– Sljedeća tema koja je povezana sa zdravljem, definitivno će vam pojasniti neke stvari i probleme koje vas možda muče,. Tiče se stanja sa kičmom, kao i trticom, a sve naravno dolazi od nepravilnog sjedenja….
Nakon bavljenja sportom ili tjelesnim aktivnostima, ili nakon dulje pauze, pojedinci često osjećaju ukočenost mišića. Ovaj neugodan osjećaj obično se javlja unutar 8 do 24 sata nakon vježbanja i rezultat je snažnog napora mišića. Kako bi se ublažio ovaj osjećaj, postoji niz dostupnih prijedloga, kao što je uključivanje određenih namirnica u prehranu koje mogu smanjiti vjerojatnost pojave ukočenosti.
Kajenski papar, začin poznat po svojim prirodnim analgetskim svojstvima, ima sposobnost ublažavanja bolova. Njegovi jedinstveni spojevi učinkovito inhibiraju percepciju boli, što ga čini dragocjenom pomoći u oporavku nakon napora. Kako bi se ubrzao proces ozdravljenja, ključno je uključiti hranu koja obiluje esencijalnim nutrijentima, posebice vitaminom C. Agrumi, jagode i brokula služe kao iznimni rezervoari ovog vitalnog vitamina. Jedna od najboljih namirnica za ublažavanje ukočenosti i obnavljanje energije je mlijeko. Da biste to postigli, savjetuje se popiti čašu mlijeka otprilike 90 minuta nakon završetka treninga.
4. Izvori hrane bogati taurinom uključuju piletinu, plodove mora, ribu, jaja i pivski kvasac. Ove namirnice obiluju taurinom, aminokiselinom koja postaje sve popularnija zbog svoje sposobnosti da pomogne u oporavku mišića. Kava, sa svojim sadržajem fenola i kofeina, igra ključnu ulogu u inhibiciji utjecaja adenozina, spoja koji izaziva bol koji se oslobađa tijekom upale mišića. Na taj način kava učinkovito ublažava bolove i sprječava pojavu ukočenosti. Ako imate dobro uravnoteženu prehranu, dovoljno odmora i pravilnu hidrataciju, moguće je uvelike ublažiti osjećaj ukočenosti mišića nakon tjelesne aktivnosti.
Dodatni tekst:
Djelovanje Gavrila Principa neki smatraju ključnim trenutkom u povijesti, dok drugi tvrde da bi ishod ostao nepromijenjen čak i bez atentata.
Sa samo 19 godina svojevoljno je prihvatio značajan teret i suočio se s mogućnošću žrtvovanja vlastitog života. Nažalost, brutalna muka koja mu je nanesena slomila je njegovu odlučnost. Točan datum njegovog rođenja je 25. srpnja 1894. godine u blizini Bosanskog Grahova, točnije u selu Obljaj, koje se nalazilo oko 3 kilometra dalje. Među potomcima Marije i Petra bilo je ukupno devetero djece, no nažalost samo je troje uspjelo preživjeti, dok su ostali podlegli preranoj smrti. Živeći u bijedi, prinčevi su bili prisiljeni predati značajan dio svoje poljoprivredne zarade zemljoposjedniku, slično kao i kmetovi u srednjem vijeku.
Da bi dopunio svoje skromne prihode, Petar Princip bavio se unosnim poslovima prijevoza putnika i pošte po planinskom području koje se protezalo između sjeverozapadne Bosne i Dalmacije. Nakon preseljenja u Sarajevo u dobi od trinaest godina, Gavrilo se školovao u gradu, dok je jedno vrijeme proveo studirajući u Tuzli. Podršku mu pruža stariji brat Jovan, koji živi u sarajevskom naselju Hadžići. Vrijedno je napomenuti da će se Jovanov sin, Slobodan Princip, zvani “Seljo”, pridružiti partizanima i nakon smrti biti odlikovan narodnim herojem.
