– Danas kada otvorite neki podkast i pogledate ga ili poslušate, tamo se kao gosti pojavljuju razni profili. Jednostavno, u današnje vrijeme, eter je dostupan baš svakome, i nema šanse da tamo ne vidite baš svakojake osobe. Međutim, sa vremena na vrijeme se u podkastima pojave i neki jako zanimljivi gosti.
Sa nevjerojatnim IQ-om od 141, Atila Đorđe Vasiljević, koji je u zatvoru proveo dugih 13 godina, svojedobno je bio priznat kao najinteligentniji srpski zatvorenik. Vasiljević je ispričao slučaj iz 2006. godine, ilustrirajući sudbinu najopasnijih kriminalaca unutar zatvorskih zidova. Carstvo mogućnosti za sudbinu nasilnika i pedofila tijekom istrage je ogromno. Godine 2006. osuđenik koji je kod nas bio u zatvoru proglašen je krivim za počinjenje gnusnog djela silovanja. Uz dva suučesnika, mladu je djevojku podvrgao neizrecivim strahotama, ustrajavši čak i nakon što je tragično izgubila život.
U rasponu od osam mjeseci, zatvorenici su ga podvrgavali nemilosrdnim mukama unutar granica njegove ćelije. Svako jutro zvuk njegovih bolnih krikova proparao je zrak. A onda sam se jednog jutra uhvatio da sam se umorio od svega toga“, ispričao je Vasiljević, započinjući svoju priču. Nakon što je izgovorio svoje riječi, nastavio je pozivati grupu pojedinaca koji su zatim nastavili postavljati ovaj predmet na na brzinu izgrađenu platformu.
Vasiljević je izrazio nezadovoljstvo navodeći da ga situacija već počinje smetati i da se zbog toga nema namjeru izolirati. Jasno je dao do znanja da je dotični pojedinac izvor njegove smetnje. Vasiljević je predložio dvije mogućnosti: ili ga eliminiraju ili ga puste. Za prvog se osobno založio, predloživši im da ravnomjerno raspodijele odgovornost s njim u razdoblju od dvije godine. Prema njegovom iskazu, njegov kum je bio jedini koji je glasao za njegovu smrt, dok su ostali glasali za očuvanje njegova života. “Jasno sam im dao do znanja da od danas nitko ne smije dignuti ruku na njega.
On može sam brinuti o svojoj higijeni, čistiti sobe, pa čak i ribati zahode. Ne želim da se miješa u ovo Prostor dok ja mirno pišem pismo supruzi, on diže komešanje, možda zbog toga što ga maltretiraju”, navodi Vasiljević u razgovoru za Balkan info. Vasiljević priča da njegova motivacija nije bila osobna, već rezultat njegove nemoći da izdrži svakodnevne krike.
On dijeli priču o osobnom napadu na jednu od osoba zatvorenih zbog teškog kaznenog djela. Vasiljević prepričava svoje osobno iskustvo poduzimanja odlučne akcije bez imalo grižnje savjesti. Nakon incidenta bio je podvrgnut dvodnevnoj izolaciji. No, bez imalo žaljenja ostaje pri svojim djelima. Osoba s kojom se suočio odgovorna je za brutalno izbadanje nedužne 11-godišnjakinje u Batajnici. Ona mu je u alkoholiziranom stanju ponudila pomoć, da bi on uzvratio smrtonosnim činom nasilja. Vasiljević priznaje da je eliminirao zlonamjernu bit u toj osobi, sve dok intervencija čuvara nije okončala njihov sukob.
BONUS TEKST:
Dušan Spasojević, sjajan vođa, bio je poznat po svojoj točnosti i velikodušnosti kada je u pitanju plaćanje. Međutim, bilo je neizgovoreno pravilo da se nitko nije usudio izgovoriti ni jednu jedinu riječ u njegovoj prisutnosti. Očekivalo se da svi zaposlenici ostanu nepomični kad god on uđe. N.K., jedan od brojnih radnika koji su od travnja do studenog 1999. godine u Zemunu gradili ozloglašeno mafijaško uporište, u ispovijesti je otkrio sljedeće. Po dolasku na gradilište dočekao nas je prizor radnika koji su marljivo gradili temelje.
