Bora Draljača je naš poznati srpski pjevač koji je doživio veliku životnu tragediju kada je suprugu Vericu pronašao obješenu u parku kod tadašnjeg hotela Jugoslavija. Bora ni nakon mnogo godina nije shvatio zašto je Verica odlučila da okonča svoj život.
Bila je to teška i bolna tragedija koja je Drljaču ostavila u velikoj neizvjesnosti i nikako nije mogao shvatiti kako je uspio preživjeti i boriti se. Prisjetio se života pokojne Verike u velikom i bolnom trenutku, ali kada je pronašao njeno oproštajno pismo, sadržavalo je samo dvije kratke rečenice.
Još uvijek nosim Werykinu bol.Nije mu bilo prvi pokušaj samoubojstva. Bio je to prvi put da je popila Saka Talbeta i uspio sam je naći onesviještenu u našoj kući. Brzo sam je odvukao na VMA i tamo je spašena. Nisam znao zašto je to učinio i još uvijek mi nije jasno. Vjeruj mi.Mislim da joj ništa nije falilo pored mene jer je Imap na sve kimala.
U trenutku je ostala sama u kući. Djeca i ja nismo bili tu.Kad sam ušla u stan, vidjela sam da je tamo oproštajno pismo. Sve čega se sjećam bila je rečenica koja je glasila: “Tako sam umorna, žao mi je, čuvaj našu djecu.”
