– Za danas smo vam spremili jednu jako mističnu temu, aa koja je povezana sa vječnim pitanje, šta se dešava nakon smrti? Neki vjeruju da se odlazi u raj, neki misle da je u pitanju pakao, međutim, ima i onih koji vjeruju da nastupa apsolutni mrak i tišina….
Dok sam ležao u kolima hitne pomoći, preplavio me neobičan osjećaj, kao da promatram svijet izvan svog tjelesnog jastva. Bio je to nedvojbeno neobičan susret, gotovo kao san, ali mogu pouzdano tvrditi da sam vidio svoj fizički oblik unutar granica ambulantnih kola. Dok se prisjećam, jasno se sjećam društva zdravstvenog djelatnika koji me pratio tijekom mog putovanja, unatoč činjenici da ga nikada prije njegove smrti nisam sreo.
Bilo je neobično što mu je kosa imala blago zelenkastu nijansu, ali kad sam se tri dana kasnije pokušao raspitati o njemu, njegovo mi je ime izmaklo iz sjećanja. Nakon sudara automobila koji je rezultirao prestankom otkucaja mog srca, uporan me glas pozivao da ustanem. Postupno vraćajući svijest, otkrio sam svog pokojnog brata kako stoji ispred mene, čiji je život tragično oduzet predoziranjem prije nekoliko godina. Jedinstvena uspomena koja ostaje neizbrisivo utisnuta u mojoj svijesti je njegova svečana objava da ću se uskoro “ponovno ujediniti” s njim, prije nego što nestanem u eteričnom carstvu.
Dodatni tekst:
Znanstvena istraživanja sugeriraju da tipični proces tugovanja traje otprilike 40 dana, tijekom kojih pojedinci doživljavaju česta sjećanja i sjećanja na preminule, praćena osjećajima tuge, žalosti, plača i fizičke slabosti. Zanimljivo je da se to specifično trajanje od 40 dana ne odražava samo u raznim pravoslavnim običajima nego iu receptima za izradu prirodnih lijekova. Unutar staroslavenske kulture poseban “granični broj” od 40 imao je značenje jer je označavao trajanje nakon kojeg se obilježava spomen na preminule, a također je označavao da su djeca mlađa od 40 dana bila izuzeta od posjeta.
Rusi se, slično kao i mi s latinskim brojem 100, još uvijek pridržavaju broja 40 kao granice. U Srbiji se, međutim, koristi izraz “stani”, dok bi se prije sto godina reklo “išao sam sto puta”. Rusi, s druge strane, nastavljaju koristiti iste izraze, ali umjesto broja 40. Prije nego što je krenuo na put kako bi preuzeo ploče s božanskim zapovijedima, Mojsije je prošao 40-dnevno razdoblje posta. Slično je prorok Ilija putovao pustinjom u rasponu od 40 dana. Na sličan način, u skladu s kršćanskim naukom, kao što je Krist uzašao na nebo četrdeseti dan nakon uskrsnuća, vjeruje se da se i duše preminulih uspinju na nebo četrdeseti dan nakon smrti. Nadalje, Petrova korizma traje otprilike 40 dana, a Božićna točno 40 dana.
- Razdoblje od četrdeset dana i godina podložno je različitim pretpostavkama, ali ono što ostaje dosljedno je da su sva ta razdoblja bila posvećena pripremi. Simbolično, broj 40 predstavlja značajan period pripreme koji prethodi svakom važnom događaju. Unutar područja kršćanstva, broj 40 služi kao simboličan prikaz kušnji i savršenstva, označavajući razdoblje čekanja i pripreme, kao što je ilustrirano kroz različite odlomke u Bibliji.
Koncept 40-dnevnog razdoblja pročišćenja prisutan je iu judaizmu iu islamu. U suvremenom društvu ovaj se proces pročišćavanja naziva karantena, što je pojam nastao prema njezinom početnom trajanju od 40 dana. Slavljenje slave u konačnici je uobičajena praksa. Ključno je naglasiti da, bez obzira na vrijeme smrti člana obitelji, krštenje treba obilježiti s istom razinom značaja kao i uvijek. Naime, tvrdi se da u ovakvim slučajevima postaje još imperativnije slaviti slavu, dok se molimo za miran počinak naših najmilijih.
Traženje vodstva od svećenika je optimalan postupak. Nakon smrti pojedinca nije uobičajeno organizirati svečanosti u kućanstvu, kao što su vjenčanja, zabave ili plesovi. Preporučljivo je zatražiti savjet od svećenika u vezi s pogrebnim tradicijama, jer se običaji razlikuju u različitim regijama. Zbog ove regionalne varijacije, nemoguće je odrediti prikladnost određenog običaja u ovom kontekstu. U antičko doba rituali žalovanja za pokojnicima bili su daleko uočljiviji, proširili su se čak i na muškarce.
Ti su rituali uključivali radnje poput posipanja glave pepelom, cijepanja odjeće, pokrivanja glave i hodanja bosih nogu, kao i brijanja glave i brade. Međutim, u Novom zavjetu fokus se pomiče s oplakivanja preminulih na slavljenje ponovnog susreta i kontinuirane veze s njima. Taj pomak prati produbljena blizina Bogu i nepokolebljiva vjera u uskrsnuće fizičkog tijela i vječno postojanje.
