Dalj je selo na desnoj obali Dunava, petnaestak kilometara uzvodno od Vukovara, mesta poznatog po slovenskoj seoskoj estetici i širokim ulicama. Ali ono što izdvaja ovo selo su njegovi izuzetni stanovnici.
Na nedavnom venčanju imali smo privilegiju da budemo svedoci nesvakidašnjeg prikaza jedinstva: svatovi su ponosno mahali tri zastave – srpskoj, hrvatskoj i bosanskoj. Ova dirljiva izložba savršeno oslikava duh zajednice i zajedništva.
Dalje je naselje poznato po jedinstvenoj raznolikosti i u njemu živi oko 4.000 stanovnika, iako se zna da je taj broj možda nešto manji.
Posljednjih godina značajan broj lokalnog stanovništva odlučio se za put u različite regije u Hrvatskoj, Srbiji, pa čak i u inozemstvu u potrazi za boljom perspektivom i boljim kvalitetom života. Iako se o temi rata i stradanja koja ga prati možda ne razgovara često, on ostaje duboko ukorijenjen u kolektivnom sjećanju.
Međutim, seljani tvrde da unutar njihove zajednice postoji sklad koji nadilazi nacionalnost, porijeklo i vjerska uvjerenja. Milan S. iz Dalija svedoči da se u selu normalno živi. Manji naglasak stavljamo na odabir kafića, društvenih krugova ili neobaveznih razgovora uz kafu. Međutim, ispod površine, svi znamo ko su drugi, čak i ako to izričito ne kažemo. Milan je čvrsto vjerovao da je to jedini način da se zaista živi i tvrdio je da se iz Darjinog iskustva mogu izvući vrijedne lekcije.
Iako u potpunosti priznaje svoje srpsko podrijetlo, on također ističe postojanje hrvatskih članova obitelji unutar svoje loze. Naglašava da je ovo miješanje nacionalnosti česta pojava, zbog čega je svaki pokušaj kategorizacije pojedinaca samo na temelju nacionalnosti krajnje smiješan.
Štoviše, potvrđuje blisko prijateljstvo s brojnim Hrvatima, s kojima se često druži i posjećuje. Sudjelovanje u uzajamnim posjetima tijekom svečanih prilika poput Božića i Uskrsa, kao i sudjelovanje u zajedničkim vjerskim tradicijama, među njima je uobičajena praksa. Osim toga, pružanje podrške i pomoći jedno drugome, kao što je prikazano tijekom nedavne sezone žetve, služi kao opipljiva demonstracija njihove veze.
Nedostatak perspektive za zaposlenje glavna je prepreka s kojom se suočavaju pojedinci, bez obzira na nacionalnost, prema Milanovom zapažanju. Kako bi pronašli zaposlenje, mladi su prisiljeni tražiti prilike izvan Dalja i susjednih područja, poput Njemačke i Irske. Ovo rasprostranjeno iseljavanje, bez obzira na nacionalnost, služi kao uvjerljiv dokaz da ne postoje inherentne razlike među ljudima.
Milan čvrsto tvrdi da bi povećanje mogućnosti zapošljavanja uvelike poboljšalo ukupnu kvalitetu života pojedinaca, neovisno o tome izjašnjavaju li se kao Srbi, Hrvati, Mađari ili bilo koje druge nacionalnosti. Takvi osjećaji potiču nadu u perspektivniju budućnost.
