– Mnogo je boema koji su bili poznati na domaćoj estradi, a koji na žalost više nisu sa nama. Džej Ramadanovski i Toma Zdravković su možda i najpoznatiji u svijetu glazbe. Međutim, i u običnom narodu imali smo jako veliki procenat onih koji su živjeli od danas do sutra….
Od omiljenog kafedžije u Preljini kraj Čačka Dušana Bojića ovog vikenda oprostili su se na jedinstven način. Umjesto tradicionalnog ambijenta kapelice ili obiteljskog dvorišta, njegovo posljednje počivalište bilo je unutar same konobe, točno ispred bara. Dušan Bojić (73) ispraćen je u pratnji obitelji i lokalne zajednice u vječnu kuću, priredivši zaista nezaboravan i nesvakidašnji ispraćaj.
Dušan, među domaćima i posjetiteljima poznat po melodičnim melodijama i zaraznom osmijehu, cijeli je život posvetio istoj konobi u kojoj je marljivo radio i povezivao se s društvom. Kad su najmiliji, poznanici i članovi zajednice pristizali na ulaz u bife, dočekali su ih melodični napjevi harmonikaša koji im je tiho pjevao melodije skladbi Tome Zdravkovića. Dorina, supruga Dušanova, ljubazno je primila riječi sućuti i srdačno pozdravila sve koji su došli počastiti i oprostiti se od uvaženog gradskog dobrotvora.
Dušanova posljednja želja bila je da mu se sahrana organizira po njegovim željama. U skladu s njegovim zahtjevom, tijelo mu je položeno upravo u konobu u kojoj je proveo cijeli život, radeći i uživajući u društvu drugih. Dok su nazočni dolazili do švedskog stola, dočekali su ih melodične melodije harmonikaša. Dušan je posebno odabrao pjesme Tome Zdravkovića za ispraćaj, budući da je bio duboko povezan s umjetnikom i s njegovom glazbom podijelio bezbroj nezaboravnih trenutaka. Ovaj iskaz dolazi od rođaka pokojnika, porijeklom iz Preljine.
Nakon 35 godina braka, Dorina, njegova supruga, našla se bez druge mogućnosti nego ispuniti posljednju želju čovjeka koji je postao poznat po svojoj sreći i melodičnim glasom. Kafana i ljetna bašta brzo su se napunili pojedincima, koji su bili brzo zbrinuti, baš kao što je Dušan i želio. Skladne melodije harmonike odzvanjale su tijekom cijelog trajanja. Naposljetku, njegov posljednji zahtjev je ispunjen: da napusti ovaj svijet upravo s mjesta koje je najviše cijenio, uz serenadu iskrene pjesme koju izvode oni koji su sudjelovali u dobro proživljenom životu. Rođak potvrđuje da su uloženi veliki napori kako bi se održala svetost vjerskog obreda ukopa.
Prema riječima člana obitelji, sprovod i ukop su bili u skladu s pravoslavnim običajima, uz svećenika koji se nije protivio ispunjavanju Dušanovih zahtjeva. Dušan je sahranjen na seoskom groblju u Preljini, uz milozvučne glasove sveštenika i harmoniku. Dušanova duboka posvećenost dragom prijatelju Tomi Zdravkoviću i njegovim glazbenim remek-djelima bila je tolika da je poželio da se vijest o Tomijevoj smrti podijeli s javnošću kroz dirljivu melodiju Tomine pjesme o Ljiljani.
Kroz čuda tehnologije i moć društvenih medija, jedinstvena “glazbena osmrtnica” distribuirana je u čast Tominog sjećanja na njegov odlazak s ovog svijeta. Pogrebno poduzeće koje je organiziralo komemoraciju nedavno se susrelo s neviđenom situacijom koja je zahtijevala jedinstveno rješenje. Iako takav zahtjev nikada prije nije bio upućen, uspjeli su pronaći rješenje. U odmaku od uobičajenog načina oglašavanja na internetskoj platformi, odlučili su po prvi put u objavu smrtovnice ugraditi glazbenu pratnju.