- Psihologis piše da je 1911. godine Gavrilo Princip stupio u redove Mlade Bosne, skupine koju su prvenstveno činili mladi pojedinci, među kojima su bili i srednjoškolci. Potajno su se okupljali i obuzeli težnjama za oslobađanjem Bosne i Hercegovine od Austro-Ugarske stege i uspostavom jedinstvene jugoslavenske nacije. Princip, uzoran student proždrljivog apetita, doživio je transformaciju dolaskom u Mladu Bosnu. Njegov se fokus pomaknuo s akademskih zanimanja na ideološka pitanja, postupno smanjujući svoju uključenost u školski rad. Godine 1912., samo godinu dana kasnije, izbačen je iz gimnazije zbog prosvjeda protiv austrougarske vlasti.
Ubrzo nakon toga, krenuo je na naporan put od Sarajeva do Beograda, prešavši udaljenost od oko 300 kilometara pješice u nekoliko dana. U nedostatku novčanih sredstava, on se uključuje u društvene interakcije s nacionalističkim skupinama u Beogradu i otvoreno objavljuje svoju težnju da se uključi u gerilske frakcije koje su se borile protiv Osmanlija u Makedoniji. Da bi ostvario taj cilj, osobno se obraća bojniku Vojislavu Tankosiću, istaknutoj ličnosti unutar organizacije Crna ruka.
U razočaravajućem preokretu događaja, ambiciozni i mladoliki Gavrilo doživljava surovu provjeru stvarnosti kada bojnik Tankosić saopšti vijest da mu nedostaje potrebna snaga da bi ga se smatralo dostojnim – njegovo je zdravlje previše osjetljivo i krhko. Utjecaj na Gavrilov ego, s obzirom na njegovu mladu dob, lako se može zamisliti. S osjećajem poniženja vraća se u Sarajevo, gdje živi s bratom Jovom, zarađujući za život sječom drva iz obližnjih šuma. Malo je poznato da se Gavrilo preziva Čeko. Postoje dva izvještaja o promjeni njegovog prezimena.
Početkom 1800-ih Gavrilova se obitelj preselila u Obljaj, što je rezultiralo usvajanjem prezimena Princip. Ovo ime je izvedeno od Gavrilova cijenjenog rođaka, Todora, koji je bio poznat po svom otmjenom izgledu i elegantnom bijelom konju. Zbog svoje kraljevske prisutnosti, Todor je stekao nadimke “bosanski princ” i “princ od Bosne”, što je u konačnici dovelo do transformacije njegovog nadimka u nasljedno prezime. Do kraja svog kratkog postojanja Gavrilo Princip je proživljavao goleme muke. Zatvoren u napuštenu ćeliju unutar tvrđave Theresienstadt (Terezin) koja se nalazi u sjevernoj regiji Češke Republike, iskusio je duboku glad, izolaciju i nedostatak svjetlosti i topline.
Godine 1916. Gavrilo je očajnički pokušao da prekine svoje muke vješanjem, ali neuspješno. Njegove kosti bile su opustošene tuberkulozom do te mjere da je morao moliti zatvorske liječnike da mu amputiraju ruku, zahtjev koji je naposljetku ispunjen. U dobi od 23 godine Gavrilo je preminuo u zatvoru 28. travnja 1918., gotovo četiri godine nakon atentata u Sarajevu. U trenutku smrti težak oko 40 kilograma, zatvorski su ga čuvari položili na počinak na nepoznatu lokaciju. Na kraju su njegovi posmrtni ostaci prebačeni u Sarajevo.
Na pravoslavnom groblju Svetih arhanđela Georgija i Gavrila, koje se nalazi u sarajevskom naselju Koševo, uz ostale atentatore sahranjen je i Gavrilo Princip. U znak sjećanja na njihovo djelovanje, na tom je mjestu 1939. godine podignuta kamena kapela. Ova kapela, poznata kao Vidovdanska kapela, Kapela vidovdanskih junaka ili Kapela Mlade Bosne, stoji kao počast njihovoj ostavštini.
