– Mi se sa našim današnjim člankom selimo u prošlost, i donsoimo vam jednu sjajnu retro temu. Govorimo o gluumcu, kojeg vidite na naslovnoj fotki, a koji je bio maačo svoje vrste. Žene su naprosto ludjele za njim, a ni sa jednom nije ostao duže od godinu dana. Slijedi i priča o njemu…
U svijetu glumaca koji zrače elegancijom, Branka Petrić ističe se svojim profinjenim stilom i gracioznošću, što njenoj prisutnosti daje poseban šarm.
Nakon uspješno završenog studija glume na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju u Beogradu, pridružila se Jugoslavenskom dramskom pozorištu 1960. godine, čime je učvrstila svoje mjesto u svijetu teatra.
Sjajno profesionalno putovanje
Tijekom svoje opsežne i neprekinute glumačke karijere vješto je portretirala raznoliku lepezu likova, uključujući mlade zaljubljene žene, komične heroine i žene koje plove zamršenim i zrelim sudbinama u današnje vrijeme.
- Poznata je među filmskim entuzijastima po svojim nastupima u zapaženim filmovima kao što su “Balkanski špijun”, “Uloga moje obitelji u svjetskoj revoluciji” i “Varljivo ljeto ’68”. Osim toga, ostavila je neizbrisiv dojam na televizijsku publiku gostovanjem u popularnim emisijama poput “Otvorena vrata”, “Metla bez drške”, “Neki novi klinci”, “To je kao ljubav”, “Sinđelići” i dr. Ipak, ovo samo zagrebe po površini njezine slavne karijere, koja obuhvaća i filmsku glumu i scenske nastupe koji imaju veliki značaj.
Prvi susret nije odmah izazvao ljubav.
Tijekom njihovog akademskog bavljenja, putevi ove žene i poznatog glumca Bekima Fehmija su se ukrstili i na kraju vezali čvor. Zajedno su ponosni roditelji dvojice sinova Ulixa i Hedona.
– Na akademiji smo oboje bili kolege. Zanimljivo je bilo vidjeti kako plijeni pozornost djevojaka bez da se i trudio, unatoč svojoj skromnosti. Nikada nije očitovao da je svjestan njihove privlačnosti. Iako to za nas nije bila ljubav na prvi pogled, surađivali smo nekoliko godina – ispričala je Branka Petrić u nedavnom intervjuu za hrvatsko izdanje Glorije.
Tijekom svog života Bekim je iznova plijenio zanimanje žena, a glumica je elokventno ispričala svoj dojam o njegovom mladolikom izgledu.
- U spomenutom intervjuu spomenuto je da je posjedovao izuzetnu marljivost, ozbiljnost i nepokolebljivu predanost studiju. Osim toga, bio je vitke građe, izvrsnih ruku, gracioznog hoda, a posebno sam obožavala njegove neobično duge trepavice, koje su bile sasvim jedinstvene za muškarca. Njegove plesne vještine bile su besprijekorne, a tijekom našeg zajedničkog vremena na satovima plesa na akademiji, stalno smo bili najtočniji polaznici, zaradivši naklonost našeg učitelja koji nas je često spajao u parove.
Na njegovu molbu da mu ona postane djevojka, Branka ga je odbila uz obrazloženje da je premlad za nju.
Bilo je to 1960. godine kada je Bojan Stupica, redatelj, postao dio naših života kao para. U predstavi “Jaje” Ateljea 212 postavio nas je kao muža i ženu. Probe za ovu predstavu često bi se protezale do kasno u noć, a Bojan bi se velikodušno ponudio da nas odveze kući. Tijekom jedne od tih vožnji automobilom Bekim, moj kolega, skupio je hrabrosti i pitao me bih li mu bila djevojka. Odgovorio sam šaljivom opaskom: “Premlad si za mene.” Ova je razmjena postala neka vrsta šale među nama. Iako sam u to vrijeme čeznula za novim iskustvima, Bekim mi je uvijek bio drag.
Na cijelom njihovom zajedničkom putu on je u njezinim očima ostao heroj, od samog početka do samog kraja.
– Često je igrao ulogu mog viteza u sjajnom oklopu. Ističe se jedan slučaj kada smo se vraćali s gostovanja u Splitu, a skupina pojedinaca nas je gađala predmetima. Bekim je bez oklijevanja brzo skinuo pojas i prišao tim mladićima. Naravno, bila sam oduševljena njegovom nepokolebljivom hrabrošću – prisjetila se Branka Petrić u nedavnom intervjuu za hrvatsko izdanje Glorije.
Uliks i Hedon bila su imena sinova dviju osoba.
– Imati dvoje djece pravi je blagoslov u mom životu. Dok je moj muž, Bekim, želio veću obitelj s 12 djece, ja sam ga uvjerila da se trebamo zadovoljiti s naše dvoje. Iako postoji mali dio mene koji se pita jesmo li propustili iskustvo trećeg djeteta.
Njegova predanost čistoći bila je nepokolebljiva, pokazujući njegovu snažnu privrženost osobnoj higijeni.
Njezini izrazi privrženosti, nježnosti i najvećeg poštovanja prema mužu bili su stalno prisutni u njezinim razgovorima.
