– Vakcinisanje djece do 3 godine starosti, danas je postala uobičajena praksa u modernoj medicini. To je normalna stvar, jer se na taj način sprečava razvoj bolesti kod djece u periodu koji slijedi. Mi danas govorimo o vakcinama koje su se dobijale u Jugoslaviji.
Intrigantna tema ožiljka na ramenu, jedinstvene karakteristike pojedinaca podrijetlom iz bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, izazvala je znatiželju. Vrijedno je napomenuti da je ova tema dobila značajan interes budući da mlađe generacije nemaju tu posebnu značajku.
Primjenom BSŽ cjepiva kod novorođenčadi u dojenčadi značajno se smanjuje rizik od razvoja težih oblika tuberkuloze, što ga čini vrlo sigurnim i učinkovitim cijepljenjem.
Do razvoja ožiljka nakon cijepljenja BSŽ obično dolazi otprilike jedan do dva mjeseca nakon primanja cjepiva. Sasvim je uobičajeno upustiti se u lukave šale u vezi s pojedincima koji potječu s Balkana i karakterističnim načinima njihovog identificiranja. Jedna od takvih prepoznatljivih osobina je i ožiljak koji je ostao nakon cjepiva BSŽ.
- Unutar prvih 24-48 sati nakon rođenja, dijete prima cjepivo BSŽ, koje služi kao početna zaštita od tuberkuloze. Primijenjeno intrakutanom injekcijom, ovo se cjepivo ubrizgava u gornju trećinu lijeve nadlaktice. U roku od otprilike 2-3 tjedna nakon cijepljenja obično se pojavi bezbolna papula crvenkaste boje. Važno je spomenuti da u oko 10 posto djece ova papula ima potencijal napredovati do stadija gnojenja, što u konačnici dovodi do razvoja ožiljka unutar sljedeća 1-2 mjeseca.
Stvaranje malog ožiljka na mjestu cijepljenja većina djece često prođe nezapaženo. Obično se prisutnost ožiljka procjenjuje otprilike 4-6 mjeseci nakon primjene cjepiva. Važno je napomenuti da manje od 10 posto djece pokazuje stvaranje ožiljaka.
Prema uputama određenih medicinskih stručnjaka, preporučljivo je dodatno cijepiti djecu bez ožiljaka dok ne navrše godinu dana. Zbog nedostatka dokaza koji podupiru njegovu učinkovitost i povezane zaštitne prednosti, ne preporučuje se davanje cjepiva djeci starijoj od 12 mjeseci koja nemaju ožiljak.
Dosadašnji dokazi o prednostima ponovnog cijepljenja kod djece mlađe od 12 mjeseci koja su već cijepljena još uvijek su prilično ograničeni.
Tema cjepiva u prvoj godini djetetova života je od iznimne važnosti. Evidentno je da brojni roditelji nemaju dovoljno znanja o tome koja cjepiva bi njihovo dijete trebalo primiti prije prvog rođendana. Sukladno kalendarima cijepljenja koji se provode u većini zemalja naše regije (zemlje nastale raspadom Jugoslavije), dojenčad do prve godine života treba primijeniti cjepivo protiv tuberkuloze, difterije, tetanusa, hripavca, dječje paralize (inaktivirano) , hepatitis, HiB, ospice, rubeola i zaušnjaci.
- Primjenom ovih cjepiva u kombiniranom obliku, potreba za višestrukim posjetima pedijatru i injekcijama je uvelike smanjena u odnosu na opsežan popis spomenutih bolesti. Iako mogu postojati male varijacije od jedne do druge zemlje, neke zemlje također nude izborna cjepiva koja roditelji mogu odabrati da njihova djeca prime. Ta izborna cjepiva, poput cjepiva protiv rotavirusa ili varičele, imaju značajan pozitivan učinak na dobrobit djeteta poboljšavajući kvalitetu njihova života i smanjujući rizik od bolesti.
Do prvog rođendana djeteta preporučljivo je primiti niz cjepiva u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Srbiji i Sjevernoj Makedoniji.
Preporučeni raspored cijepljenja u Srbiji uključuje BCG koji se daje pri rođenju za zaštitu od tuberkuloze. Pentaxim, petovalentno cjepivo koje štiti od difterije, tetanusa, hripavca, dječje paralize i hemofilusa influence, primjenjuje se u tri doze. Cjepivo protiv hepatitisa B daje se u dvije doze, pri čemu se druga doza daje mjesec dana nakon prve, a treća nakon šest mjeseci. MMR cjepivo se preporučuje u dobi od 12 do 15 mjeseci, a druga doza se daje prije polaska u školu. Osim toga, izborno cjepivo protiv varičele može se primiti nakon dobi od 12 mjeseci.
U tim se zemljama obično preporučuje cjepivo protiv gripe; međutim, djeca se često suočavaju s izazovima u pristupu cjepivu i postoji značajan nedostatak svijesti o njegovoj važnosti.
