– Slijedi jedna jako zanimljiva storija, koja se desila u Crnoj Gori, ali prije jako dugo vremena. Tada su se poštovale bračne zajednice, kao i vrijednosti i poštovanje prema samim ženama. Slijedi jako zanimljiva priča po ovom pitanju…
Pripovijest Nedeljka Popadića je priča koja obuhvaća hrabrost i junaštvo, ali i ljubav, odanost i čestite pojedince. Prema riječima autora, ova romantična saga odvija se u Crnoj Gori, osvajajući srca gotovo svakoga tko se s njom susreće. Predstavljamo vam kompletan narativ. U jednom davnom vremenu postojala je žena po imenu Stana i muškarac po imenu Petar. Ova se priča odvija prije jednog stoljeća, kada su im se putevi ukrstili. No, Stani nije bio suđen Petar, već njezin partner, čovjek po imenu Milovan. Došao je i dan kada se Stana trebala udati za Milovana. Zvuk pucnja odjeknuo je zrakom, označavajući početak svečanosti.
Čaše su bile napunjene vinom, a svatovi su se veselili, pjevali i gostili dok se noć spuštala nad njih. Stana, okićena svojom ljepotom, stajala je prva među svima. Milovan se skinuo i zavalio, strpljivo čekajući Stanin dolazak dok je ona ostala sjediti na stolici. – Dođi – dao mi je znak, ali Stanin pogled je ostao uprt u zemlju, obavijen tišinom. Milovan je razmišljao o mogućnosti da je pogriješila u izboru suputnika. Međutim, bio je voljan dati joj oprost, uz sigurnost da će njezin pogrešan korak ostati skriven od svijeta. Ponovio je svoj poziv, navodeći da nema obveze dolaska.
- Mlada žena je odgovorila, rekavši da to nije u stanju učiniti. Jeste li već imali iskustva s nekim u vezi? Negativan. Negativan… Mladoženja je upitao: “O čemu se radi? – Imam osjećaje prema nekom drugom, – počela je plakati – ali nisam ništa tražila s njima. Ispričavam se. Molim te, žao mi je, trebao sam ti reći ranije. Ali vjerovao sam da mogu. Sada shvaćam da ne mogu. ne mogu. Srce odbija. – Da se priberem… – izrazio je Milovan. – Kada je bio vaš susret s njim? Mlada je odgovorila da između njih nije izmijenjena niti jedna riječ. Ne mogu shvatiti trenutnu situaciju.
Postoji čovjek po imenu Petar koji živi u obližnjem selu, iako je to sve što znam o njemu. Redovito, svake nedjelje, na tržnicu stiže jašući na svom konju. Igrom slučaja, tržnica se nalazi točno ispod mog prozora. Dosljedno, već nekoliko tjedana, stekla sam naviku izaći na svoj balkon baš u trenutku kad nam se pogledi sretnu. Je li to sve? Stana je teško uzdahnula, a suze su joj se pojačale, shrvana emocijama. – Spavaj – rekao je Milovan koji je bio pun nesreće. “Razgovarat ćemo u zoru. Shvaćam tvoju perspektivu. Sve je u stanju mira. Prije zore, dok je prvi pijetao najavljivao dolazak novog dana, Milovan je već jahao svog vjernog konja. Namjera mu je bila otići u obližnje selo u potragu za sretnim Peterom.
– Molim vas, uđite i sjednite, treba mi samo trenutak da se osvježim – rekao je muškarac kojeg Stana obožava, visok, zanosne figure upečatljivog tena. Sjedeći nasuprot, dvije osobe su se sučelile, a njihove su se čaše sudarale uz blagi zveket. Peter je upitao: “Prijatelju, što je dobro? Milovan je, ispijajući gutljaj, rekao: “Iako meni osobno to možda nije od koristi, svjestan sam da vama donosi radost. I kao vaš prijatelj podržavam vašu sreću.” Zatim je rekao: “Kao što možda već znate, jučer sam stupio u brak sa Stanom. Petar je gledao kroz prozor, promatrajući kako kiša pada niz krošnje drveća. Izrazio je iznenađenje, postavljajući pitanje zašto je tako rano padala kiša na njegovoj lokaciji nakon nedavne oluje.
Milovan je upitao: “Jesi li zaljubljen u nju? Peter je umorno uzdahnuo, priznajući dolazak još jedne osobe poput njega. Ne mogu odgovoriti na taj upit. Dotična osoba je vaš supružnik i njihova umiješanost u stvar je zaključena. Milovan je izjavio da ništa nije zaključeno. Otkrio je i da se s njom nije ni poljubio, baš kao ni s osobom s kojom je razgovarao. Milovan je uputio poziv da ga prati u njenom vođenju i očuvanju, ako postoji prava ljubav. Petar je, obliven znojem, teškim uzdahom izrazio svoj unutarnji nemir. Težina odgovornosti teško ga je opterećivala dok je razmišljao kako da je vodi. Nepravda svega toga grizla ga je savjest. Što bi mislili stanovnici oba sela?
– Poštenje je najvažnije, bez obzira na mišljenja svijeta. Bilo bi nepravedno da ona trpi teškoće, baš kao što bi bilo i za tebe. Nije moja obaveza prigrliti ono što mi je sudbina dodijelila. To bi prkosilo načelima pravednosti. Međutim, moram pitati, gajite li ljubav prema njoj? Imam duboku naklonost prema tome. Nakon sat vremena trpljenja nemilosrdne kiše, par konjanika približilo se Milovanovom domu. Naknadno, dva sata kasnije, Stana je prešla prag njihovog novog prebivališta. Peterova majka, promatrajući mokrog, neispavanog, zbunjenog, ali zadovoljnog Stana, upitala je: “Molim vas, recite, tko je ovaj sin? Petar je mirno pokazao svojim zbunjenim roditeljima da sjednu dok je on pedantno razotkrivao cijelu priču.
Prigušena tišina obavijala je sobu, a njegova je majka zabrinuto kretala rukama. Dok je završavao svoj govor, u zraku je ostala teška stanka. – Dotični Milovan nadilazi puku ljudskost. On utjelovljuje plemeniti duh viteza, moj dragi sine. „Naravno, majko. A sada je i ti red da budeš. “Majko, kako?” upitao je oduševljeni Petar. – Ima li tri kćeri pod mojom skrbi? Postoje li tri sestre u vašoj obitelji? Zajaši još jednom svog konja, sine moj. Smatra se grešnim za viteza vašeg ranga biti bez supružnika. Nastavite i dovedite ga. Dopustite mu da odabere onu koju želi.
U suton su dvije osobe, među kojima i jedan vitez, krenule na dvosatno putovanje. Milovan je, nakon izbora, odabrao ljupku Božicu i doveo je u dom okićen mirisom svježeg, netaknutog platna. Od tog trenutka njihovi su se životi isprepleli u vječnoj sreći. Moj brat (koji je iz trećeg koljena) Boro Bošković iz Tivta ispričao je ovu priču sa mnom. Odvijalo se u selu u blizini Plava, u sjevernom dijelu Crne Gore, koje je rodno mjesto Borova i mog pradjeda. Čak i ako sumnjate u postojanje ljubavi, dajte do znanja da ona još traje. Potomci protagonista u ovoj priči nastavljaju lutati zemljom, možda u potrazi za nekim poput vas.
