom sebi. razdoblje. Istraživala je kako se pojedinac preispituje u tom pogledu.
Nedostatak potrebnih resursa pokazao se kao prepreka, jer je problem o kojemu je riječ bio duboko ukorijenjen u meni zbog utjecaja moje okoline i protoka vremena. Zakopala sam to u sebi, baš kako me baka učila – čuvajući to u tajnosti do kraja. S najvećom sam odlučnošću odlučio da nikada nikome ne otkrijem ovu informaciju, čak ni slučajno, obećavši da ću je nositi sa sobom u grob. Tajči je pažnja pokolebala dok su je te misli izjedale.
Tatjana je upitala: “Ni mami?” na što je Tajči odgovorila: “Ne, čak ni njoj. Kad bih ovu informaciju otkrila svojoj majci, zabranila bi mi ići bilo gdje bez pratnje, uključujući nastupe. Oklijevala sam joj reći jer sam je htjela zaštititi od Istina. Kako bih uopće mogao izreći takvo užasno otkriće vlastitoj majci?
Pjevačica je izjavila da je ime pojedinca od malog značaja zbog značajnog protoka vremena. Cilj nije tražiti nekoga u sadašnjosti. Ostaje neizvjesno je li dotični još uvijek živ, a ne isplati se trošiti energiju oko toga. Dodatno, pjevačica je spomenula kako ovi muškarci imaju određene poteškoće koje su posljedica trauma iz prošlosti.
