Više desetljeća Suzana Mančić, cijenjena voditeljica, s lakoćom održava svoj status očaravajuće i zadivljujuće osobe. Kao jedna od najtraženijih žena u Jugoslaviji, ona ljubazno daje neprocjenjive smjernice ženama, ohrabrujući ih da se suzdrže od ulaganja svog dragocjenog vremena i energije u nedostojne pojedince. S potpunom iskrenošću, ona neustrašivo raspravlja o ključnim pogreškama koje su utjecale na putanju njezina života.
Tijekom svog putovanja naišao sam na mnoštvo pogrešaka od kojih mi je svaka pružila neprocjenjive lekcije. Moram priznati, počinio sam brojne prijestupe. Međutim, unutar tih pogrešnih koraka došao sam do fascinantnog otkrića: počeo sam ih cijeniti. Bacili su svjetlo na područja u kojima sam precijenio svoje sposobnosti, u kojima sam pokleknuo iskušenju i u kojima je moja percepcija sebe i onih oko mene bila poljuljana. Mnoge žene teže životu sličnom vašem. Koje prepreke sprječavaju njihovu sposobnost da iskuse istu razinu slobode kao vi? – Tjeskobe. Mnoge žene muče napetosti. Osobno nemam straha kada je riječ o pogreškama ili suočavanju s neuspjesima. Odbijam se suzdržavati od traženja prilika i kasnijeg kajanja što ih nisam iskoristio. Ključno je da živimo svoje živote s nepokolebljivim uvjerenjem da utjelovljujemo izvrsnost, ljepotu i poželjnost.
Za žene je važno iskoristiti prilike koje im se pružaju. Jeste li se ikada suočili s odbijanjem muškarca? – Pa ne mogu reći da se to nikada nije dogodilo. No, kako kaže izreka, kad se jedna vrata zatvore, otvori se još pet. Sreća je naklonjena onima koji su hrabri. To je uvijek bio moj pristup kroz cijeli život. – I to je doista točno. Ne dopuštam da me to smeta. Kad se nađem u takvoj situaciji, graciozno nastavim dalje. Nije mi u interesu samopotvrđivanje ili izazivanje bilo kakvih komplikacija. Život je jednostavan.
Prisiliti nekoga da vas voli ili da bude u vezi s vama je nemoguć podvig. Ne obazirući se na mišljenja drugih, postoji nešto izvanredno za vidjeti. Suzana Mančić, talentirana Beograđanka, rođena je 22. studenog 1956. godine. Proslavila se na polju glume, pjevanja i režije. Odrastajući u rodnom gradu, Suzanu su odgajali brižni roditelji Vera i Aleksandar. Posvetili su se svim srcem njezinoj sreći, pobrinuvši se da joj djetinjstvo bude ispunjeno slobodom i radošću. Unatoč ranom izazovu astme, Suzana ga je uspjela prevladati. Njezina majka, Vera, pokazala je nepokolebljivu odanost strpljivo čekajući satima ispred robne kuće u Beogradu samo da kupi Suzaninu omiljenu igračku.
Posebno mjesto u Suzaninom srcu ima pohađanje glazbenih i plesnih tečajeva tijekom vrtićke dobi. Razvila je duboko divljenje prema Đorđu Marjanoviću i željno je pratila svoju majku na bezbrojne koncerte. Najdraži trenuci njenog detinjstva bili su odlasci u kuću njene bake u Pirotu i Valjevu, gde je uživala u očaravajućoj lepoti prirode. Suzanin obrazovni put bio je uspješan jer je završila Osnovnu školu “Đura Strugar” i Petu beogradsku gimnaziju.
Od početka svog akademskog putovanja, sklopila je trajna prijateljstva koja traju do danas. Suzana je dosljedno pokazivala iznimnu sposobnost u svom učenju, stalno se svrstavajući među najbolje studente u svojoj klasi. Paralelno je pohađala cijenjenu srednju baletnu školu “Lujo Davičo” sa željom da postane balerina. Međutim, njezin visoki stas naveo je ruskog instruktora da predloži košarku kao alternativu. Pred kraj srednje škole pridružila se glazbenom ansamblu Trag, surađivala na albumu i osvajala publiku na brojnim koncertima i festivalima. Nakon ovog poglavlja, krenula je na desetogodišnju odiseju kako bi završila pravni fakultet, vješto balansirajući svoje akademske bavljenje sa svojom rastućom karijerom u showbiznisu.
