Poznati srpski pisac i pjesnik Nedeljko Popadić napisao je priču o časti, poštenju i čojstvu.
Na riječ vitez navikli smo nakon stihova o hrabrosti i junaštvu, ali Milovan, kako zovu jednog od heroja povijesti, čovjeka velikog srca i razuma, koji je bio daleko ispred svog vremena, i to čini se da su ljudi poput njega i danas poput njega.
Kako je Popović napisao, sve bi se dogodilo kod Plava u Crnoj Gori.
Ispričajmo cijelu priču.
„Jednom, Stana.Bio jednom Pietro. Dogodilo se to prije sto godina. Ali Stan nije bio dobar par Petri. Bio je namijenjen njegovoj boljoj polovici. Zvao se Milovan.I dođe dan kad se Stana uda za Milovana. Pucaj iz pištolja. Vino se toči. Svadbena povorka pjevala, jela, pila i pala je noć. Prva, udana, najljepša.
Milovan se svukao i legao. Leži i čeka Stanu koja još sjedi na stolici.
Dođi – rekao je. Ali Stana obori pogled.Nepokretnost.
„Možda smo je s nekim pobrkali“, pomisli Milovan. “Ali ja ću mu oprostiti. Nitko neće znati.
– Dođite slobodno.Ponovio je.
– Ne mogu. – odgovori mlada žena.
– Jeste li ikada bili s nekim?
. ADNE…
– Pa u čemu je problem? – upitao je mladoženja.
– Volim drugog – počeo je plakati – ali nemam ništa s njim. Opraštanje. Molim te, žao mi je, trebao sam ti reći ranije.Ali mislio sam da to mogu. Sada vidim da ne mogu. ne mogu Sa srcem to nije slučaj.
– Vrati se sebi… – reče Milovan.-Kada ste ga upoznali?
– Nikad nismo progovorili ni riječ. – odgovori mlada.
– Ne razumijem…
Znam samo da se zove Petar i da živi u obližnjem selu. Svaki tjedan dolazi na tržnicu na konju. A tržnica mi je ispod prozora.Tjednima izlazim na balkon u isto vrijeme i gledamo se.
– To je sve?
– Dosta… – uzdahnula je Stana i još malo zaplakala.
– Dobro, reče sa žaljenjem Milovan. – Idi spavaj, čujemo se u zoru.Razumijem te. Sve je u redu.
U zoru, kad su prvi pijetli dan najavili, Milovan je već sjedio na konju. U potrazi za ovim sretnim Pierreom, otišao je u obližnje selo.
– Uđi, sjedni da se operem… – kaže čovjek kojeg Stan voli, visok, crn i zgodan.
Sjeli su jedno nasuprot drugome. Dvije su čaše zveckale.
– Zašto, prijatelju? – upita Pierre.
– Nije dobro za mene, ali je dobro za tebe.A ja sam tvoj prijatelj. – reče Milovan, nastavi da piješ i pričaš – Kao što si čuo, juče sam oženio Stanu …
– Čuo sam. – Petar je gledao kroz prozor krošnje drveća po kojima je padala kiša. – Ali kako se ovo moglo dogoditi u mojoj kući tako brzo nakon ove oluje?
