Nestanak mlade Danke Ilić potaknuo je rasprave o brojnim nerazjašnjenim nestancima koji su se dogodili u Srbiji u proteklom desetljeću ili duže. Nažalost, još uvijek postoje slučajevi koji ostaju neriješeni, a mi ćemo se pozabaviti jednim od njih u ostatku našeg današnjeg članka.
Prije tri decenije, u svom stanu na Novom Beogradu, misteriozno je umrla novinarka Radislava Dada Vujasinović, koja je radila u listu “Duga”, a istražitelji nisu bili sigurni je li riječ o ubojstvu, samoubojstvu ili tragičnoj nesreći.
Isprva je incident službeno proglašen samoubojstvom novinara; međutim, kako je vrijeme prolazilo, pojavila su se pitanja u vezi s ovom pričom, što je rezultiralo time da je slučaj ostao neriješen do sadašnjeg trenutka.
Danas se navršava trideset godina od prerane smrti Radislave Dade Vujasinović, što potvrđuje i službeni obdukcijski nalaz. Njeno beživotno tijelo pronađeno je 9. travnja 1994. godine u njenom stanu u Bulevaru treće 118 na Novom Beogradu. Smještena ispod njezine lijeve noge, istragom je otkrivena lovačka puška koja je bila smještena pokraj fotelje. Obdukcijski nalazi pokazali su da je svoj tragični kraj doživjela oko 01:30 8. travnja.
Njezin život doživio je veliku prekretnicu kada je navršila 30 godina.
Od 1994. službeni zapisi njezinu smrt klasificiraju kao samouzročenu. Ipak, Dadini su roditelji odmah osporili ovu presudu, uvjereno tvrdeći da je njihova kći postala žrtva zlonamjernog čina. Da bi otkrili istinu, pokrenuli su neovisnu istragu i angažirali renomiranog sudskog balističara Zorana Jovanovića i dr. sc. Rastislava Lazarevića, vještaka sudske medicine.
Unatoč službenom priopćenju koje sugerira da je smrtonosna ozljeda nastala iz nepomične pozicije, skupina stručnjaka tvrdi da je udaljenost između otvora cijevi lovačke puške i žrtve bila najmanje pet do šest centimetara, čime je opovrgnuta teorija da je ona mogla pucati oružjem, čak i nožnim prstom.
Nakon temeljitog pregleda, marljivi istražitelji koje je zaposlila obitelj otkrili su dodatnu krvnu grupu na fotelji, koja se razlikuje od Dadine krvne grupe 0. Prisutnost krvne grupe A na fotelji služi kao uvjerljiv dokaz postojanja još jedne osobe unutar granica stan.
Prvobitno otkriće predstavljeno je tužiteljstvu u prosincu 1994., ali je odmah odbačeno. Unatoč ovom neuspjehu, pravni zastupnici obitelji ustrajali su u svojoj potrazi za temeljitom istragom, angažirajući pomoć visokokvalificiranog stručnjaka. Nažalost, njihov je zahtjev tužiteljstvo još jednom odbilo u veljači 1995. Bez pokolebanosti, odvjetnici obitelji uzeli su stvar u svoje ruke i podnijeli tužiteljstvu kaznenu prijavu za ubojstvo protiv nepoznatih osoba u srpnju 1995. Nažalost, i ta je prijava odbijena. naišao na odbijanje. Nepokolebljivi u svojoj odlučnosti za pravdom, odvjetnici su ustrajali u svom nastojanju podnijevši zahtjev za novim vještačenjem.
No, njihova je molba ostala bez odgovora, a tek dvije godine kasnije istražni sudac Dobrivoje Gerasimović konačno je donio odluku o novom vještačenju. U 2008. godini niz vještačenja obavio je Vladimir Kostić, renomirani balističar. Tijekom sudskog postupka Kostić je iznio svoje zaključke u kojima je istaknuto da su u tijelu Dade Vujasinović pronađena dva filcana čepa. Ova značajna otkrića bacaju sumnju na mogućnost da je počinila samoubojstvo s dva hica iz lovačke puške, jer bi zbog toga morala dva puta pucati u sebe.
Poduzimajući značajan korak u siječnju 2009., Okružno javno tužiteljstvo u Beogradu počelo je prekvalificirati slučaj iz samoubojstva u ubojstvo, što je dovelo do pokretanja pretkrivičnog postupka.
Pravni zastupnici obitelji Vujasinović su tijekom cijelog sudskog postupka dosljedno iznosili uvjerljive dokaze koji upućuju na to da je on prikrio ubojstvo. Vrijedi napomenuti da su večeri kada je Dadino beživotno tijelo otkriveno, vlasti neobjašnjivo zanemarile prikupljanje otisaka prstiju s lovačke puške korištene u smrtonosnoj pucnjavi, kao i pramenove kose pronađene u blizini njezina tijela.
Začudo, policiju tada nije zabrinjavala činjenica da nitko od susjeda usred noći nije čuo jasan zvuk pucnja iz lovačke puške, unatoč tome što su zgradu okupirali brojni stanari. Nadalje, odjeća koju je Dada nosila u trenutku smrti namjerno je uništena, a ne postoji nikakva postojeća dokumentacija o bilo kakvim stvarima iznesenim iz stana, unatoč tome što su njezini roditelji primijetili da nema njezinog dragog zelenog fascikla i audio kasete, koje je uvijek nosila , čak i tijekom njezinih odlazaka na more.
U tom su trenutku Radoslav i Nevenka Vujasinović detaljno opisali scenu u stanu, otkrivajući rastureni luster, krvavu fotelju, vidljive otiske prstiju sa strane, pramenove Dadine kose i arhivske slike na zidovima oštećena, a sve ukazuje na zbivanje značajnog i dramatičnog događaja.
Istraga o smrti Dade Vujasinović od početka je bila obilježena skandalom zbog prvobitnog policijskog očevida i kasnijih istražnih radnji, uključujući i pregled tijela. Vrijedno je napomenuti da je ostao neriješen nerazjašnjen aspekt pronalaska Dade Vujasinović pored fotelje na podu, a uočljiv je i nedostatak informacija o prisutnosti krvi na podu. Istražujući Dadinu smrt, jedan beogradski tjednik postavio je pitanje kako je nakon tako traumatičnog događaja završila na podu, pogotovo ako se uzme u obzir da je njezina krv zasitila fotelju do te mjere da je kapala na pod. Unatoč suočavanju s izazovima kao što su tvrdnje o izgubljenim dokazima, koji bi mogli biti rezultat NATO bombardiranja policijske ustanove, Komisija je predano nastavila svoju istragu i provela daljnje provjere. Naposljetku su uspješno locirali dokaze koji su potom poslani Državnom institutu za sudsku medicinu u Den Haagu.
Dada Vujasinović, rođena u Čapljini (BiH) 10. veljače 1964. godine, uspješno je završila školovanje na Filološkom fakultetu u Beogradu 1987. godine. Nažalost, njezina prerana smrt ostaje misterij, dodajući na popis još dva neriješena slučaja koji uključuju novinara u Srbiji, a to su Slavko Ćuruvija i Milan Pantić.
