– Mnogo je priča, koje se danas mogu pronaći na društvenim mrežama a koje su povezane sa osobama koje su kao bebe ostavljene na milost i nemilost. Neke od njih su usvojene od strane socijalnih službi, ddok imamo i onih koji su odmah pronađeni od neke osobe koja ih je usvojila. Slijedi baš jedna takva priča.
Kad god naiđemo na priče o napuštenoj dojenčadi, zahvati nas čisti užas i nevjerica, pogotovo kada su novorođenčad napuštena u raznim strašnim okolnostima kao što su ostavljena u kontejneru, usred dubokog snijega uz cestu, ili čak u taksiju… emocionalni oporavak od takvih događaja gotovo je nemoguć za većinu pojedinaca.
U siječnju 2019. dječak je otkriven ostavljen u košari na obližnjoj cesti u blizini Požarevca. Srećom, slučajno ga je primijetio jedan mještanin sela Crljence koji ga je spasio neizvjesne sudbine.
Kako za “Blic” priča Biljana Topalović, svjedočila je zavejanoj korpi i čula neobičan zvuk. Tek kada su susjedi i ona primijetili pomicanje nogu, shvatili su da se radi o smrznutoj bebi. Topalović priznaje da se u tom trenutku toliko uspaničila da se nije mogla sjetiti kontakta policije ili Doma zdravlja.
Biljana je prepričala prizor mokre i raščupane bebe, crvenih ruku i stopala. Dojenče je bilo umotano u poderani stolnjak i pažljivo smješteno na plavom ručniku u košari, koja je potom bila prekrivena udobnom dječjom dekom. U tim kritičnim ranim satima, dječakovo preživljavanje bilo je čudesno, pa ga je Biljana nazvala Srećko, što znači “sretnik”. No, mjesec dana kasnije dobio je ime Tadija i predan na skrb udomiteljskoj obitelji.
Možete li opisati dan kada je Biljana otkrila bebu?
- Biljana Topalović prepričava intrigantno iskustvo kada su, bez znanja nje i njezina brata, prošli pored bebe u potrebi samo nekoliko trenutaka prije nego što su je otkrili. Dok su se vraćali, zadubljeni u razgovor, Biljaninu pažnju plijenila je pletena korpa. Prekriven snježnim pokrivačem, pobudio je njezinu znatiželju jer se činilo da je ispunjen. Iznenada se iz košare začuo tihi zvuk, nalik zvuku psa ili mačke.
Ne znajući da se u košari nalazi dijete, Biljana je posegnula za susjedom, kojoj se košara zatekla ispred kapije. Međutim, nije bila sigurna u svrhu poziva. Ubrzo nakon toga pridružio im se još jedan susjed, a dok su razmišljali o sadržaju košare, odjednom su ugledali par stopala.
Naš sugovornik objašnjava da susjed nije bio upoznat sa situacijom zbog kapije gospodarskog dvorišta. U suštini ova kapija služi kao ulaz u dvorište u kojem se nalazi sijeno i kotlovnica, dok se u kuću ulazi sa sasvim druge strane. Razgovarali smo o mogućnosti da vidimo kako dijete pomiče noge u nekom trenutku, a kada se to stvarno dogodilo, ostali smo zatečeni. Bila sam toliko obuzeta panikom da se u tom trenutku nisam mogla sjetiti brojeva telefona policije i Doma zdravlja.
Uvidjevši da je trajanje izloženosti djeteta vremenskim nepogodama ostalo nepoznato, Biljana je hitno zatražila odobrenje od nadležnih da dijete dovede u zatvoren prostor radi grijanja do njihovog dolaska. U tom je trenutku primijetila i nedostatak pelena na novorođenčetu.
Kako je saopšteno iz Opće bolnice u Požarevcu, beba je otkrivena u zadovoljavajućem opštem stanju i pokazuje znake poboljšanja. Identitet roditelja ostavljenog dječaka na vejavici i dalje je misterij, ali Biljanin postupak svjedoči o postojanju dobrodušnih pojedinaca. Za vrijeme Srećkove bolesti samoinicijativno ga je posjetila u bolnici, noseći mu na dar pelene, bočicu i dudu.
Prodorni zvuk tog plača duboko utječe na nečiji duh.
U nesretnim okolnostima s kojima se medicinske sestre često susreću u svojim karijerama, primijetile su da kada majka ode a da se nije ni osvrnula, bebe postaju vidljivo uznemirene. Kao da posjeduju urođeno razumijevanje da se u njihovim životima odvija ključni trenutak. Plač napuštenog djeteta posebno je dirljiv i trajan, razlikuje se od plača druge dojenčadi. Kao da je ovaj plač molba za ljubav i nježnu brigu.
Prema riječima liječnice Valentine Videnović, suze umirenog djeteta prestaju kad ih prigrlimo na prsa i počnemo pjevušiti. U tom trenutku svjedočimo odrazu naše naklonosti u njihovom pogledu, što nam donosi radost.
Prema njenim rečima, u leskovačkom porodilištu novorođenčad dočekuju i sa radošću i sa tugom, jer se o njima brinu kao o sopstvenoj deci, da bi se od njih ispraćali sa suzama.
