Danas imamo jednu zanimljivu priču koja se odnosi na glumicu koja nije imala mnogo sreće u ljubavi, ali je ipak svoju ljubav dočekala, međutim na pragu osme decenije.

Od samog početka svoje karijere Ljubica Jović, poznata i kao jugoslavenska Marija Šel, hipnotizirala je gledatelje svojim nesvakidašnjim sposobnostima. U trenutku kada je krasila filmsko platno kao istaknuta glumica, njezina je briljantnost bila očita, što je potaknulo kritičare da točno prognoziraju njezin uspon do jedne od najcjenjenijih glumica na našim prostorima. I doista, njihove su se prognoze ostvarile. Njezina neosporna privlačnost i izvanredan intelekt postali su njezina snaga bez premca.

Za razliku od brojnih djevojaka, nikada nisam gajila težnje da postanem glumica tijekom formativnih godina. Unatoč tome, moja percepcija kazališta doživjela je duboku transformaciju nakon prvog izlaganja kazalištu. Od tog trenutka nadalje, moj fokus se pomaknuo prema razvijanju vlastitog posebnog stila, a ne samo oponašanju drugih. Ljubica je imala slične osjećaje kad je krenula na svoje putovanje u glumačko carstvo. Tijekom svoje slavne karijere, koja se proteže od njezine revolucionarne izvedbe u filmu “Paradise Crack” do danas, dosljedno je pokazivala nepokolebljivu predanost svom zanatu, čak i kada ulazi u deveto desetljeće.

Posljednjih godina gostovala je na našim televizijskim ekranima u raznim emisijama među kojima su “Kud puklo da puklo”, “Ponos Ratkajevih” i “Najbolje godine”. No, njezina glumačka karijera seže još u doba Jugoslavije, gdje je ostvarila zapažene uloge u “U registraturi”, “Fiškalu”, “Gorčini u grlu” te brojnim drugim serijama i TV filmovima od kasnih pedesetih do sedamdesetih godina. No, na pozornici ona uistinu blista, osvaja publiku svojim talentom i osvaja gromoglasan pljesak i ovacije svaki put kad se nađe u središtu pozornosti.

Budući da sam dio televizijske industrije od njezina početka 1956. godine, imao sam privilegiju svjedočiti svakoj fazi njezina rasta. U početku su se sve emisije emitirale uživo, što je zahtijevalo detaljnu pripremu i duboko razumijevanje scenarija, uz precizne prilagodbe kadriranja pomoću tri elektroničke kamere. Vrijedi spomenuti da su u to doba sve emisije i serije bile crno-bijele. Ipak, kao značajna prekretnica ističe se “U registratura”, koja je prva serija snimljena u boji. Transformacije koje su se od tada dogodile bile su monumentalne. Unatoč tome, nastavit ću nastupati sve dok me budu pozivali, istaknula je ovom prilikom.

Podrijetlom iz Banje Luke, na ovaj je svijet otišla 20. travnja 1936. godine. Po rodnom mjestu školovala se u Karlovcu gdje je pohađala gimnaziju. Njezin put u glumačke vode započeo je u Studiju mladih karlovačkog kazališta, gdje je utjelovila lik Majke Tile u predstavi “Plava ptica”. Potom je svoj zanat usavršavala upisom na Kazališnu akademiju u Zagrebu, da bi se naposljetku pridružila cijenjenom Zagrebačkom dramskom kazalištu.

Što se tiče osobnog života, Ljubica je kroz život iskusila razne veze. Tijekom studija pristala je udati se za voditelja Sašu Zalepugina, što joj je bio prvi brak. Nakon toga ušla je u kratku vezu s glazbenikom. No, 2005. dogodio se bitan događaj kada je razvila duboke emocije prema Fedoru Čapeku, osobi s kojom se poznavala još iz studentskih dana. Intenzitet te ljubavi vidljiv je u njezinoj odluci, u dobi od 69 godina, da ponovno prigrli vjeru i prigrli nepredvidivu prirodu ljubavi.

Budući da živi u neposrednoj blizini Züricha, neizmjerno je sretna što je prihvatila ulogu bake svojoj unuci Fedorovoj, unatoč tome što nema vlastitu biološku djecu.