Glumac i voditelj Milan Kalinić u nedavnoj epizodi svog showa “Survivors” vodio je srdačan razgovor sa suprugom Sandrom, zadubivši se u jedan od najizazovnijih zajedničkih trenutaka. U duboko emotivnom iskazu Milan je ispričao potresne detalje prometne nesreće koja se dogodila 1. ožujka 2015. godine u selu Dupci kod Brusa. Tog kobnog dana Milan se u društvu Sandre i njihovo dvoje djece vraćao s Kopaonika kada se dogodila tragedija. Međutim, sudbina im je namijenila drugačiji plan.
Na vozačevom i suvozačkom mjestu sjedili su muž i žena, koji su nažalost zadobili ozljede unutarnjih organa. Muškarac je zadobio ozljedu glave, dok je žena osjetila tegobe u trbuhu. Njihova kći zadobila je lakše tjelesne ozljede, dok je sin imao vidljive modrice. Hitna pomoć ih je odmah prevezla u Opštu bolnicu u Kruševcu, gde su obavljeni detaljni pregledi.
Nakon prometne nesreće Kalinić je podvrgnut alkotestu koji je bio negativan. Zbog umiješanosti u incident kažnjen je novčanom kaznom od 250.000 dinara i četiri mjeseca suspenzije upravljanja vozilom zbog teškog kršenja propisa o sigurnosti prometa.
Uvažavajući olakotne okolnosti, sudac je Kaliniću uvažio aktivnu suradnju tijekom istrage i suđenja, gdje je dobrovoljno priznao zločin, čime je ubrzao sudski proces. Uz to, sudac je uzeo u obzir Kalinićevu mladu dob i nepostojanje bilo kakve tužbe od strane unesrećenih.
Unatoč potencijalnoj zatvorskoj kazni od četiri godine za navedeno kazneno djelo, Milan Mihajlović, zamjenik državnog odvjetnika u Brusu, predložio je Kaliniću, uz novčanu kaznu, i šest mjeseci zabrane vožnje. Međutim, sud nije udovoljio ovom zahtjevu.
Milan je ogolio svoju dušu u televizijskoj seriji “Survivors”, dijeleći svoje osobno putovanje i otkrivajući svoje najdublje emocije i tjeskobe. Ispričao je ključni trenutak kada je, opterećen neodoljivim osjećajem krivnje i neopisivom tugom, vjerovao da je odgovoran za čovjekovu smrt. Kroz svoje dirljive riječi, Milan je prenio duboki šok i čistu paniku koja ga je obuzela dok se borio s posljedicama nesreće.
Milanova suosjećajna priroda došla je do punog izražaja dok je brinuo o ranjenima i aktivno radio kako bi im pružio potrebnu pomoć. Njegovu istinsku brigu i predanost rješavanju situacije vidjeli su njegovi prijatelji, koji su mu odali priznanje za iskrenu predanost i podršku koju je pružao i ozlijeđenima i njihovim obiteljima.
Andrija Milošević je istaknuo da Kalinić nije imao alkohola u krvi, ističući da je u nesreći izgubio kontrolu nad vozilom zbog šoka koji je doživio. Prijatelji su se jednoglasno složili u važnosti pružanja podrške Kaliniću u ovom izazovnom trenutku, izrazivši zahvalnost što su svi sudionici nesreće preživjeli. I dalje se nadaju da će se postići odgovarajuće rješenje.
BIOGAFIJA
Rođen sam u Beogradu 21. rujna 1972. U obitelji imam i biološkog brata i brata po ocu. Tijekom djetinjstva doživljavao sam česte promjene u svom okruženju, pohađao sam tri različite osnovne škole i živio u otprilike 10 različitih dijelova grada. Slijedom toga, iz tog sam razdoblja stvorio brojna prijateljstva. Nakon završene osnovne škole odlučio sam ostvariti svoj san da postanem pilot i upisao sam Gimnaziju Petra Drapšina. Inspiracija za ovaj odabir karijere proizašla je iz moje izloženosti širokoj mreži poznanika pilota i stjuardesa mojih roditelja. Privlačnost stjuardesa i tvrdnje pilota o njihovoj popularnosti kod njih samo su pojačali moju želju. Tek kada sam napunio 16 godina i doživio svoj prvi let, istinski sam shvatio dubinu prirode letenja, shvativši da ono nadilazi puku estetiku i atraktivne stjuardese.
Kroz djetinjstvo sam imao duboku strast prema nogometu. Sa 10 godina sam počeo rigorozne treninge uz brata u Crvenoj zvezdi. Međutim, kad sam napunio osamnaest godina, donio sam tešku odluku da se prestanem baviti nogometom jer sam shvatio da će moja visina umanjiti moje šanse za uspjeh. Unatoč tome, moja želja za bijegom ostala je nepokolebljiva. Ratne 1991. godine dobrovoljno sam otišao u vojsku.
Dok su moji roditelji odahnuli što nisam dobio poziv, preuzeo sam na sebe da se prijavim u vojni odsjek. Moja motivacija za volontiranje nije bila ukorijenjena iz domoljublja, već moja osobna težnja da postanem pilot. Godine 1995. uspješno sam završio Pilotsku akademiju u Vršcu. Međutim, godine koje su uslijedile pokazale su se izazovnim za JAT, jer su me financijska ograničenja spriječila da ostvarim svoj san da postanem pilot zbog previsokih troškova vezanih uz obuku. Prepoznajući moju duboku strast prema kazalištu i često posjećivanje predstava nakon škole, nekoliko mi je prijatelja predložilo da se nastavim baviti glumom tako da upišem nedavno osnovano BK sveučilište.
Iako sam u tome uživao, nije mi palo na pamet da postanem glumac. No, odvažio sam se i upisao se na akademiju, naposljetku diplomirao u klasi Ivana Bekjareva 1999. Zanimljivo, profesija voditelja nikad mi nije ni padala na pamet, unatoč povremenim trenucima zablude o bavljenju glumom. No, sudbina je imala druge planove, a sada televizija dominira mojom karijerom. Događaji koji su uslijedili su poznati…
