Sulejman Veličanstveni, poznat i kao Sulejman Zakonodavac, bio je osmanski sultan od 1520. do 1566. godine. Njegova vladavina označava vrhunac osmanske moći i teritorijalnog širenja, kao i kulturni procvat. Sulejman je bio poznat po svojim vojnim pohodima, uključujući osvajanje Budima 1526. i opsadu Beča 1529. godine.

Najmlađa i najomiljenija žena među četiri sultanove supružnike dobila je njegovu najveću naklonost. Kitio ju je raskošnom odjećom, lijepim nakitom i raznim ekstravagantnim darovima, jamčeći joj sreću i zadovoljstvo. Sultan je putovao sa svojom trećom ženom, izuzetno lijepom ženom koju je jako cijenio. Sultan je imao duboku naklonost prema svojoj drugoj ženi, koju je karakteriziralo njezino lukavo i sofisticirano ponašanje, koje ju je često dovodilo u spletke.

Smatrao ju je pouzdanom osobom koja je dosljedno pokazivala inteligenciju, ljubaznost i strpljenje. U nevoljama, sultan bi joj se uvijek obraćao za vodstvo, priznajući njenu iznimnu sposobnost rješavanja gotovo svakog problema s kojim bi se susreo. Nasuprot tome, njegova prva žena, najstarija među njegovim supružnicima i ona koju je naslijedio, ostala je nepokolebljivo odana i odana. Posvetila se čuvanju sultanovog bogatstva. Unatoč tome, sultan je gajio određeni stupanj prezira prema njoj, osjećajući se uznemiren ogromnom ljubavi i poštovanjem koje je gajila prema njemu.

U jednom trenutku sultan se teško razbolio. Dok je razmišljao o svom ekstravagantnom načinu života, sinulo mu je: “Iako trenutno imam četiri žene, otići ću iz ovog života sam kad dođe moje vrijeme. Okrenuo se svojoj četvrtoj ženi i postavio joj pitanje. Moja ljubav prema tebi bila je veća od bilo koje druge. Posvetio sam se osiguravanju vaše sreće, obavijajući vas ljubavlju i dobrotom. Sada, dok se suočavam s bolešću, pitam se jesi li spreman pridružiti mi se u zagrobnom životu. Četvrta žena, govoreći prodornim riječima, prenijela je svoje nezadovoljstvo cijenjenom sultanu. Svladan tugom, sultan je postavio iskreno pitanje svojoj trećoj supruzi: “Cijelog života sam te visoko cijenio.

Kako sam pri kraju svojih dana, biste li razmislili o tome da me pratite na mom putovanju u zagrobni život? Njegova treća žena jezgrovito je odgovorila: “Život je lijepa tapiserija! Kad odeš s ovog svijeta, rado ću iskoristiti priliku da se pridružim novoj zajednici.” Shrvan dubokom tugom, sultan je osjetio duboku bol u srcu. U potrazi za utjehom, fokus je usmjerio prema svojoj drugoj ženi. Tijekom svog života neprestano sam ti se obraćao za vodstvo i podršku, jer si uvijek bio moj pouzdani pouzdanik. Sada, dok se suočavam s neizbježnim dolaskom smrti, moram pitati: Hoćete li biti voljni pridružiti mi se na ovom putovanju u tajanstvena carstva zagrobnog života? “

Ispričavam se što vam ovaj put nisam mogla pomoći”, odgovorila je druga žena. “Najviše što mogu ponuditi je ukop uz poštovanje. Sultan je bio zapanjen njezinim odgovorom, osjećajući se kao da ga je pogodilo tisuću munja. U tom mu je trenutku u ušima odjeknuo glas: Spreman sam te slijediti kamo god te želje vodile! Bilo u životu ili u smrti, ostat ćemo zajedno. Sultan je, gotovo neprepoznatljiv i obuzet tugom, ugledao svoju prvu ženu. Nažalost, nisam uspio pokazati odgovarajuću brigu za vas kada sam imao priliku. Slično sultanu, svatko od nas ima četiri partnera u životu. Naš fizički izgled, predstavljen našim četvrtim partnerom (našim tijelom), može uložiti dosta vremena i truda u poboljšanje našeg izgleda, ali u konačnici će nas napustiti kada umremo.

Aspekti koji oblikuju naše postojanje – poput našeg posla, statusa, financijskih sredstava i društvenog položaja – također nalikuju partneru. Međutim, nakon naše smrti, ti će se elementi neizbježno prenijeti na druge. Kada odemo iz ovog života, naša obitelj, prijatelji i voljeni mogu nam iskazati posljednji čin dobrote: oprostiti se od nas s najvećim poštovanjem i dostojanstvom, ma koliko nas podržavali dok smo bili živi. U našoj neprestanoj potrazi za srećom, moći, bogatstvom i ispunjenjem, često zanemarujemo postojanje naše duše, našeg istinskog suputnika. Ipak, duša je ta koja dosljedno ostaje uz nas, putujući s nama kroz svaki naš korak. Čuvajte svoju dušu, jer nam ona u konačnici daje najveću nagradu kada se sve uzme u obzir.

Osim vojnih uspjeha, Sulejman je bio i reformator koji je uveo brojne pravne i administrativne reforme, stvarajući sistem koji je obuhvatao različite etničke i vjerske zajednice unutar carstva. Njegova politika tolerancije prema različitim religijama bila je ključna za očuvanje stabilnosti unutar carstva. Sulejman je također bio veliki mecena umjetnosti i kulture; pod njegovom vladavinom, Istanbul je postao središte umjetnosti, arhitekture i književnosti. Najpoznatiji arhitektonski doprinos njegovog doba je Sulejmanija, džamija koju je projektovao arhitekta Mimar Sinan.