– Danas jedna tema, koja je pomalo i bizarna, ali se ipak o njoj nekada mora pričati. Govorimo o pravoslavnim sahranama i nekim običajima koje se dešavaju na istim. Posluživanje hrane za dušu pokojnika je jedan običaja, a darivanje kovčega sa novcem i poklonima se poštuju u nekim regijama…
Ako niste upoznati s pogrebnim običajima u Srbiji, mogli bi vam se činiti zbunjujućim i nekonvencionalnim. Jedna izvanredna tradicija uključuje stavljanje ili sata ili mobilnog telefona u ruke pokojnika, simbolizirajući čežnju da se ostane povezan sa smrtnim svijetom čak iu zagrobnom životu. Nadalje, još jedna izvanredna praksa uključuje stavljanje lutke u lijes preminule odrasle osobe, jer se vjeruje da će ta gesta poremetiti obrazac smrti unutar obitelji, jamčeći da će treća osoba biti pošteđena slične sudbine.
Tradicija darivanja preminulih, koja traje do danas, potječe iz stare Grčke. Unutar ovog drevnog društva postojalo je čvrsto uvjerenje da su pokojnici dužni umiriti Flegiju, brodara kojemu je povjereno da vodi duše preko rijeke Stiks u kraljevstvo zagrobnog života. U suvremenoj kulturi ovaj financijski doprinos ne samo da čuva stare običaje, već također pruža opipljivu pomoć ožalošćenim obiteljima.
U prošlim razdobljima, imućni pojedinci bili su pokopani u dragocjeno zlato, jer se smatralo neophodnim za njihovo nebesko putovanje. Nažalost, raširenost skrnavljenja grobova dovela je do slabljenja ove prakse. Znanstvenici su otkrili dubok utjecaj drevnih mitova i pripovijesti na razvoj različitih rituala i običaja. Jedna posebna tradicija podrazumijeva stavljanje osobnih stvari, kao što su češljevi, novine ili štapovi, u džepove preminulih kako bi se održala njihova organizacija u izvanzemaljskom carstvu. U nekim krajevima Srbije postoji verovanje da prisustvo životinja u blizini kovčega može pretvoriti pokojnika u vampira.
- Kao mjeru predostrožnosti, vlasnici kuća vrlo su oprezni kako bi osigurali da psi i mačke ne uđu u njihove prostorije. Postoji zadivljujuća tradicija gdje se nevjenčana mladež polaže u svadbenu odjeću. U slučaju da mladić premine bez vjenčanja, mladoj ženi iz zajednice daje se prilika da preuzme titulu “pokojnikove žene” u trajanju od godinu dana. Postupno se ovaj običaj razvio u simboličnu gestu stavljanja prstena na ruku pokojnika, što predstavlja ceremonijalnu vezu.
Još jedna praksa unutar ove kulturne tradicije podrazumijeva sahranjivanje preminulih članova obitelji na njihovom posjedu, bilo da se radi o obiteljskom dvorištu ili poljoprivrednom zemljištu. Ovaj običaj služi u svrhu očuvanja obiteljskog jedinstva i zaštite od prodaje zemlje predaka. Osim toga, uobičajeno je zapaliti svijeću kao počast preminulima, simbolizirajući njihovo putovanje u onostrano carstvo. Ovo vjerovanje potječe iz ideje da su pojedinci koji odlaze bez vodstva svjetlećeg svjetionika osuđeni na lutanje u tami, podložni transformaciji u noćna bića. Usred teških okolnosti, običaji još uvijek zadržavaju dašak ironičnog humora.
Najbolji primjer je priča o unuku koji je zaigrano posudio mobitel iz kovčega pokojnika i poslao komičnu poruku obitelji, zaigrano tražeći nadoknadu za zajam. Ova priča služi kao dokaz trajne prisutnosti bezbrižnog načina razmišljanja, čak i kada smo suočeni s nevoljama. Unatoč svojim povremenim osobitostima, tradicije Srbije imaju snažne temelje u nacionalnoj kulturi i naslijeđu, prenoseći se s jedne generacije na drugu, čime se održava duboka veza s našim povijesnim korijenima i vjerovanjima naših predaka.
