– Dragan Bata Stojković je definitivno jedna od najvećih i najboljih glumaca koji su se ikada pojavili na ovim prostorima. Njegov glumački opus komotno se može mjeriti sa nekim Oskarovcima, a za njega je jako bitno napomenuti da nikada nije birao uloge koje će da igra. Pored glume na TV-u, jako dobro se pokazao i na daskama koje život znače, a to je svakako pozorište.
Novica Nikić, konobar u bifeu Ateljea 212, dugi niz godina pomno prati Danila Batu Stojkovića i sa njim se veže bliska veza. Ujutro, nakon što bi negdje prespavao, dolazio bi kod mene noseći još uvijek onaj stari bife. Obično je bilo oko deset sati, kada neki glumci počinju s probama. Bata bi ušao ili s magnetofonom ili s kasetofonom, ne sjećam se više koji je bio, i najavio kolegama: “Danas ćete čuti najfiniju pjesmu, pjesmu koja je potpuno nova za vaše uši. ” Glumci veterani, koji su još uvijek bili dio grupe, odgovarali bi sa znatiželjom, pozivajući ga da otkrije misterioznu pjesmu. I jasno se sjećam, Bata je svirao “Oj, rubo, ne napadaj orače”.
Odmah su bili očarani, kao da su ušli u stanje slično transu. Ostavljalo je poseban okus, prisjeća se Novica Nikić. Prema njegovim riječima, Bata je bio poznat po tome što je u kafani sve tretirao jednako, često okupljajući obične ljude koji nisu bili dio pozorišta. Međutim, također je imao tendenciju impresionirati ih namjernim izbjegavanjem plaćanja računa. Novica Nikić prepričava Batinu osebujnu naviku da bi ostavio samo napojnicu i otišao ne plativši. Ovo ponašanje nije bilo ograničeno na jednu priliku; često bi to činio pri prelasku iz jedne ustanove u drugu.
No, to nije bio razlog za brigu, jer će se sutradan pouzdano vratiti podmiriti svoje dugove. S druge strane, bio je slučaj da je kolega morao juriti za Batinim gostima kako bi povratio svoju uplatu, jer nisu bili svjesni njegovog nekonvencionalnog pravila, na njihovo veliko iznenađenje. Bife Ateljea 212 je, kaže Caci Mihailović, u doba Bate Stojkovića bio mesto okupljanja izuzetnih pojedinaca, koje je jedan pisac često opisivao kao manifestaciju živog duha. Dok su još bili živi Ljuba Moljac i Baja Bačić, njihovoj duhovitosti nije bilo granica.
Bavili bi se izradom epitafa, razmišljajući što bi glumac mogao ispisati na vlastitom grobu. Za Taška Načića smislili su ovo: “Obilno se napio i pojeo, pola svih groblja.” A za Batu Stojkovića: “Ovdje počiva Bata Čuburac, koji je točno otišao, sada bez patnje”, kako je ispričao Caci.
BONUS VEST:
Jedna od zapaženih osoba koje su se istaknule sudjelovanjem u glazbenom natjecanju “Zvezde Granda” bila je poznata pjevačica Slavica Ćukteraš. U početku je njezino glazbeno putovanje pokazalo značajan napredak, dosegnuvši vrhunac kada se naglo povukla iz industrije. Pjevačica je dugo skrivala svoju borbu s napadajima panike, koji su je znatno ometali u profesionalnom radu, sve dok prije nekoliko godina nije hrabro otkrila zamršene detalje svoje bolesti za časopis Lena.
Tijekom vrhunca svog profesionalnog puta, uhvatila sam se u koštac s napadajima panike. Unatoč pritisku ugovornih obveza i nepokolebljivoj odlučnosti da sve to osvojim, bilo je slučajeva da sam morao žurno sići s pozornice ili zatražiti kratki predah nakon samo 20 minuta nastupa. Istodobno sam krenuo na put iscjeljivanja nastavljajući se baviti svojim zanatom. Ta unutarnja bitka ostala je prikrivena, samo meni poznata. Neumorno sam izlazio na pozornicu, snimao brojne radove, pa čak i sudjelovao na Grand Festivalu u velikoj panici. Nedvojbeno, ovo razdoblje je najteže poglavlje mog života.
- Naglasila je da je izostala podrška koju je očekivala od svoje okoline, jer nisu shvatili težinu situacije u kojoj se našla. Nitko u mojoj blizini nikada nije doživio napadaje panike; bili su potpuno nepoznati s fenomenom i nisu mogli shvatiti kroz što sam prolazio. Njihov je odgovor uvijek bio odbacivajući, govoreći stvari poput: “Što je s tobom? Pretjeruješ, nije to ništa.” A slušanje tih riječi samo je pojačalo moju tugu. Prije nego što smo potražili pomoć neuropsihijatra, isključili smo bilo kakve fizičke uzroke. U dobi od 20 godina bio sam savršeno zdrav. Međutim, priroda mog posla, stalna medijska pozornost, pritisci s kojima sam se suočavao, loša prehrana i stalna putovanja pridonijeli su mom stanju. Nije normalno da mlada žena u dvadesetima bude tako izbačena u središte pozornosti.
U toj ste dobi još uvijek dijete na mnogo načina, bez obzira koliko se zrelo osjećali. Pjevačica je pružila detaljan prikaz fizičkih manifestacija svojih napada i podijelila svoje strategije za učinkovito suočavanje s njima. Od trenutka kada se probudite svakog jutra, obuzima vas osjećaj nelagode, pokrećući niz uznemirujućih simptoma. Hvata vas osjećaj gušenja, praćen ubrzanim otkucajima srca, slabljenjem vida i suhim usnama. Vaši drhtavi udovi sprječavaju vas da izađete na terasu, strahujući od neposrednog pada. Vanjski svijet postaje nedostupno područje. Kao da se na vas obrušava golemi teret, težak stotinu kilograma, ostavljajući vas da jedva čekate zrak.
Ishod situacije pojedinca ovisi o različitim čimbenicima, kao što su njihova psihička stabilnost, spremnost da potraže pomoć neuropsihijatra i otvorenost za terapiju. Osobno sam se pridržavao svih smjernica koje je dao moj liječnik, i što je izvanredno, to je dovelo do mog trijumfa. Nemilosrdna borba protiv jakih napadaja panike izjedala me u razdoblju od dvije godine, sve dok jednog dana nisu potpuno nestali uz jednu jedinu izjavu: “Dobro, nasitio sam se! Potpuno sam svjestan tvog identiteta i namjera i odbiti dopustiti da me svladaš! Prije susreta s bivšim suprugom Vladom Avramovim, profesionalnim nogometašem, već je preboljela anksiozni poremećaj, a tijekom veze dobili su kćer.
- Prije susreta s bivšim suprugom moja je panika već bila splasnula, što znači da nisam iskusila ove probleme ni prije ni tijekom našeg braka. Borba s tim unutarnjim demonima više me nije brinula. No, dobivam poruke od žena na terapiji koje izražavaju strah od trudnoće i kako će se nositi s panikom tijekom devet mjeseci. Kao odgovor, stalno ih savjetujem da potraže liječničku pomoć.