Dok smo razgledavali teren, pozornost nam je privukla uočljiva rupa, duboka tri metra. Potaknut znatiželjom, raspitao sam se za njegovu svrhu, samo da bih dobio tajanstveni odgovor: “Oni će biti tamo.” S mješavinom nesigurnosti i zebnje, oprezno sam sišao niz ljestve. Ubrzo je postalo očito da je atmosfera bila daleko od vesele, jer su strah i tišina prožimali zrak. Ozbiljnost situacije naglašena je prisutnošću fizičkog nasilja, odagnavši svaki pojam naivnosti ili humora. Ove mučne priče podijelio je N. K., koji je, zbog anonimnosti, odlučio ne otkriti njihov identitet. Iako tvrdi da je propustio svjedočiti premlaćivanju u ranije spomenutoj rupi, vrlo brzo je naišao na scenu u kojoj čovjeka na ulici žestoko premlaćuju.
Prema riječima N.K., dogodio se incident u kojem je muškarac odbio prodati kuću u tom kraju i zbog toga je bio izložen nasilnom napadu od strane Duletovih ljudi. Vrijedno je napomenuti da on nije bio jedina žrtva takve brutalnosti. Zapravo, postojao je izvođač koji je gradio zgradu u blizini ulice i trebao je radnike. Kako bi privukao radnu snagu, ponudio je dvostruku plaću od uobičajene. No, i uz taj poticaj, radnici su brzo napustili gradilište čim je Spasojević stigao. Raspitao se gdje su radnici i krenuo u posjet susjednom gradilištu.
Nažalost, i on je doživio teške batine, zbog čega su se radnici odmah povukli. Upitan o povezanosti s Dušanom Spasojevićem zvanim Šiptar, on svoj angažman pripisuje isključivo svojim jakim vezama u zemlji. N. K. prisjeća se vremena kada ga je njegov pokojni stric Dušan K., građevinar, pozvao da se uključi u gradnju Šilerove. Veza između strica i Spasojevića bila je ukorijenjena u zajedničkom rodnom Leskovcu. U to su se vrijeme svi graditelji nazivali “zemljacima”. U to vrijeme bez zaposlenja, N. K. je pozvao svog strica da mu pomogne na gradilištu.
Djelujući i kao stolar i nadzornik, njegov ujak preuzeo je projekt. U opširnom prikazu N.K. slikovito prepričava svoj prvi susret sa svojim poslodavcem, koji će kasnije orkestrirati atentat na srbijanskog premijera Zorana Đinđića 2003. godine. N. K. se prisjeća njegove osebujne slike, uvijek obučenog u svježe, ulaštene tenisice i elegantnu kožnu jaknu. Čim bi ušao, mi radnici bismo se držali staloženo. Za vrijeme objeda u obližnjoj konobi, u kojoj je Marija bila vlasnica, jasno sam se sjetio njezina imena. Radnici su izrazili nezadovoljstvo hranom, što je potaknulo njegovo iznenadno pojavljivanje. Brzim pokretom zgrabio je žlicu i gromoglasno ošamario Mariju, otkrivši svoju stranu koja je bila posve neočekivana.
On joj nastavlja objašnjavati proces kojim su izgrađeni temelji. Mog ujaka i popa Dule je pozvao da se raspitaju ima li zlata u zakladi. Prema našim krajevnim običajima, pri gradnji kuće žrtvovana je svinja kojoj bi se krv razlila po temeljima. Ovim ritualom osvećeni su temelji, pokazujući Spasojevićevo poštovanje prema crkvi. N.K. prisjetio se događaja, nesiguran je li u temelje doista stavljeno zlato.
