– Kao što i sami možete da vidite, danas obrađujemo temu brakova, u kojima imamo kršćanstvo i Islam. Na zapadu je to sasvim normalna stvar, dok se na ovim područjima ipak gleda ko i kako se zove. Sve je krenulo od nesretnog rata 1992 godine, i oda tada se definitivno pazi sa kime rađaš djecu.
Tema mješovitih brakova i dalje je osjetljiva tema, ali sve veći broj žena hrabro otvara svoje lične susrete. Ove žene uglavnom uključuju one koje su sklopile brak u Turskoj ili raznim arapskim nacijama, jer je široko rasprostranjeno vjerovanje da se žene suočavaju s maltretiranjem u ovim regijama.
Svetlana, ruska blogerka, priznala je svoju odluku da se preseli iz Sankt Peterburga u Istanbul prije nekoliko godina. Otkrila je da je to učinila iz ljubavi, jer je svog sadašnjeg supruga upoznala u Rusiji dok je bio na odmoru.
Uprkos upozorenjima i savetima drugih o mogućim posledicama, odlučila je da ignoriše njihove reči i nastavila je sa svojom odlukom, da bi kasnije shvatila realnost svoje trenutne životne situacije.
Kakve koristi i iskustva donosi ulazak u bračnu zajednicu sa muškarcem iz Turske?
Prije nego što sam se udala za čovjeka iz Turske, bila sam preplavljena pričama koje su u mene ulijevale strah u vezi sa mogućim posljedicama. Međutim, sada kada sam u braku godinu dana, izložena sam još uznemirujućim pričama. Recimo, upozoravam da nemam decu, jer se veruje da ću u slučaju razvoda biti trajno odvojen od njih.
Od dolaska naše dvoje djece, naš odnos je doživio transformaciju. Spoznaja mog bračnog statusa zaista mi je sinula. Prije nego što sam se udala, posvetila sam 12 godina svog života poslu, uz napornih pet godina bez predaha ili pauze. Međutim, moje okolnosti su se promijenile, jer više nisam zaposlena i umjesto toga se oslanjam na svog muža da brine o potrebama naše porodice. Svaki dan me obavija njegova nepokolebljiva podrška i osjećaj sigurnosti koji pruža.
Koji je razlog za etiketiranje moje djece kao ludaka i vještica?
- Moja djeca su bila izložena pogrdnim izrazima kao što su “Ludnjak”, “Nakaza”, “Žaba” i “Magareće dijete” u brojnim prilikama dok su na ulici. Uprkos učestalosti ovih incidenata, odlučujem da ne odgovaram ljutnjom ili frustracijom. Ovo nije prvi put da je moja starija ćerka nazvana imenima poput “ružna” i “veštica”. Čini se da ljudi na ovim prostorima imaju poseban način izražavanja prema djeci, jer se suzdržavaju od ljubaznih i dragih riječi.
Oblačenje haljina i pripremanje ovčetine su oba zadatka koje moram obaviti.
Kad god me moj supružnik vidi kako nosim samo dugačku majicu u našem skromnom prebivalištu, neizbježno dolazi do iritacije. Izražava zabrinutost da bi me naše komšije, koje žive u brojnim nastambama koje okružuju naše, mogle ugledati. Štaviše, gaji odbojnost prema mom pripremanju jela od svinjetine za našu djecu, smatrajući to i štetnim po njihovo zdravlje i neugodnim mirisom. Međutim, moram priznati da je smrad koji emituje ovčetina daleko odvratniji!
Prilikom posjete prijatelju, uobičajeno je da se izuju cipele prije ulaska u hodnik. Turci se posebno pridržavaju prakse da nikada ne nose cipele u zatvorenom prostoru, što ih najviše iznenađuje kada naiđu na Amerikance koji to nose. Nadalje, neophodno je izuti cipele prije ulaska u džamije, jer se one smatraju svetim obitavanjima svih vjernika.
Većina poklona se obično vraća u radnje u kojima su kupljeni.
- 1. januara moj supružnik i ja, zajedno sa brojnim drugim Turcima, učestvujemo u tradiciji razmjene novogodišnjih poklona u obližnjem tržnom centru. U ovoj regiji je uobičajeno poklanjanje odjevnih predmeta, jer su pristupačni i proizvedeni lokalno u Turskoj. Za ovogodišnju proslavu kupili smo džempere za naše mame, a one su nam zauzvrat poklonile i džempere. Iako nikome od nas nisu bili posebno dragi pokloni, to nije predstavljalo problem jer se ovi artikli mogu lako vratiti u bilo koju radnju unutar lanca od kojeg su kupljeni.
Pristup kvalitetnom obrazovanju u Turskoj ograničen je na one koji su visoko inteligentni ili finansijski privilegovani. Djeca imaju pravo pohađati državne vrtiće tek kada navrše četiri godine, a njihovo pohađanje je ograničeno na period od četiri sata od 8 do 12 sati. Ukoliko roditelji žele da njihovo dijete ostane u školi do 17 sati, dužni su izvršiti doplatu.
U privatnim školama postoji finansijska obaveza za različite troškove uključujući obroke, uniforme i za školu i za sport, te zahtjev da učenici posjeduju iPod od prvog razreda kako bi obavljali određene zadatke online. Za pokrivanje troškova pohađanja škole potrebno je izdvojiti približno 3.000 eura godišnje.
Većina žena se odlučuje za porođaj u privatnim bolnicama, gdje se cijena kreće od 150 do 3.000 eura. Osiguranje može pokriti neke od ovih troškova. Carski rez (Carski rez) je preovlađujući izbor iz različitih razloga, uključujući pogodnost za doktore i prilagođavanje strahovima od žene koje izražavaju zabrinutost zbog prirodnog porođaja. Pod pretpostavkom da nema komplikacija, nove majke obično napuštaju bolnicu dan nakon porođaja.
U Turskoj postoje određeni brakovi koji očigledno nisu zasnovani na ljubavi.
U Turskoj je uobičajena zabluda da parovi kriju svoje veze od roditelja. Naprotiv, oni otvoreno putuju i žive zajedno. Međutim, u ruralnim područjima postoji snažno pridržavanje tradicionalnih običaja, s primjerima sklapanja brakova između udaljenih rođaka, a sve pod vodstvom roditelja.
Izvanredan aspekt turske zdravstvene zaštite je korištenje vrhunske tehnologije i opreme koja je u skladu sa rigoroznim standardima koje postavljaju Amerika i Evropa. Iznenađujuće, troškovi vezani za ove medicinske usluge su 20-30 posto niži u odnosu na druge zemlje. Zbog toga se mnogi pojedinci odlučuju putovati u Tursku na hirurške zahvate, što rezultira čestim prizorom pojedinaca koji u javnosti nose zavoje na različitim dijelovima tijela.