Tijekom našeg zajedničkog putovanja doživjeli smo i izvanredna i izazovna vremena. Međutim, naša je ljubav ostala čvrsto sidro, nepokolebljiva i postojana. Bez imalo dramatičnog štiha, stajala je uz mene do samog kraja naših života. Prebrodili smo bezbrojne oluje, suočavajući se s trenucima nemira i trijumfa. Nevjerojatno je pomisliti da je naš brak izdržao gotovo pola stoljeća, što je dokaz njegove dugovječnosti. Dosljedno sam nudio svoju nepokolebljivu podršku u svim njegovim nastojanjima, nalazeći neizmjernu radost u njegovim uspjesima, baš kao što on nalazi radost u mojima.
Jedna od stvari koja mi ga je doista zavoljela je njegov potpuni nedostatak zavisti ili ogovaranja prema drugima. Zadržao je iskonsku razinu profesionalizma u svojim odnosima, uvijek iskreno hvaleći. Nikada u njegovoj prisutnosti nisam primijetila ni tračak taštine ili ljubomore. Ne zaboravimo ni njegovu nepokolebljivu predanost i brigu prema obitelji, uvijek spreman pružiti ruku pomoći do samog kraja.
U srpnju 2010. Bekim si je tragično oduzeo život hicem iz vatrenog oružja, označivši srceparajući završetak njihove ljubavne priče. Prema njegovom zahtjevu, njegov pepeo s ljubavlju je prosut u rijeku koja teče kroz Prizren, Kosovo – grad koji je čuvao značajna sjećanja iz njegovih godina odrastanja.
Na pitanje kako se sjeća posljednjih dana svog supruga i sluti li da će tragično okončati život, Branka je odgovorila:
– Apsolutno ne. Da sam išta slutio, učinio bih sve što je u mojoj moći da to spriječim. U tim posljednjim danima, Bekim je bio ono što je uobičajeno, ne dajući naznake tragedije koja je pred njim. Dan ranije sam nastupao u predstavi “Tako je moralo biti”, gdje si protagonisti pucaju iz vatrenog oružja. Kako ironično! Sljedeće jutro smo bili zajedno kod kuće, a oko 14 sati spomenula sam Bekimu da moram kod frizera. Otpratio me do vrata i pitao imam li predstavu te večeri. Uvjeravala sam ga da nisam i da ćemo cijelu večer provesti zajedno. Čvrsto me zagrlio, a glumica je tada ispričala svoju priču.
Nakon njezina objašnjenja, brzo se vratila u stan koji je dijelila s Bekimom, samo da bi otkrila da ga nigdje nema. Nisam ni slutio da će to biti posljednji put da sam ga ugledala. U roku od sat vremena vratila sam se, ispunjena uzbuđenjem što sam otkrila svoju svježe isfeniranu kosu, samo da bih se susrela s užasnom prazninom. Prvo sam ušla u dnevnu sobu, ali moj suprug je bio vidno odsutan, ispričala je prije nego što je nastavila.
Progurala sam se kroz stan, bacila pogled na dječje sobe, a zatim izašla na terasu, ali njega nije bilo nigdje. Na kraju sam se probio do radne sobe u kojoj se nalazila prekrasna kućna biblioteka i računalo. Upravo sam u toj sobi otkrio Bekima, zavaljenog na luksuznom otomanu boje trešnje, potpuno skrivenog ispod netaknute bijele plahte. Dok sam prilazila krevetu, nisam mogla a da ne prokomentiram svoju novu frizuru, željno iščekujući njegov uobičajeni duhoviti odgovor. Međutim, na moje iznenađenje, vladala je samo tišina. Zbunjen, nisam mogao a da ga ne upitam zašto leži tu, još uvijek skrivene glave.
Jezivu istinu potvrdio je i jezivi prizor koji ga je čekao ispod pokrivača.
Nakon što sam razotkrio plahtu, otkrio sam njegovu glavu položenu na jastuk koji je uzeo iz naše spavaće sobe. Unatoč šokantnom prizoru pištolja u desnoj ruci i malo krvi na čelu i kosi, činilo se kao da mirno spava. Uz računalo je stavio osobnu iskaznicu, oružni list i oproštajno pismo namijenjeno meni, našim sinovima i njegovoj braći. Ovo otkriće podijelio je i govornik, koji je dodatno elaborirao situaciju.
Čini se da je poduzeo mjere opreza kako bi me zaštitio od trenutnog šoka i spriječio bilo kakav nered na zidovima ogrnuvši se plahtom. To je doista izvanredna pažnja posvećena detaljima pred licem smrti. Vodio je računa o svakom aspektu.
U posljednjem oproštajnom pismu svoju je završnu riječ uputio isključivo njoj, a ona je odlučila otkriti samo dio njegovog sadržaja.
- Branka je shvatila da je pismo napisano izvrsnim pismom, što sugerira da je napisano unaprijed. U njegovom sadržaju izrazio je svoju duboku naklonost prema nama i svoju odlučnu odluku o odlasku. Izričito je zatražio da se suzdržimo od iznošenja ove informacije u javnost ili da njegov ispraćaj ne bude javna stvar. Način na koji je otišao i događaji koji su se odvijali otkrili su njegovu nepokolebljivu neustrašivost prema smrti, pružajući Branki neizmjernu utjehu.
